"Ne stajemo. Rat će se nastaviti do kraja, dok ga ne završimo, ni manje ni više", rekao je izraelski premijer Benjamin Netanyahu u ponedjeljak kad je drugi put od početka sukoba, koliko je poznato, posjetio pojas Gaze, prenosi Reuters.
Le Monde navodi da je izraelski premijer ponovio da će rat biti dug i neće završiti. Samuel Forey, dopisnik francuskog lista, tumači da se izraelski premijer nakon povratka iz pojasa Gaze prvo obratio predstavnicima svoje stranke Likud, “zabrinute zbog usporavanja borbe, a da nije postignut cilj svih ciljeva, uništenje Hamasa”. Forey objašnjava da Netanyahu tako želi zadržati vodstvo radikalne desnice koja uništenje islamističkog pokreta stavlja ispred oslobađanja talaca.
Netanyahu je zatim poručio da Izrael neće uspjeti osloboditi preostale taoce u Gazi bez vojnog pritiska.
"Dosad ne bismo uspjeli osloboditi više od 100 talaca bez vojnog pritiska", rekao je u izraelskom parlamentu. "I nećemo uspjeti osloboditi sve taoce bez vojnog pritiska", dodao je.
Unutarnjopolitički pritisak
Posjet Gazi uslijedio je u ozračju odbijanja egipatskog prijedloga prekida vatre od strane palestinskih militantnih pokreta Hamas i Islamski džihad: Kairo je predložio da se odreknu vlasti u pojasu Gaze u zamjenu za trajni prekid vatre što njima ne pada na pamet. Izraelske obrambene snage su u nedjelju objavile da su ubile 8000 palestinskih boraca - prije sukoba se procjenjivalo da Hamas ima oko 30.000 ljudi pod oružjem. Broj poginulih u pojasu Gaze od početka izraelske operacije, prema podatcima lokalnih vlasti, prešao je 20.000, a upravo su nekoliko sati prije Netanyahuova posjeta, kasno u nedjelju, Izraelske obrambene snage (IDF) izvele napad na civilni kompleks u kojem je poginulo, kažu palestinski izvori, više od 70 ljudi.
Odluka da posjeti pojas Gaze bila je potez radi smirivanja pritiska na unutarnjopolitičkoj razini - The Financial Times piše kako je vojnicima rekao da nema govora o prestanku sukoba - jer raste nezadovoljstvo brojem poginulih vojnika, tijekom vikenda ih je poginulo 14, ukupno 153, te opstankom Hamasa i nakon dva mjeseca trajanja kopnene ofenzive.
Netanyahu nastavlja retorikom eskalacije kako se ne bi doveo u situaciju da izgubi podršku svoje stranke koju je lider opozicije Yair Lapid ranije pozvao da ga smijeni nakon čega bi ušao u vladu. U tom kontekstu treba tumačiti i izjavu ministra obrane Yoava Gallanta koji je u utorak, pred parlamentarnim Odborom za vanjske poslove i obranu, rekao da se Izrael nalazi u sukobu “u više arena, napadi su uslijedili sa sedam frontova: Gaza, Libanon, Sirija, Izrael, Irak, Jemen i Iran” dodajući da su reagirali na šest od njih. “Eksplicitno kažem, tko djeluje protiv nas je potencijalna meta, nema imuniteta ni za koga."
Istodobno izraelski premijer vodi borbu na međunarodnoj razini kako bi svoje uvjete postavio temeljem bilo kakve budućnosti pojasa Gaze kad jednom sukob prestane dok SAD uporno radi na stvaranju preduvjeta da Palestinska samouprava preuzme vlast kako je bilo utvrđeno Sporazumima iz Osla. Netanyahu zbog toga u utorak objavljuje autorski tekst u The Wall Street Journalu, konzervativnim dnevnim novinama nadajući se da će tako utjecati na krugove koji se protive nastojanjima administracije predsjednika Joea Bidena, naslovljen ”Naša tri preduvjeta mira”.
Hamas je odgovoran za civilne žrtve
Prvi je dobro poznat, uništiti Hamas. Izraelski premijer, dobar poznavatelj engleskog, piše vojnički sažeto i jasno ponavljajući poznate teze uključujući i da će “nastaviti djelovati u skladu s međunarodnim pravom” što je propala priča nakon što je obavljeno raseljavanje stanovništva. Bibi, kako izraelskog premijera zovu u Izraelu, ispravno upozorava na Hamasovu taktiku korištenja ljudskog štita, ali neuspješno pokušava nametnuti tezu da zbog toga na Hamas pada odgovornost za sve civilne žrtve u pojasu Gaze. “[Međunarodna zajednica] mora priznati da Izrael vodi veću bitku civiliziranog svijeta protiv barbarizma”, piše Netanyahu. Hamasov napad na Izrael 7. listopada bio je brutalan, strašan, nečovječan, ali temeljna je moralna pogreška koristiti teroristički čin opravdanjem vlastitih spornih poteza. Ne smije se ubojstvo palestinske djece opravdavati ubojstvom izraelske jer u tom trenutku nestaje razlika između civilizacije i barbarizma.
Drugi je preduvjet demilitarizacija pojasa Gaze što je plauzibilna teza. Bibi ostaje pri stavu da je nužna “privremena sigurnosna zona na obodu Gaze” - EU se tome protivila tražeći da se definira ‘privremena’, SAD je prijedlog odbio jer ne dozvoljava da se smanjuje teritorij pojasa Gaze. Netanyahu se zatim otvoreno suprotstavlja američkoj ideji: “Očekivanja da će Palestinska samouprava demilitarizirati Gazu su pusti snovi”, piše, dodajući da Izrael mora u doglednom razdoblju kontrolirati sigurnost u pojasu Gaze.
Slabi izgledi trajnog rješenja
Netanyahu nije promijenio strategiju od 1994. godine i Sporazuma iz Osla, i dalje se protivi bilo kakvoj vlasti Palestinske samouprave. Spreman je i na sukob sa SAD-om kako bi ostvario ciljeve jer mu jedini pružaju mogućnost da se održi na vlasti. Problem koji nadilazi njegovu političku strategiju je stranka Likud koja podržava te politike uz druge radikalno desne stranke, a protivljenja se ne čuju ni iz drugih političkih snaga, Lapid smatra samo da je potrebno prvo osloboditi taoce.
Izraelsko je društvo u većini od 1995. godine otklizalo udesno i pripravno je podržati tu politiku dok će se protiviti Netanyahuu kao lideru. Dovodi nas to u situaciju da je dugotrajno rješenje sukoba teško dohvatljivo, što ide u prilog Hamasu i sličnim organizacijama koje tako legitimiziraju borbu protiv Izraela.
Treći je Bibijev preduvjet deradikalizacija Gaze. Hamas je teroristička organizacija koja zlostavlja palestinsko stanovništvo, ali Bibijeva prva dva preduvjeta na stvaraju uvjete iskorjenjivanja svijesti koja održava Hamas. Situaciju, apsolutno neprimjereno, uspoređuje su deradikalizacijom Njemačke i Japana nakon Drugog svjetskog rata koja se odvijala u potpuno drukčijim uvjetima i, riječ je o dvije države. Možda bi deradikalizacija bila moguća kad bi Izrael omogućio uvjete formiranja palestinske države.