Petak 7. srpnja ujedno je i 499. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome, jučer i danas je u Ukrajini vrhunac prvog velikog toplinskog vala ovoga ljeta, a temperature između 35 i 38 stupnjeva Celzijusa ponešto su usporile djelovanja na bojištima tijekom dana. Osim toga, ovakvo je vrijeme opet otežalo i rad tamošnjeg elektrodistribucijskog sustava – budući da građani koriste klimatizacijske uređaje gdje god mogu. Tako se u srijedu 5. srpnja bilježilo nacionalnu potrošnju struje 9 posto veću nego tjedan ranije, uz naglasak potrošnje prvo na period od 16 do 23 sata, a onda i cjelodnevno. Budući da je jedan ozbiljan dio nacionalnih proizvodnih kapaciteta na remontu radi pripreme za jesen i zimu – posebno se teško reagiralo i na današnji rekord u potrošnji, gdje se radilo o 14 posto više nego prošloga tjedna, što su dodatne potrebe procijenjene na kapacitet gotovo dvije prosječne nuklearne elektrane. Ipak, suho i toplo vrijeme barem je dobro došlo ukrajinskim poljoprivrednicima, koji su ovih dana započeli i ovogodišnju žetvu ranih žitarica i mahunarki. Tako je na oko 308 tisuća hektara skupljeno oko 1,11 tisuća tona prinosa (većinom ječma, te ponešto pšenice, graška i ozime uljane repice), prvenstveno u Mikolajevskoj i Odeskoj oblasti.
Nema velikih pomaka
Što se tiče situacije na bojištima Ukrajine, treba napomenuti da ni zadnjih dana nema posebnih objava o velikim pomacima fronte, iako se u nizu zona bilježe vrlo intenzivna sukobljavanja. Na bojištu u Zaporiškoj oblasti ukrajinske su snage zadnjih dana navodno odbile niz ruskih protunapada (oko sela Pjatihatki na krajnjem zapadu kod Dnjepra, južno od Orihiva, te južno od Velike Novosilke), i onda su navodno imale i priliku za nastavak vlastitih napada. Iako se u ukrajinskim neslužbenim izvorima moglo čuti o pomaku jugozapadno od Velike Novosilivke (selo Prijutne) - to do sada nije i službeno potvrđeno, jednako kao ni navodni napredak prema selu Kermenčik (jugozapadno od Velike Novosilke).
Slična je situacija i sjeverno od rijeke Siverki Donjec, gdje se nadalje bilježilo jake borbe zapadno od okupiranog grada Kremina, te zapadno od okupiranog mjesta Svatove – ali bez jasnih pomaka, te s dovlačenjem dodatnih snaga na obje strane. Jako naizgled slična situacija oko okupiranog Bahmuta zapravo je temeljito drugačija. Iako obje strane šute o točnijim događanjima na terenu, ondje se vidi da su ukrajinska nastojanja imala određenog uspjeha. Jake borbe ondje traju sjeverozapadno od grada (Berhivka-Jagidne) i posebno južno od grada, kod Klišćivke. Ne samo da izgleda kako se ukrajinske snage približavaju Klišćivki sa sjevera, zapada i juga, već se čulo i o njihovom prilasku jugozapadnim predgrađima Bahmuta (što bi teorijski otvorilo i nove borbe za sam grad).
Na ukrajinskoj strani ovdje se spominjalo i rusko uvođenje u borbe nekoliko oklopnih postrojbi koje su trebale pomoći ugroženom pješaštvu – čime se dodatno ondje veže agresorsku mobilnu pričuvu. Ostaje za vidjeti kako će se ta nastojanja branitelja razvijati, jednako kao što je proteklih dana ostala prilično nejasna situacija na krajnjem jugozapadu čitavog bojišta, gdje nije sigurno što se dogodilo s ukrajinskim mostobranom u zoni srušenog Antonivskog mosta nedaleko jesenas oslobođenog grada Hersona.
Uništena vojna tehnika
Spomenimo i da se u u nedostatku bitnijih pomaka bojišnice iz ukrajinskih službenih izvora kao doseg ove postupne ofenzive spominje i količina vojne tehnike i resursa uništenih agresoru – kao preduvjet za buduća napredovanja. Sve to je praćeno i nizom pažljivih udara na rusku logistiku u pozadini – gdje se ove srijede, 5. srpnja posebno bilježilo precizne udare na vojne ciljeve u okupiranim gradovima Volnovaha i Makivka (gdje je napad bio popraćen i objavom niza video snimaka iz bespilotnih letjelica, kojima se vidjelo uništavanje masivnog skladišta raketnog streljiva smještenog unutar stambene četvrti, čime su praktično bili demantirani ruski navodi o napadu na čisto civilnu infrastrukturu). Vjerojatno kao odgovor na ovu situaciju, agresori su u ranim jutarnjim satima četvrtka 6. srpnja onda izveli uzvratni raketni napad na grad Lviv. Ukupno 11 raketa 3M54 Kalibr ispaljenih s Crnog mora prvo je krenulo na sjever prateći tok Dnjepra, da bi onda njih većina naglo skrenula i uputila se na krajnji zapad Ukrajine. Ukupno 7 raketa navodno je srušila ukrajinska protuzračna obrana po putu, dok su 3 pogodile ciljeve na južnom kraju povijesnog središta Lviva, a jedna privatne zgrade u gradu Čerkasi na Dnjepru. Cilj u Lvivu bila je tamošnja Vojna akademija za koju se tvrdilo kako služi za smještaj i vojske i zapadnih „plaćenika“, ali i neke bitnije količine oklopne tehnike i goriva, dok se iz snimki na poprištu moglo vidjeti tek razrušene austrougarske zgrade blizu centra grada, te niz šteta na raznim obližnjim civilnim institucijama. Do danas se broj žrtava ovog napada popeo na 10 mrtvih i preko 42 ranjenih, spašavanja i raščišćavanja ruševina još su u tijeku, a u gradu je proglašena i dvodnevna žalost.
Dok se u srijedu 5. srpnja bilježilo lansiranje 5 kamikaza-dronova Shaheed-136/131, od kojih su 2 srušena u doletu, jučerašnji raketni napad na Lviv bio je praćen i lansiranjem 4 takve letjelice - koje su sve bile srušene. Danas rano ujutro čulo se o lansiranju još 18 takvih kamikaza-letjelica iz Krasnodarskog kraja u Rusiji, od čega je na doletu bilo srušeno njih 12. Sve to na jugu Ukrajine navodno pokriva dopremu dodatnih ruskih pojačanja u tehnici te ljudstvu (7 do 10 tisuća) – prvenstveno prema ruskim uporištima u Zaporižju i južno od Vugledara – dok se na sjeveroistoku spominje doprema nekoliko tisuća ruskih vojnika koji su neko duže vrijeme proveli na obuci u Bjelorusiji.
Europska turneja predsjednika Zelenskog
Pred NATO summit u Litvi, na kojem izgleda misli i osobno prisustvovati, ukrajinski predsjednik krenuo je na prigodnu europsku turneju. Prva njena stanica bila je jučer u Bugarskoj, gdje se nakon sastanka s prozapadnim premijerom Nikolajem Denkovim susreo i s proruskim predsjednikom Rumenom Radevom – što je brzo preraslo u medijski spektakl. Naime, na izjave Radeva kako taj „sukob nema vojnog rješenja" i da u Ukrajini "sve više oružja neće riješiti problem" – Zelenski je oštro uzvratio pitanjima što bi Bugari uradili da im Rusi upadnu u zemlju? Predali se mirno i bez borbe ili krenuli u borbu sa svime što imaju ili mogu pribaviti? Na tezu bugarskog predsjednika da on odbija isporuke oružja Ukrajini jer ne može dopustiti "smanjenje naoružanja u oružanim snagama Bugarske" – Zelenski je odgovorio: "I rekao sam iskreno, ako mi padnemo i Rusija ide dalje, vaše oružje neće biti dovoljno ni ako ga imate pet puta više nego što imate. Nedovoljno! Ne želim nikoga ponižavati, ne ponižavam vojsku Bugarske. Samo kažem: ni naše oružje nije bilo dovoljno, pomogli su nam naši partneri”. Nije ni čudo da je tijekom takvog razgovora bugarski domaćin posegnuo i za uklanjanjem kamera iz prostorije ne bi li barem malo bolje ispao pred medijima i javnošću.
Nakon tako žestokog boravka u Sofiji, Zelenski se potom zaputio avionom u Češku, gdje su ga u Pragu dočekali predsjednik Pavel, premijer Fiala te čelnici parlamenta. Prvi sastanak Zelenskog s vodstvom u Češkoj prošao je u revijalnom tonu, baš kao i današnji nastavak putovanja u Slovačkoj. U Bratislavi je razgovarao s predsjednicom Zuzanom Chaputovom, premijerom Ludovitom Odorom, te predsjednikom Nacionalnog vijeća Borisom Kollarom - o konkretnoj obrambenoj potpori i euroatlantskim integracijama Ukrajine, NATO summitu i ukrajinskoj „Formuli mira“, te o energetskoj sigurnosti. Danas krajem dana Zelenski je otišao put Turske, gdje se našao s tamošnjim predsjednikom Erdoganom radi razgovora o sudbini „Žitnog sporazuma“ o izvozu prehrambenih roba Crnim morem te pitanju mogućeg daljnjeg turskog posredovanja pri oslobađanju dodatnih ukrajinskih ratnih zarobljenika iz Ruske Federacije. Ne bi čudilo da se među temama razgovora ondje nađe i pitanje nuklearne sigurnosti, posebice po pitanju nuklearne centrale Zaporižje kod Energodara – koja je već danima predmet posebnih sporova. Dok se iz ukrajinskih izvora čuju navodi o tome kako su okupatori pojedine segmente tog kompleksa minirali (posebno krovove pojedinih blokova reaktora ne bi li time onda simulirali ukrajinski raketni napad) – s ruske se strane tvrdilo kako to nije istina, ujedno najavljujući za srijedu 5. srpnja i nekakvu veliku ukrajinsku provokaciju. Srijeda je došla te prošla, i ništa se posebno ondje dogodilo nije – osim što su u pitanje došle ruske tvrdnje kako ni inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) nisu ondje vidjeli ikakvih mina. Naime, od čelnika te agencije Rafaela Grossija čulo se kako do sada oni stvarno nisu vidjeli nikakve eksplozive, iako tek postupno stječu pravo pristupa prema objektima za koje se spominjalo miniranje – te im tek predstoji penjanje na krovove, dok su do sada razgledavali tek neke vanjske dijelove kompleksa.
Žitni sporazum na Crnome moru
Posebno treba svratiti pažnju i na temu već spomenutog „Žitnog sporazuma“, kojim se lanjskog ljeta osiguralo izvoz prehrambenih proizvoda iz Ukrajine i Ruske Federacije putem sigurnih koridora po Crnome moru, uz zajedničke komisijske preglede brodova na Bosporu. Posrednici u sklapanju ovog sporazuma bili su UN i Turska, a teškom mukom je originalni sporazum dva buta bio i produžen, svaki put na dodatnih 120 dana. Zadnje od ovih produženja ističe za 11 dana, u utorak 18. srpnja ove godine, i kompletno je neizvjesno hoće li taj korisni aranžman biti nastavljen.
Naime, za njegovo produljenje Ruska Federacija ima niz zahtjeva – koje se tek teškom mukom pokušava ispuniti. Od ukupno pet područja pregovora, njih su se barem tri pokazala izuzetno tvrdim orasima. Posebice se tu radi o vezanom otvaranju produktovoda Toljati-Odesa, kojim se prije rata do luke u Odesi prebacivao ruski amonijak za izvoz. Ovaj cjevovod, koji dijelom prolazi raznim bojištima na istoku i jugu Ukrajine, nedavno je bio oštećen u borbama na sjeveru Donbasa, nedaleko Kupjanska, i nije jasno kako ga obnoviti te pustiti u ponovni promet. Slično je tvrdokoran i problem oko ruskog zahtjeva da se specijaliziranu banku Rosselkhozbank (koja je pod međunarodnim sankcijama) ponovno priključi u međunarodni sustav bankarskog plaćanja SWIFT. Taj ruski zahtjev nije naišao na nimalo razumijevanja na zapadu, usprkos nastojanjima Turske i UN-a – tako da se tek postavila mogućnost da neka od zapadnih banaka postane ovlaštena za izvođenje pojedinih plaćanja u ime i za račun ove ruske banke, umjesto njenog ponovnog uvezivanja u spomenutu platnu mrežu.
U očekivanju ozbiljnijih pregovora, ruska je strana počela otezati sa svojim sudjelovanjem u provjeri brodova na odlasku i dolasku kroz Bospor – tako da je čitav izvozni režim kojim se u listopadu 2022. prebacilo oko 4,2 milijuna metričkih tona robe, u svibnju ove godine sveo tek na 1,3 milijuna metričkih tona – najmanje otkad je inicijativa pokrenuta prošle godine. Sve to postaje posebno bitno u svjetlu početka nove sezone žetve u Ukrajini i Ruskoj Federaciji – gdje Rusija ionako tvrdi da izvezena ukrajinska roba pretežito završava u bogatim zemljama zapada, umjesto među siromašnima radi kojih se taj režim formalno uspostavilo. Time je po njima ovaj humanitarni režim „degenerirao u komercijalni projekt“, kojeg su oni onda krenuli ometati radikalnim usporavanjem dogovorenog sustava zajedničkih kontrola brodova u prolasku Bosporom. Početkom ovoga mjeseca tako je u turskim vodama bilo blokirano 29 brodova s 1,4 milijuna tona hrane za pet zemalja Afrike i Azije, dok se još 13 brodova krcalo u lukama Ukrajine.
Tijekom pregovora, koji će se vjerojatno bitno intenzivirati u idućih desetak dana, stoji i prijedlog da se ruskoj banci Rosselkhozbank dopusti otvaranje posebne „podružnice“ koja bi onda bila povezana sa sustavom SWIFT, da bi se preko nje vršila plaćanja za izvoz ruskih žitarica. Ovo je tek jedan od pokušaja postizanja kompromisa kojeg su razvili predstavnici UN-a – iako su to odmah kritizirali iz Ukrajine, kao „ustupke ucjenjivaču, koji će ga potaknuti na daljnje ucjenjivanje“.
Prigožin – Bjelorusija i Rusija
Dok iz Kijeva itekako imaju pravo glasa oko budućnosti “Žitnog sporazuma”, oni mogu samo izdaleka gledati nastavak čudnih događanja oko Jevgenija Prigožina, nedavnog pobunjenika protiv ruske vlasti Vladimira Putina.
Iako se u prvo vrijeme pretpostavljalo da je Prigožin po odlasku iz Rostova na Donu, u večernjim satima subote 24. lipnja, ipak završio sklonjen u Bjelorusiji – sukladno sporazumu kojem je kumovao bjeloruski diktator Lukašenko – sada to baš i nije izvjesno. Trenutno je sigurno tek da je Prigožinu do večernjih sati u nedjelju 2. srpnja bio vraćen novac pronađen tijekom pretresa njegovih zgrada u Sankt Peterburgu – 10 milijardi rubalja (oko 109,4 milijuna USD), baš kao i stotine tisuća dolara u gotovini te pet poluga zlata. Uskoro je njegovim pouzdanicima bilo vraćeno i njegovo razno oružje (među ostalim i pištolj marke Glock koji mu je uručio ruski ministar obrane Sergej Šojgu), da bi jučer i sam Lukašenko demantirao da je Prigožin više u Bjelorusiji. Iako nije jasno čime se to kupilo makar privremenu milost Moskve i Putina, izgleda da Prigožin tek postupno dogovara svoju novu ulogu, kako u Minsku, tako i u Moskvi te (posebno bitno) širom Afrike, gdje je „Wagner“ masno zarađivao iskorištavanjem lokalnih rudnih bogatstava u zamjenu za pomoć tamošnjim političkim režimima.
Sam Prigožin i dalje šalje audio-poruke ruskoj javnosti kojima pokušava svoj „marš na Moskvu“ predstaviti kao protest protiv izdajnika i poziv na mobilizaciju društva – no prilično je nejasno o kakvim to on više „sljedećim pobjedama na fronti“ govori. Naime, do sada se uopće nije razjasnilo koliko je pripadnika poduzeće „Wagner“ zapravo s njim krenulo u Bjelorusiju, kao ni koliko je njih ostalo u nekim od njihovih starih logora u Rusiji ili na okupiranim područjima Ukrajine. Za to vrijeme, službena Moskva tvrdi kako ne nadziru kretanje Prigožina – koji kao da i dalje ima neka ozbiljna sigurnosna jamstva koja bi ukazivala da njegova uloga na ruskoj političkoj sceni ipak još nije gotova.
Jačanje obrane Moskve
Sve se to odvija u vrijeme dok Vlada Ruske Federacije masivno investira u jačanje protuzračne obrane same Moskve, što je povjereno poduzeću Almaz, a u Tatarstanu je navodno organizirana i montaža dodatnih bespilotnih letjelica tipa Shaheed-136 od isporučenih iranskih komponenti. Ovaj posao je povjeren tamošnjem poduzeću „Alabuga“, u kojem su i sami Iranci navodno provodili obuku osoblja – dok se uskoro očekuje da ondje postupno počne i sve intenzivnije uvođenje domaće proizvodnje. Navodno će se pri tome prvo ići na tijelo samog drona, jer je lako za proizvodnju, pa zatim na GPS modul i procesor - jer su „dosta primitivni u iranskim dronovima“. Užurbano se radi i na postupnom naoružavanju postrojbi teritorijalne obrane u pograničnim oblastima Rusije izloženim napadima pobunjenika s područja Ukrajine. Iako tek predstoji povratak civilnog stanovništva u one krajeve Belgorodske oblasti u kojima su nedavno bile vođene borbe sa spomenutim pobunjenicima – regiji Belgorod će trebati oko 5 milijardi rubalja (oko 54,7 milijuna USD) za obnovu oštećenih stambenih objekata, 10 milijardi (109,4 milijuna USD) za obnovu poduzeća i više od 5 milijardi za obnovu tamošnjih socijalnih institucija. Dok te „sitnice“ tek ostaju za rješavanje, Rusija se navodno sprema investirati oko 2,5 milijarde rubalja za potporu turističkoj industriji na Krimu i u Sevastopolju. Tim novcem bi se isplatilo jednokratnu naknadu za zaposlenike oko 3,6 tisuća tamošnjih tvrtki, budući da se turistički promet na Krimu ove sezone smanjio za oko 30 posto. Ne samo da se radi o prirodnoj reakciji na sve bližu prijetnju koju agresorima predstavljaju ukrajinski branitelji, već je i pristup Krimu zapravo itekako otežan preko mosta koji je popravljen od posljedica napada 8. listopada. Naime, povećan promet kojim se ruska strana jako hvali u praksi je suočen s pojačanim sigurnosnim mjerama za sva vozila – tako da njegov prelazak traje satima i u najbolje vrijeme s malo vozila.
Vojna pomoć Ukrajini
Za kraj napomenimo kako pred NATO summit nije stala ni konkretna vojna pomoć Ukrajini, itekako potrebna u kontekstu borbi koje ondje svakodnevno traju. Dok se iz Nizozemske u utorak 4. srpnja čulo o novom paketu potpore vrijednom oko 118 milijuna eura (prvenstveno za obnovu i zdravstvenu zaštitu), već danima se raspravljalo o američkoj odluci da se u Ukrajinu pošalje i određena količina kasetnog topničkog streljiva DPICM (Dual-Purpose Improved Conventional Munition) – što nije problem budući da ni SAD, ni Rusija, ali ni Ukrajina, nisu potpisnice međunarodnih ugovora koji takvo naoružanje brane. Iako su iz nevladine organizacije „Human Rights Watch” kritizirali takav potez Sjedinjenih Američkih Država, jasno je da se radi o naoružanju koje će Ukrajini itekako dobro doći u tekućoj obrani od ruske agresije. Ovo streljivo sastavni je dio danas navečer objavljenog 42. po redu paketa vojne pomoći iz zaliha državnih tijela SAD (sustavom Presidential Drawdown Authority – PDA). Pošiljka procijenjena na oko 800 milijuna USD ukupno obuhvaća dodatne rakete za sustave Patriot i HIMARS, protuzračne sustave Aim-7 i Stinger, protuoklopne sustave Javelin i TOW, 31 haubicu kalibra 155 mm i spomenuto kasetno streljivo kalibra 155 i 105 mm, još po 32 komada oklopnih vozila Bradley i Stryker, te 37 raznih taktičkih vozila, precizno zrakoplovno streljivo i inženjerijsku opremu za razminiranje, eksplozive, ručno naoružanje i oko 28 milijuna komada njemu pripadajućeg streljiva, te bespilotne sustave Penguin i razne rezervne dijelove te potrošnu robu. Sve to bit će vrlo skoro u Ukrajini i na tamošnjim bojištima, dok tek ostaje za vidjeti koliko će trebati vojnoj opremi koju je obećala Češka – država koja je Ukrajini svježe obećala jurišne helikoptere, još 100.000 komada streljiva, te obuku ukrajinskih pilota za F-16, kao i simulator za takvu obuku. Naravno, na još bitno dužem štapu je danas usuglašenih oko 500 milijuna eura novaca Europske unije za poticanje proizvodnje streljiva u Uniji – što je inicijativa koja tek treba formalno proći kroz Vijeće te Europski parlament, da bi onda postupno krenula i prema praktičnoj primjeni nakon usvajanja krajem srpnja – ako bude sreće…