“Predivan skriveni svijet.” “Rekreacijski centar Sudana za pustinjske i ronilačke aktivnosti.” “Jedno od najboljih, najbistrijih mora na svijetu.” “Pogledi na raj koji oduzimaju dah.” Tako se, u šareno ilustriranim brošurama, opisivalo odmaralište u Arousu na Crvenom moru, nedaleko koraljnog grebena uz sudanskoj obali, piše BBC. To je mjesto bilo san zaljubljenika u ronjenje, u koje su 1980-ih hrlile tisuće ljudi.
No, samo su rijetki znali istinu. Egzotično odmaralište koje su - kako su svi vjerovali - unajmili europski poduzetnici, bilo je tek paravan koji su smislili agenti Mossada, izraelske obavještajne agencije, koji je skrivao izazovnu misiju: spašavanje etiopskih Židova zaglavljenih u izbjegličkim kampovima u Sudanu.
“Bila je to državna tajna, o tome nitko nije pričao. Čak ni moja obitelj nije znala”, prisjeća se Gad Shimron, agent Mossada koji je radio u Arousu. Godine 1997. objavio je knjigu u kojoj je opisao tu misiju, nazvanu Operacija Braća. Njegov uradak, “Mossad Egzodus: Odvažno tajno spašavanje posljednjeg židovskog plemena”, uvjeren je, barem je dijelom inspiriralo film “Red Sea Diving Resort” koji bi trebao stići na velike ekrane.
Izgubljeno pleme
Porijeklo etiopskih Židova je misteriozno. Prema nekima, riječ je o precima jednog od 10 izgubljenih plemena drevnih izraelskih kraljevstva ili potomcima ljudi koji su pratili sina kraljice od Sabe i kralja Salomona u Etiopiju. Drugi tvrde da se radi o potomcima Židova koji su se tamo sklonili nakon uništenja prvog židovskog hrama.
U svakom slučaju, 1977. jedan od pripadnika te od ostatka svijeta izolirane zajednice, Ferede Aklum, priključio se valu milijuna nežidovskih etiopskih izbjeglica koji su pobjegli u Sudan od gladi i građanskog rata. Slao je pisma humanitarnim organizacijama, tražeći pomoć, a jedno je doprlo do Mossada. Tadašnji izraelski premijer Menachem Begin naredio je Mossadu da im pomogne.
Mossad je locirao Feredea, koji je počeo prosljeđivati poruke ostatku zajednice u Etiopiji. Moraju se domoći Sudana, odakle će lakše stići do Izraela. Deseci tisuća njih otisnuli su se pješke na opasan, 800 kilometara dug put s milijunima drugih izbjeglica. Oko 1500 ih je umrlo ili nestalo u kampovima u okolici Gedarefa ili Kassale ili su bili oteti. Sudan je bio muslimanska zemlja. Ako si bio Židov, to si morao skrivati.
Vođa operacije Gad Shimron u džipu u Sudanu
Operacije izvlačenja isprva su bile skromne. S lažnim papirima bi ih se prebacivalo u Europu pa u Izrael. No, to nije bilo dovoljno. Mossad je smatrao da sudanska obala nudi dodatne mogućnosti.Uz pomoć mornarice, počeli su tražiti lokaciju prikladnu za Operaciju Braća. Slučajno su nabasali na Arous i zapušteno odmaralište sa 15 bungalova koje su Talijani izgradili 1972. Kako sudanske vlasti nisu ispoštovale svoju zadaću - voda i cesta - talijanski investitori su odustali. Odmaralište se nije otvorilo, dar s neba za Mossad.
Agenti su krenuli u akciju. Sudanskim su se vlastima predstavili kao zaposlenici švicarske tvrtke, predstavili im plan za razvoj turizma i, za 320.000 dolara, unajmili Arous na tri godine.
“Mi smo uveli jedrenje na dasci u Sudan. Donijeli smo prvu dasku, ja sam znao jedriti i naučio sam goste. Ostali agenti su se predstavljali kao instruktori ronjenja”, tvrdi Gad. Zaposlili su 15 lokalaca, no nitko od njih nije doznao tko su im šefovi. Radioopremu su skrivali u skladištu za ronilačku opremu.
Svako toliko agenti-instruktori koji su se inače bavili gostima, kretali bi u misiju. Izmislili bi izgovor i pod okriljem noći, nestali na par dana i vraćali se iscrpljeni. Za ono što su radili trebalo je energije. Skupili bi na dogovorenom mjestu skupine etiopskih Židova prokrijumčarenih iz kampova i prolazili težak put, izbjegavajući kontrolne točke mitom ili nasiljem, sve dok se ne bi domogli lokacije blizu odmarališta, gdje bi izraelski specijalci u gumenjacima pokupili napaćene etiopske Židove i odveli ih na matični brod pa u Izrael. Onima koje su izbavljali nisu otkrivali tko su. Predstavljali su im se, za slučaj da ih uhvate, kao plaćenici.
Opasnost je bila velika i stalna. U ožujku 1982. zamalo su “pali”. Uslijed transfera na plaži na njih su zapucali sudanski vojnici. Spasila ih je priča da vode klijente na noćno ronjenje. Pucate na turiste, jeste li ludi, vikali su vojnicima.
No, nakon tog incidenta, Mossad je odlučio promijeniti taktiku i pomorske transfere zamijeniti zračnima. Agenti iz odmarališta sad su trebali pronaći mjesto za slijetanje. Mnogi od onih koje su spasili nikad u životu nisu vidjeli avion, kamoli se noću, usred sudanske pustinje, ukrcali u njega.
Bjegunci iz Etiopije u izraelskom vojnom transportnom zrakoplovu
Kao u Hiltonu
U međuvremenu, odmaralište je bio svjetski glas. “Za razliku od ostatka Sudana, nudili smo uslugu kao u Hiltonu”, tvrdi Gad dodajući da je to razdoblje njegova života, iako prožeto opasnošću, bilo najbolje koje pamti. Kad nisu izvlačili ljude, govori, živjeli su u raju i za to bili plaćeni. Odmaralište je privlačilo i britanska i egipatska vojna lica, strane diplomate i sudanske državnike. Tako je dobro poslovalo, čak i mimo tajnovitih noćnih ekspedicija, da je donosilo zaradu.
Neki od spašenih Židova danas u Izraelu
Krajem 1984. u Sudanu je proglašena glad i donesena je odluka o ubrzanju evakuacija. Uz intervenciju SAD-a i poprilične novce, general Jaafar Nimeiri pristao je na tajne evakucije židovskih izbjeglica direktno iz Khartouma. U sklopu tog pothvata, Operacije Mojsije, u Bruxelles je na 28 letova prebačeno čak 6380 ljudi. No, sve je stopirano kad je priča izašla u javnost.
Mossad pak je vodio odmaralište sve dok je mogao, do puča 6. travnja 1985. Vojna hunta je bila budna i sumnjičava, što znači da su agenti bili u opasnosti. Središnjica je naredila ekspresnu evakuaciju. U odmaralištu je, smiješno, bilo gostiju. Kad su se probudili, mogli su vidjeti da su njihovi bjelački domaćini - od instruktora do šefice odmarališta - nestali. Slijedom njihova odlaska, Arous se ugasio. No, sjećanja - na raj i pakao - i dalje žive.
“Pravi junaci ove priče su etiopski Židovi. Proživjeli su užase koje obična osoba ne bi izdržala ni jedan dan. Mi smo samo radili svoj posao”, tvrdi Gad.