Kada afganistanska pukovnica Latifa Nabizada leti, s njom je i njezina petogodišnja kći Malalai. Drže se za ruke dok idu prema hangaru na kabulskom vojnom aerodromu i penju u vojni helikopter. Zajedno su u samo posljednjih nekoliko godina bile na više od 300 misija.
- Jako je zanima svemir. Moja je ambicija da ona leti u svemir, da postane prva afganistanska astronautkinja - rekla je Latifa za američki NPR.
Latifa Nabizada pritom ne govori napamet: zna da se ponekad i najluđi snovi mogu ostvariti. Tako je bilo i u njezinu slučaju: ona i njezina sestra Laliuma još su početkom 90-ih postale prve žene piloti u afganistanskoj vojsci, u zemlji u kojoj samo nekoliko godina kasnije žene više nisu smjele ni ići u školu ni raditi, pa ni izlaziti same iz kuće.
Šokirani roditelji
- Moja sestra i ja uvijek smo razgovarale o zvijezdama i svemiru. Razgovarale smo o tome kako se proizvode avioni i tome kako bi bilo njima upravljati, kakav bi to osjećaj bio biti pilot. Blizu naše kuće bili su stupovi u vodi i ja sam se često penjala na njih i zamišljala kako upravljam helikopterom - rekla je u nedavnom intervjuu za BBC Latifa.
Nakon što su završile školu, djevojčice su roditeljima rekle da žele biti profesionalni piloti.
- Bili su prilično šokirani. U to vrijeme u Afganistanu nije moglo raditi mnogo žena, a mi smo razmišljale o tome da postanemo piloti. Ali, uspjele smo ih uvjeriti. Potpora moga oca bila je velika i mnogo nam je pomogla - rekla je Latifa.
Više puta pokušale su se upisati u vojnu školu i više su puta odbijene, iz medicinskih razloga - vojni su liječnici tvrdili da imaju problema sa srcem i sluhom, što nije bila istina. No, 1989. jedan ih je civilni liječnik proglasio sposobnima i one su se upisale. U to vrijeme nisu postojale ženske uniforme, pa su ih djevojke sašile same.
- Bile smo prve žene piloti u povijesti afganistanskog zrakoplovstva. Drugi su studenti bacali kamenje na nas. Znale smo izaći iz učionice u znak prosvjeda, pa bi i naši učitelji izašli, ispričali se i mi bismo se vratile. Bile smo tako mlade i takve su se stvari stalno događale.
‘Najljepši dan u životu’
S obzirom na društvene uvjete, ljudi su bili vrlo pozitivni prema tome - rekla je za BBC. Prvi put su letjele još u doba predsjednika Mohameda Nadžibulaha, koji je imao potporu SSSR-a. Svog se prvog leta 1991., misije uz granicu s Tadžikistanom, Latifa sjeća kao “najljepšeg dana u životu”.
- Tog sam dana bila ponosna i dokazala svijetu da su afganistanske žene hrabre i jednake našoj afganistanskoj braći. Bio je to važan dan za moju zemlju, u kojoj su žene i dalje potlačene te se smatraju manje vrijednima od muškaraca - rekla je.
Uhitili im braću
Letjeti je nastavila i kada su na vlast došli mudžahedini, no kada su se njihove frakcije počele boriti međusobno, pobjegla je, a potom je upoznala uzbečkog lidera Abula Rašida Dostuma, najmoćnijeg i najbrutalnijeg gospodara rata na sjeveru Afganistana, koji joj je pružio zaštitu i dao novi posao. Do 1996. Kabul su osvojili talibani, a Latifa i njezina sestra letjele su gotovo neprestano te dostavljale streljivo i druge potrepštine Dostumovim borcima, dovozile ranjene i mrtve s fronta.
No, talibani su mrzili i nju i njezinu sestru. Uhitili su im trojicu braće i mučenjem pokušavali doći do informacija o tome gdje su im sestre. Nisu uspjeli - većina obitelji, uključujući i dvije sestre, pobjegla je u planinsko područje Pakistana, gdje je već bilo oko 1,2 milijuna afganistanskih izbjeglica. Talibani su ih i tamo tražili te po izbjegličkim kampovima dijelili njihove fotografije. No, sestre su se uspješno nekoliko godina skrivale u Pešavaru, gdje su radile u tvornici tepiha.
- Po čitav sam dan šivala tepihe za šaku rupija. Bilo je bolno i razočaravajuće pasti s visoke pilotske pozicije na posao neobrazovane žene, a sve zbog talibana - rekla je za Daily Beast.
Spašavala vojnike
U Afganistan se vratila nakon pada talibanskog režima 2001. i ponovno počela raditi za vojsku. Za američki Daily Beast ispričala je da je na nedavnoj misiji spašavala ranjene vojnike afganistanske vojske i vozila ih u bolnicu u Kabulu.
- Svi su bili tako mladi. Mučno je vidjeti te mlade dečke koji gube dijelove tijela i svoje živote - rekla je.
No, unatoč neobičnom zanimanju, Latifa je i donekle tradicionalna afganistanska žena. U dobi od 31 godine udala se za kapetana afganistanske vojske kojeg su joj dogovorili roditelji. Prvi put ga je vidjela nakon što su već tri mjeseca bili zaručeni i otkrila da su joj dotad pokazivali njegovu fotografiju iz mlađih dana. Nije joj to bilo važno - smatrala je da je vrlo hrabar ako je spreman oženiti se pilotkinjom. Tri godine kasnije rodila je Malalai. Njezina sestra Lailuma bila je trudna u isto vrijeme, no umrla je tijekom poroda 2007., nakon što su liječnici napravili kobnu pogrešku tijekom carskog reza.