To je bio prvi triel - dnevni list Süddeutsche Zeitung navodi ovu riječ kao proširenje latinskog duel na troje, Triell. Rasprava troje vodećih kandidata za kancelarski položaj na saveznim izborima 26. rujna. Annalena Baerbock, kandidatkinja Zelenih, Armin Laschet, u ime Kršćansko demokratske unije (CDU/CSU) i Olaf Scholz kao predstavnik socijaldemokrata (SPD). Možda je trebalo uvesti i četvrtog, Christiana Lindnera, čelnika liberala (FDP), koji su u anketama prešli magičnu granicu od 10 posto. Realno, trebao bi to biti duel Baerbock i Lascheta.
Debata je održana na televiziji WDR i trajala je sat i - tri minute. Široko čitani dnevni list Bild je triel nazvao “summit za uspavljivanje”. Ali, i u takvim je okolnostima Baerbock iskočila u prvi plan i nametnula se dvojici iskusnih političara. Ponavljajući teze da se protivi završetku plinovoda Sjeverni tok 2 te da smatra da je uvjet koji je postavio NATO da se za obranu troši 2% BDP-a apsurdan. Gospođa Baerbock zagovara veću potrošnju za obranu, ali odbija postavljanje ciljanih postotaka navodeći da ta sredstava trebaju biti orijentirana u skladu sa sigurnosnim potrebama, a ne vezana uz ekonomske rezultate. Primjerice, kancelarska kandidatkinja Zelenih smatra da bi Europa trebala preuzeti veću odgovornost za svoju obranu uključujući kibernetičku sigurnost. Zadržala je i dio politike starih Zelenih tražeći da se nuklearno oružje ukloni s njemačkog ozemlja gdje je postavljeno kao sredstvo odvraćanja u sklopu NATO-a. Protivi se i prodaji njemačkog oružja zemljama koje se nalaze u sukobu.
Laschet ju je napao zbog protivljenja pragu od 2%, ali gospođa Baerbock se nije dala smesti: odgovorila mu je da CDU još uvijek nije objavio izborni program pa nije poznato kakav će biti njihov stav o potrošnji za obranu.
Scholz je pozdravio američku odluku o ukidanju sankcija vezanih uz Sjeverni tok 2 i nastojao se predstaviti financijskim spasiteljem Njemačke u jeku javnozdravstvene krize. Kandidatkinja Zelenih jedina je u trielu pokazala oštrinu: “Ako netko još sumnja, to [Sjeverni tok 2] je pitanje rata i mira. Plinovod gotovo pa da oduzima Ukrajini geostratešku obranu od Rusije”.
Kad se raspravljalo o EU, Laschet i Scholz su se držali otrcanih fraza o “birokratičnost i inertnosti”, a gospođa Baerbock je pokazala zube i glavnim problemom definirala princip suglasja. Što je apsolutno najveći problem s kojim se EU trenutno suočava i koji onemogućava ovaj moćni blok u prerastanju u važnog globalnog aktera. Dva muškarca su se zatim složila pokazujući koliko zaostaju. Kao klasični izdanci starih političkih stranaka, obojica su predložili da se taj princip postupno mijenja. I promašili.
Njemački su promatrači zaključili da predstavnici “starih” stranaka ne nude ništa novo nego se drže dosadašnjih politika. Što i neće mobilizirati biračko tijelo svjesno da je doba Angele Merkel prošlo. Prema posljednjoj anketi CDU može računati na 24%, a Zeleni na 26% glasova.
Gospođa Baerbock se zalaže za strože ciljeve borbe protiv klimatskih promjena i, što se neće dopasti Mađarskoj i Poljskoj, vraća se na tezu o potrebi da svaka zemlja članica prihvati dio migranata. “Za Europu je potrebna teška bitka”, zaključila je. Zeleni u izbornom programu pozivaju da EU Fond za oporavak postane trajan (čemu se oštro protive štedljive zemlje sjevera) te da se ublaže pravila Pakta za stabilnost i rast koja uključuju obvezu deficita ne većeg od 3% i javnog duga od 60%.
Bit će interesantno vidjeti rezultate ispitivanja javnog mnijenja koje Bild objavljuje svake nedjelje nakon prvog triela. Posljednje ankete pokazuju da je 25% birača CDU/CSU sklono glasati za Zelene. Kod SPD-a taj se postotak penje na 39%. Izbore bi, prema toj anketi, trebale odlučiti politike vezane uz okoliš, borbu protiv klimatskih promjena i tržište nekretnina. Uz i dalje prisutno pitanje migracija.
Kad je riječ o budućoj koaliciji, ugledna intelligence tvrtka Teneo donosi zaključak: “Kratkoročno, koalicijska dinamika mogla bi biti posebno teška između Zelenih i CDU/CSU ako i jedni i drugi ostvare približno slične rezultate. Osim toga, i vlada sastavljena od CDU/ CSU-a i Zelenih te “semafor” koalicija (Zeleni-FDP-SPD, zeleno,žuto,crveno) predstavljale bi prethodno neprovjerene kombinacije na saveznoj razini. Važnije je pitanje, koje treba promatrati u srednjoročnom razdoblju, je li uspon Zelenih simptom temeljnih političkih i društvenih promjena ili su Zeleni jednostavno zamijenili socijaldemokrate kao vodeću stranku lijevog centra.”