Njemački kancelar Friedrich Merz prošlog je tjedna predstavio niz velikih gospodarskih reformi, no najviše je pozornosti izazvala mjera vezana uz bolovanja.
Naime, u paketu od 34 mjere je i ona po kojoj će zaposlenici u Njemačkoj koji idu na bolovanje morati donijeti liječničku doznaku već prvog dana bolovanja, i to osobno, piše Telegraph.
Zbog tog je prijedloga u drugi plan palo sve ono o čemu je Merz želio govoriti – mirovine, porezne olakšice i priuštivo stanovanje, a domaća se i strana javnost usredotočila na prijedlog vezan uz bolovanje te je još jednom postao aktualan nadimak Njemačke kao ‘bolesnika Europe’.
Naime, njemačkoj industriji prijeti kineska konkurencija, stanovništvo ubrzano stari, lagano blijedi i imidž zemlje kao inovativne i učinkovite, a zaposlenici su na bolovanju u prosjeku i do mjesec dana godišnje.
Merz se u novom paketu mjera želio obračunati s ovim potonjim.
“Više si ne možemo priuštiti konkurentski hendikep koji nastaje zbog dugotrajnih izostanaka s posla”, rekao je, a njegova je izjava odjeknula i u drugim zemljama sjeverozapadne Europe, gdje bolovanja također predstavljaju sve veći problem.
Zaposlenici tjednima na bolovanju
Prema podacima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), prosječni radnik u Francuskoj godišnje provede 4,1 tjedan na bolovanju, u usporedbi s 3,5 tjedna u Njemačkoj.
U Belgiji prosjek iznosi 3,9 tjedna, u Finskoj 4,8, dok Norveška prednjači s čak 5,7 tjedana bolovanja godišnje po zaposleniku. Među zemljama s visokim brojem dana bolovanja nalaze se i Portugal, Španjolska, Slovenija i Švedska.
U Velikoj Britaniji glavni problem nije broj dana bolovanja, nego velik broj ljudi koji su zbog bolesti potpuno napustili tržište rada. Statistika bolovanja ondje izgleda znatno povoljnije – prema podacima britanskog Ureda za nacionalnu statistiku, prošle je godine prosječan radnik bio na bolovanju samo 4,4 dana. Slična je situacija i u SAD-u.
Vlade europskih zemalja sada su odlučile obuzdati kronično visok broj bolovanja.
Norveška je tako počela poslodavcima pomagati u pokrivanju troškova bolovanja koja godišnje koštaju oko 67 milijardi norveških kruna (oko 5,7 milijardi eura), a također je uveden i novi model tzv. ‘djelomičnog bolovanja’.
“Moramo se zapitati nije li postalo previše lako otići liječniku opće prakse i zatražiti bolovanje”, rekao je ministar zdravstva Jan Christian Vestre.
HZZO objavio nova pravila za bolovanje. Jedan uvjet mnoge ostavlja bez punog iznosa
Bolovanje uz malo rada
Prema novim pravilima, bolovanje više neće automatski značiti potpuni izostanak s posla. Liječnik će poslodavcu preporučiti u kojem opsegu zaposlenik može raditi.
Ako procijeni da radnik uopće nije sposoban za posao, liječnik će to morati posebno obrazložiti. U takvim će slučajevima dobiti i manju naknadu, dok će oni koji propisuju kraća bolovanja biti bolje plaćeni.
Dakako, zbog takvih su se prijedloga pobunili sindikati.
Predsjednik sindikalne organizacije NTL Ung, John Magne Pedersen Tangen, izjavio je da se prijedlogom nepravedno okrivljuju radnici, umjesto da se riješe problemi “nefunkcionalne primarne zdravstvene zaštite” i “loše organizacije rada kod poslodavaca”.
Slične kritike dočekale su i Merza, predsjednika njemačke demokršćanske CDU-a.
Barbara Bas, ministrica rada iz koalicijskog SPD-a, odmah se ogradila od prijedloga.
“To nije bio moj prijedlog”, rekla je njemačkim medijima.
Protiv mjere ustale su i liječničke udruge, upozoravajući da bi ordinacije obiteljske medicine bile preplavljene ljudima koji dolaze samo po potvrdu za bolovanje, iako bi im bilo bolje da ostanu kod kuće i odmore se.
Na bolovanju sedam posto radno sposobnog stanovništva
Pravilo prema kojem je potvrda potrebna već prvog dana bolesti već postoji u Belgiji, gdje kritičari također tvrde da nepotrebno opterećuje liječnike. No belgijska se vlada ne da, već dodatno pooštrava sustav, pa je tako početkom godine dodatno smanjen popis iznimki od tog pravila, a posebna pozornost usmjerena je i na dugotrajna bolovanja. Naime, na dugotrajnom bolovanju je oko pola milijuna zaposlenika, što je oko sedam posto radno sposobnog stanovništva.
Prema novim pravilima, zaposlenici na bolovanju morat će češće biti u kontaktu s liječnikom i poslodavcem, a nakon šest mjeseci bolovanja (umjesto dosadašnjih devet) poslodavci će moći pokrenuti postupak zbog trajne zdravstvene nesposobnosti radnika, što može dovesti i do otkaza.
I Francuska pooštrava nadzor nad dugotrajnim bolovanjima. Nakon rujna, prva će doznaka moći trajati najviše 31 dan, a produljenje još najviše 62 dana, dok će liječnici morati detaljnije obrazlagati svako otvoreno bolovanje.
O bolovanjima razmišlja i Danska, iako njezini zaposlenici u prosjeku koriste samo 2,1 tjedan bolovanja godišnje, od 30 dana na koliko imaju pravo. Ipak, tamošnja koalicijska vlada pokrenula je opsežnu reformu socijalnog sustava kojoj je cilj i “smanjenje stresa i bolovanja”.
S druge strane, Finska je 2024. uvela zanimljivo rješenje – prvi dan bolovanja više nije plaćen. Nakon uvođenja te promjene, prosječno trajanje bolovanja palo je s 5,2 tjedna godišnje u 2023. na 4,8 tjedna.
Sada i druge europske vlade namjeravaju provesti slične reforme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....