Jesu li veliki planovi za zelenu budućnost EU obična utopija bez ulaganja u nuklearnu energiju? Počinje li EU gubiti nuklearni rat, ali ne onaj pravi nego energetski, s drugim silama kao što su Kina i Rusija? Što bi se već u ovoj godini dogodilo s EU ekonomijom ako dođe do daljnjeg zaoštravanja krize u Ukrajini te pada opskrbe ruskim plinom?
Ova tri pitanja sve su samo ne obične provokacije, a sve više čini se kako je odgovor na njihovo pitanje potpuna podvojenost Europe kad je u pitanju energetska strategija. Ključni razlog dubokih podjela je odluka vlade Angele Merkel nakon katastrofe u japanskoj Fukushimi da postepeno zatvore sve nuklearne reaktore. Tada se to činilo kao možda malo previše ambiciozna, ali dugoročno pametna odluka. Desetljeće nakon Fukushime EU hoda po rubu energetskog kolapsa, a nema rješenje niti za opskrbu energijom niti za bolja tržišna rješenja kad je u pitanju formiranje cijena energije, koje su postale glavni motor inflacije. Istodobno, Kina namjerava podići kvalitetu zraka tako što će do sredine desetljeća povećati broj reaktora iznad onoga koji imaju Sjedinjene države, zemlja koja trenutačno dominira proizvodnjom nuklearne energije. Rusija pak usporedno gradi više domaćih reaktora te su ugovorili izvoz 20 nuklearnih postrojenja.
Priču o rastu nuklearnih kapaciteta među velikim zemljama na životu u EU održavaju, naravno, Francuska te Nizozemska i Poljska. Od manjih zemlja treba spomenuti kako je Finska počela isporučivati energiju iz prvog novog nuklearnog postrojenja u nekoliko desetljeća s kašnjenjem od 12 godina, a i Hrvatska sve više priča o povećanju nuklearnih kapaciteta skupa sa Slovenijom. No, niz drugih zemalja europsku energetsku proizvodnju i pored drame s opskrbom i cijenama, vuče na suprotnu stranu: Belgija i Španjolska, primjerice, ne odustaju od denuklearizacije, a Austrija je imala referendum protiv nuklearki još 1978. godine. U Italiji istraživanje javnog mnijenja pokazuje veliku nesklonost građana nuklearkama, pa se pretpostavlja da će se talijanska populistička politička scena tome prilagoditi.
Nema dileme kako EU treba 500 milijardi eura nuklearnih investicija da bi u sljedećih 30 godina zadovoljili energetsku potražnju. To su podaci šefa EK za unutrašnje tržište Thierryja Bretona, ali je otvoreno pitanje je li zeleno svjetlo EK da se poneki projekti proizvodnje energije u nuklearkama karakteriziraju kao održive investicije dostatno rješenje? Po svemu sudeći nije, nego je potreban integralni dogovor na razini EU o pristupu nuklearnoj energiji kao dugoročno prihvatljivoj. No, to u Njemačkoj, gdje su Zeleni u vladajućoj koaliciji, teško može proći. Pri čemu treba voditi računa kako već i pobornici zaštite okoliša kritiziraju Njemačku jer nije ispunila ciljeve emisije čistih plinova, a ove će godine zatvoriti zadnja tri reaktora. Vrlo je suspektan njemački plan enormnog povećanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora za 3 gigawatta svake godine.
Brif:
1 Najavljuje se da će Pfizer sutra tražiti odobrenje američke FDA za cijepljenje djece mlađe od 5 godina Covid-19. Nejasno je zašto je to potrebno jer djeca 1) imaju vrlo nizak rizik teških ishoda i 2) dominanta omicron varijanta probija zaštitu stečenu cijepljenjem u visokim postotcima.
2 Predstojeće Olimpijske igre u Kini mogle bi biti jedne od najčudnijih u povijesti jer vlast XI Jinpinga i pored rasta broja slučajeva ustraje na tzv. zero covid politici.
3 Hoće li Argentina još jednom bankrotirati? Ostavka lidera peronističke koalicije Maxima Kirchnera ugrozila je dogovor s MMF-om o restrukturiranju 44,5 milijardi dolara duga.
Preporuke dnevnog štiva: