Konvoj njemačkog predsjednika se zaustavlja malo prije ulaza u kibuc u južnom Izraelu. Izađite i obucite pancirke, glase uputstva izraelskih vojnika. Čak i sedam tjedana nakon brutalnog napada terorističkog Hamasa na nekoliko mjesta u Izraelu, uključujući i kibuc Beeri, tamo vlada stanje visoke pripravnosti i vojska je svuda prisutna. Mediji su nedavno posjetili napušteni kibuc, koji postoji od 1946. godine, da izvještavaju o njemu. Sada dolaze dva predsjednika, piše Deutsche Welle.
Posjet mjestu užasa
Frank-Walter Steinmeier je prvi šef strane države koji je došao u mjesto gdje se 7. listopada dogodio masakr. Prije toga je u Beeri živjelo više od 1.000 ljudi. Danas je kibuc prazan.
Te subote teroristi Hamasa su upali u kompleks i ubili svakog desetog stanovnika te oteli oko 50 ljudi. Nema kuće koja nije obilježena razaranjima, ubojstvima, mučenjima i požarima. Razmjeri masakra se mogu osjetiti na svim ulaznim vratima, u svakoj prostoriji.
„Imali smo predodžbu o brutalnosti kojom je Hamas djelovao. Ali biti ovdje je nešto sasvim drugo", kaže Steinmeier. „Tu gdje su žene silovane, ljudi spaljeni u skloništima, djeci odrubljivane glave, neki oteti – moram vam priznati da sam poslije svega što smo čuli i ja zanijemio."
Njemački gost obilazi neke kuće i sluša priče o ubijenim stanovnicima. O bračnom paru umirovljenika koji je masakriran u svojoj kući s malim vrtom, gdje danas pougljenjena stabla voćki svjedoče o užasu te subote.
Isto se dogodilo i 74-godišnjoj Vivienne Silver, koja se prije mnogo godina doselila iz Kanade i za koju izraelski vojnik njemačkoj delegaciji kaže da je bila „prava mirotvorka". Nekoliko puta tjedno se vozila do granice po palestinsku djecu oboljelu od raka, koju je potom dovodila u Izrael na terapiju. Do 7. listopada na tisuće djece je liječeno u bolnici Auguste-Viktoria na Maslinskoj gori u Jeruzalemu.
Ne zaboraviti narod Gaze
Upravo tamo odlazi njemački predsjednik poslije posjeta kibucu Beeri: na dječji onkološki odjel tradicionalne bolnice koja pruža medicinsku pomoć Palestincima na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze.
Od 7. listopada ovdje je obustavljen prijem pacijenata iz Gaze. Steinmeier obećava milijun eura iz Njemačke za bolnicu. Njemačka je spremna pomoći u evakuaciji bolesnih ljudi i djece, kaže on.
Na putovanju po Izraelu Steinmeier je više puta isticao da u cilju pronalaženja trajnog rješenja ne treba zaboraviti dva načela: „više sigurnosti za Izrael i istovremeno više perspektive za budućnost Palestincima.”
Drugim riječima: Njemačka je za rješenje dvije države.
Njemačka ne pokazuje samo solidarnost „s Izraelom, koji je žrtva terora, već́ i s Izraelom koji se brani", objašnjava Steinmeier.
Njemački predsjednik u Beeriju također obećava pomoć́ Njemačke u obnovi. Bundestag će osigurati sedam milijuna eura početnih sredstava za uništeni kulturni centar. Predsjednici Njemačke i Izraela preuzimaju pokroviteljstvo nad projektom obnove.
‘Jednog dana vratit ćemo se kući‘
Poslije obilaska, kada je Steinmeier s izraelskim kolegom Isaacom Herzogom i njihove dvije supruge novinarima davao kratku izjavu, svi su primijetili da su slike i izvještaji očevidaca ostavili snažan dojam. Tiho i ozbiljnih lica dolaze na mjesto koje je donedavno bilo kulturni centar kibuca. Svuda samo šut i pepeo. Osim metalne konstrukcije sve je uništeno.
Pored predsjednika stoji i Sofie Berzon MacKie, direktorica spaljene galerije. To mjesto, s izloženim djelima o otvorenosti i raznolikosti kultura, bilo je poznato širom Izraela, svojevrsni kulturni centar koji je odražavao duh kibuca.
Sofie Berzon MacKie je preživjela masakr u jednom skloništu, zajedno sa svoje troje djece i suprugom. Čista sreća, kaže ona: „Mnogi ovdje su bili spremni za raketne napade. Većina kuća je imala bunkere. Ali nitko nije bio spreman da jednog mirnog dana ovdje upadnu palestinski teroristi i brutalno ubijaju ljude u njihovim domovima", kaže ona.
Kao i većina stanovnika kibuca Beeri, I Sofie Berzon MacKie i njena obitelj otkad se dogodio masakr žive na drugom mjestu. Prvih nekoliko mjeseci svi su bili smješteni u jednom mjestu pored Mrtvog mora. Kasnije bi se trebali privremeno preseliti u drugi kibuc.
„Sve dok se ovdje ne budemo mogli osjećati sigurno, ostat ćemo negdje drugdje. Ali većina nas se želi vratiti, želi ponovo svoje živote i našu zemlju", priča 37-godišnja direktorica uništene galerije. Većina članova kibuca se nada, kaže, da će za tri godine Beeri ponovo moći nazvati svojim domom.