Poznato je da su među epidemiološki "tvrdim" zemljama posebno loše prošle Češka, Belgija i Slovenija, koje sada broje više od 1800 mrtvih na milijun. I unatoč tome što su u određenim razdobljima imale radikalne mjere, više od 1500 mrtvih na milijun imaju i Britanija, Italija, Mađarska, Portugal i Španjolska. Posebno je grozno stradala već spomenuta Češka, zemlja za koju se može reći da ima kontinuitet jako strogih mjera, ali ipak nije uspjela zaustaviti formiranje trećeg pandemijskog vala te trenutačno vodi više od 162.000 aktivnih slučajeva zaraze, što znači da će uskoro postati prvi na svijetu koji će zabilježiti više od 2000 mrtvih na milijun stanovnika, ako ne računamo male državice - Gibraltar i San Marino - koje su već u toj zoni epidemiološke strave.
Zbog upitnih epidemioloških rezultata radikalni lockdown vrlo vjerojatno će se za nekoliko mjeseci klasificirati kao neka vrsta suvremenog cargo culta. No, baš kao što postoje zemlje koje su uz radikalne mjere doživjele epidemiološku noćnu moru, isto tako postoje i zemlje koje su ustrajale u tvrdom lockdownu te su uspjele zadržati relativno nizak broj mrtvih na milijun sve do danas. Najbolji primjeri takvih zemalja su Njemačka i Austrija sa 858, odnosno 957 mrtvih na milijun, što je osjetno niže od švedskih 1280 ili hrvatskih 1361 mrtvih, tj. dosadašnjeg epidemiološkog rezultata zemalja koje su provodile manje strogu epidemiološku politiku.
S obzirom da Njemačka i Austrija imaju umjereni, ali postojani rast smrtnih slučajeva, intrigantno je pitanje hoće li uz radikalni pristup ipak ostati među najuspješnijim europskim nacijama u ključnom kriteriju koji se zapravo svodi na samo jedno - brojenje mrtvih? Zasad se to čini kao velika nepoznanica. Može li lockdown u nekoj varijanti ipak biti puno učinkovitiji od švedskog modela, koji se u osnovi svodi na socijalno distanciranje te zabranu većih okupljanja?
U objema "epidemiološki uzornim" zemljama, Austriji i Njemačkoj, u posljednja 2-3 tjedna osjetno je palo povjerenje javnosti, medija i dijela političara prema lockdownu kao učinkovitom alatu kontrole pandemije. Posebno je zbog radikalnih mjera počelo bujati nezadovoljstvo u Njemačkoj, gdje je više regionalnih lidera počelo tražiti otvaranje, a mediji sve češće propituju nelogičnosti i negativne posljedice strogog zaključavanja društva.
Istodobno, k'o za vraga, na istoku Europe počelo je formiranje očito trećeg vala pandemije. Prošlog tjedna taj je val uočen i u Stockholmu, švedskoj prijestolnici za koju su mnogi procjenjivali da je visoko okužena sredina u kojoj stoga više ne možemo vidjeti novi zamah zaraze.
Brojne europske zemlje počele su bilježiti zabrinjavajuće tjedne stope rasta zaraze. Pa ipak, i Nijemci i Austrijanci sve su više i sve češće počeli spominjati labavljenje mjera, uključujući spuštanje prethodno usvojenih "svetih" kriterija za donošenje relaksirajućih odluka jer su se pokazali nerealno strogima. Nije im, jednostavno rečeno, bilo lako gledati kako drugi kuju planove otvaranja dok su oni iza epidemioloških rešetaka.
S vremenom je i u Njemačkoj i u Austriji psihološki i ekonomski pritisak lockdowna postao iznimno visok. Počelo se razgovarati o kolateralnim žrtvama zaključavanja. Nijemcima je sve teže bilo prihvaćati to što policijski automobil uz sirenu i pod rotirkom u parku progoni čovjeka jer se zagrlio s prijateljem ili to što osam policajaca upada u "sumnjivo" kućanstvo gdje je, kako se ispostavilo, dvoje ljudi kuhalo večeru.
I jedna i druga zemlja u jednom trenutku iznenada su kao europski kolovođe lockdown pristupa najednom počele govoriti o zamjeni strogog zaključavanja masovnim redovnim testiranjem što većeg broja građana, iako slovačko iskustvo nije pokazalo da se na taj način može doći do epidemiološke sigurnosti. I vrlo je vjerojatno da bi se u tjednu iza nas i Njemačka i Austrija oslobodile mnoštva zabrana kad ne bi bili jako zabrinuti zbog dva ključna faktora koji mogu utjecati na širenje zaraze.
Prvi faktor jest razina okuženosti stanovništva, iako mnogi taj faktor demagoški poriču. U godinama koje dolaze vjerojatno će se spominjati stručnjaci koji su poricali imunitet krda kao nuspojavu straha tijekom pandemije uz bezuspješno traženje odgovora na pitanje zašto su to činili. Bilo kako bilo, gledano iz perspektive Nijemaca i Austrijanca, tijekom posljednjih sedam dana vjerojatno je bilo vrlo teško gledati loš epidemiološki razvoj u Češkoj ili Švedskoj, zemljama za koje mogu pretpostaviti da imaju znatno višu razinu okuženosti. Ako visoko okužene sredine bilježe tako snažni rast slučajeva i smrti, onda je šansa u manje okuženoj Njemačkoj i Austriji za novu eksploziju slučajeva i smrti sasvim logično puno viša.
Drugi faktor jest brzina cijepljenja stanovništva kojom se zapravo postiže brže približavanje onome što je zamalo bilo zabranjeno spominjati da se građanima ne bi budila "lažna nada", a zove se imunitet krda. Zajednička europska politika dobave cjepiva doživjela je potpuni fijasko. Sredine koje su dobavile najviše cjepiva (Izrael, Sjedinjene Države, Britanija…) bilježe drastično usporavanje slučajeva i još značajniji pad broja smrti. Austrija je stoga već sada odlučila napustiti zajedničke europske tračnice te u svojim pogonima počinje proizvoditi cjepiva stranih proizvođača s kojima se o tome može dogovoriti.
Njemačka se s obzirom na poziciju europskog lidera drži suzdržanije, a i mora zbog broja stanovnika osigurati puno veći broj cjepiva. No, u osnovi i jedna i druga zemlja više zapravo ne računaju na lockdown kao osnovu sigurnosti, nego pokreću masovna testiranja i nadaju se uz pomoć cjepiva dogurati do imuniteta krda. Uz to, Njemačka je ponešto redefinirala epidemiološka pravila, ali je u osnovi produljila lockdown, a Austrija je krenula putem blagog popuštanja.
Iz perspektive Njemačke i Austrije, uopće nije utješno to što je u više europskih zemalja zabilježeno usporavanje "trećeg vala", jer teoretski mogu očekivati eksploziju slučajeva, a lockdown, ako ništa drugo, nudi barem privid epidemiološke skrbi i sigurnosti. Donositelji odluka u osnovi se boje prigovora da nisu učinili dovoljno te i dalje podcjenjuju štetu od lockdowna.
No, sve to ne znači da do kraja pandemije Njemačka i Austrija ne mogu proći bolje od prosjeka EU. U cijelom svijetu gledamo značajni pad broja novih slučajeva. U Europi polako, ali sigurno stižu topliji dani, a zaraza je tijekom ljeta 2020. praktično jenjala. Sigurno će doći do ubrzanja cijepljenja. Njemačka i Austrija zbog preranog zatvaranja jesu u ovom trenutku u zoni višeg rizika, ali sasvim je moguće da će na kraju proći bolje od mnogih drugih. Ne zato što su bili puno mudriji i bolje organizirani nego drugi, nego jer su imali nešto više sreće. Zapravo je začudno koliko je bilo nereda u vođenju politike u sređenim zemljama poput Austrije i Njemačke.
U Njemačkoj je, primjerice, posljednjih dana vladao političko-epidemiološki kaos. Kancelarka Merkel izjavljivala je za medije da se neće cijepiti Astra/Zenecinim cjepivom jer to cjepivo nije dobilo odobrenje za starije od 65 godina, a samo koji dan kasnije Astra/Zeneca dobila je zeleno svjetlo jer je veliko istraživanje iz Škotske ukazalo čak na višu učinkovitost kod starijih osoba nego što ga je imalo Pfizerova mRNA cjepivo. Pri tome su u Njemačkoj ostale neiskorištene stotine tisuća doza Astra/Zenecinih cjepiva. Takav nered bilo bi teško organizirati čak i na Balkanu.
Austrijski kancelar Kurz nije, pak, samo pod pritiskom predugog lockdowna pa je stoga počeo govoriti o "hitnoj normalizaciji" života, nego je u epicentru dviju vrlo neugodnih afera. Već je jednom izgubio vladu zbog korupcijskog skandala, a sada su mu se u samo mjesec dana zalomile dvije krupne afere. Antikorupcijska policija sredinom veljače pokrenula je istragu protiv Blumela, političkog saveznika i vrlo bliskog Kurzova suradnika, zbog navodno poreznog pogodovanja kockarskim kompanija.
Kao da Kurzu to nije bilo dovoljno, ovih dana Der Standard je objavio eksplozivnu priču o austrijskoj kompaniji Hygiene Austria za koju se utvrdilo da su zapravo uvozili FFP2 zaštitne maske te ih etiketirali Made in Austria, a osobna Kurzova asistentica supruga je člana Uprave Palmersa, suvlasnika Hygiene Austria. Priča o superiornim domaćim maskama iz austrijske proizvodnje koja se prodavala u prvom dijelu pandemije, vratila se Kurzu kao bumerang. A svi, pa i hladnokrvni političari, rade greške kad su pod pritiskom.
Hoće li njemačko-austrijski lockdown eksperiment završiti u puno manjoj zbrci od one kojoj svjedočimo te koliki je zapravo utjecaj njihova zatvaranja na spašavanje života, doista su pitanja bez preciznog i jednoznačnog odgovora. Nadajmo se da su dobro procijenili, što pak neće značiti kako su uspjeli dokazati da je strogi lockdown bio najbolji model za zauzdavanje pandemije covida-19.