Povijesno-politički skandal prilično je potresao Njemačku nakon što je tamošnje savezno Ministarstvo vanjskih poslova pod ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock preimenovalo takozvanu Bismarckovu sobu u "Dvoranu njemačkog jedinstva". Zbog te odluke je obitelj Bismarck sada zgrožena i u priopćenju za medije Alexander von Bismarck optužio je ministricu Baerbock za "nedostatak povijesne svijesti", uz dodatak kako su potomci nekadašnjeg Željeznog kancelara - a kojih je, kako je izbrojio tjednik Spiegel, ni manje, ni više nego 340 - "užasnuti i neizrecivo tužni".
U otvorenom pismu Von Bismarckovi nasljednici napisali su: "Moralizirajuća ministrica vanjskih poslova nije izvršila svoje dužnosti. Ne samo da se negativno odnosi prema mnogim drugim zemljama, nego i u vlastitoj zemlji izvrće povijest i pokazuje nedostatak povijesne svijesti".
Ove godine obitelj slavi 750. obljetnicu. "Na ovaj način zanemaruju se postignuća prvog njemačkog kancelara Otta von Bismarcka, od kojih Njemačka i danas ima koristi", stoji u pisanoj izjavi.
Otto Eduard Leopold Bismarck bio je knez i njemački državnik (Schönhausen, 1. 4. 1815. - Friedrichsruh, 30. 7. 1898.). Zastupnik u pruskoj Zemaljskoj skupštini 1847. i u Saveznom parlamentu u Frankfurtu 1851. te od 1859. do 1862. pruski izaslanik u Petrogradu i Parizu. Godine 1862. postao je kancelar (predsjednik vlade) i ministar vanjskih poslova Pruske, navodi Hrvatska enciklopedija. Glavni cilj njegove politike bilo je ujedinjenje njemačkih zemalja i ostvarenje njemačke prevlasti u Europi. U ljeto 1870. izazvao je Napoleona III. da objavi rat Pruskoj, kojoj su nakon francuske kapitulacije 1871. ustupljeni Alsace i Lotaringija. Na temelju te ratne pobjede, 18. 1. 1871. Vilim I. proglasio se u Versaillesu carem novoosnovanoga Njemačkog Carstva (Deutsches Reich) u koje je ušlo 25 država, a Bismarck je imenovan njemačkim kancelarom i dobio titulu kneza.
Otto von Bismarck je 1870. osnovao Ministarstvo vanjskih poslova, koje se, međutim, nije zvalo ministarstvo, nego Služba za vanjske poslove, i to je ime zbog tradicije zadržalo do danas - Auswärtiges Amt. Zbog svojih zasluga dobio je jednu tamošnju dvoranu u kojoj je bila i njegova slika, iako on nikada nije radio u toj prostoriji. Nakon 1945. u toj je zgradi bilo sjedište SED-a, vladajuće partije u Istočnoj Njemačkoj, ali u Bonnu, gdje se nalazilo Ministarstvo vanjskih poslova SR Njemačke, također je postojala jedna "Bismarckova dvorana".
Izvorno, Bismarck je bio uporni protivnik izvaneuropske ekspanzije. Nije vjerovao u ekonomske prednosti kolonija, ali je pokleknuo pred unutarnjim političkim pritiskom. Godine 1884. Bismarck je pozvao Kongoansku konferenciju u Reichskanzlerpalais u berlinskoj Wilhelmstrasse kako bi se dogovorili o koordiniranoj akciji europskih sila u Africi. Njihov završni dokument iz veljače 1885. označava početak podjele Afrike na kolonije. Promjenom naziva "njegove" dvorane aktualna vlast u Njemačkoj želi pokazati da se odriče i Bismarckove kolonijalne politike. A protivnici optužuju da se na taj način pokušava izbrisati iz povijesnog pamćenja jednog od najvažnijih Nijemaca.