Narges Mohammadi, iranska aktivistica za ženska prava koja služi zatvorsku kaznu u Teheranu, ovogodišnja je dobitnica prestižne Nobelove nagrade za mir, čime se pridružila podužem popisu povijesnih osoba, među kojima su i Nelson Mandela, Dalaj Lama, Majka Tereza i Martin Luther King Jr.
Berit Reiss-Andersen, predsjednica norveškog Vijeća za dodjelu Nobelove nagrade, proglašenje je počela riječima "žena, život, sloboda", što je slogan masovnog pokreta za promicanje ženskih prava koji je prošle godine, nakon ubojstva Mahse Amini, opasno poljuljao režim Islamske Republike Iran.
- Režim ju je do sada uhitio 13 puta, osudio na pet zatvorskih kazni u ukupnom trajanju od 31 godine - rekla je Reiss-Andersen te istaknula da se dobitnica u trenutku proglašenja nalazi u teheranskom zatvoru Evin.
Mohammadi je, naime, četvrta dobitnica koja je Nobelovu nagradu za mir dočekala u zatvorskoj ćeliji, a još nije izgledno da će joj režim dopustiti da bude na ceremoniji dodjele nagrade koja je predviđena za prosinac ove godine.
Ove je godine u utrci bio 351 kandidat, a u uskome krugu našli su se borci za ženska prava i aktivisti protiv klimatskih promjena. Upravo su ti izazovi najviše obilježili tekuću godinu, ističe Vijeće. Po kuloarima se priča da se razmatralo i ime Volodimira Zelenskog, predsjednika zaraćene Ukrajine, ali i Alekseja Navaljnog, Putinova otrovanog i zatvorenog kritičara.
Podsjetimo, prošlogodišnji dobitnici nagrade bili su aktivisti iz Ukrajine, Bjelorusije i Rusije.
Mohammadi je u tri desetljeća aktivističke karijere u brojnim prilikama mirnim putem pokušala promijeniti opresivni režim Islamske Republike, i to promicanjem obrazovanja, aktivizmom te građanskim neposluhom. Sve u nadi da će tako, malo po malo, uspjeti ojačati temelj civilnog društva koji je smatrala nužnim preduvjetom korjenite promjene represivne zemlje.
Režim ju je neumorno kažnjavao, najviše zbog pisanja i pričanja, i to tako što joj je oduzeo ono što najviše cijeni u životu - vrijeme provedeno s članovima najuže obitelji, zdravlje, slobodu, ali i karijeru strojarke za koju se obrazovala.
Posljednji je put čula glas svojih blizanaca, 16-godišnjih Arija i Kiane, prije nešto više od godine dana, kada je zbog zdravstvenih razloga privremeno puštena na slobodu. Uživo ih je posljednji put vidjela prije više od osam godina jer su prebjegli u Francusku s ocem Taghijem Rahmanijem, 63-godišnjim piscem i aktivistom, koji je zbog političkih uvjerenja u zatvoru proveo 14 godina.
- Svaki dan sjedim pod prozorom svoje zatvorske ćelije koja gleda na planine iznad Teherana, maštajući o slobodnom Iranu. Što mi režim više oduzima, to sam odlučnija u svojoj namjeri da ga srušim. Borit ću se za demokraciju i slobodu. Ni na što manje od toga ne pristajem - poručila je u travnju Mohammadi u telefonskom intervjuu za redakciju NYT-a.
Redakcija CNN-a stupila je u kontakt s Mohammadi ovoga tjedna, nedugo prije proglašenja, a u telefonskom se pozivu iz daljine moglo čuti kako žene u zatvoru skandiraju slogan "žena, život, sloboda", nakon čega je uslijedila perzijska izvedba pjesme "Bella ciao".