Zvuk rotora razbijao je tišinu vrele afričke noći dok su izraelski komandosi klizili prema pisti. Bila je to noć između 3. i 4. srpnja 1976. godine. Mjesto radnje bila je međunarodna zračna luka Entebbe u Ugandi. Bila je to noć u kojoj se pisala povijest specijalnih operacija i noć u kojoj je umro jedan čovjek čije će ime u Izraelu postati simbolom hrabrosti i žrtve: Yonatan Netanyahu.
U izraelskoj kolektivnoj svijesti, operacija Entebbe ostaje mitski trenutak - spoj vojne genijalnosti i precizne akcije. No iza dramatičnog uspjeha stajala je i osobna tragedija - smrt zapovjednika jurišnog tima i starijeg brata današnjeg premijera Benjamina Netanyahua.
Kako je došlo do te operacije? I zašto je sve počelo baš 27. lipnja?
Početak otmice
U jutro 27. lipnja 1976., zrakoplov Air Francea na letu 139 poletio je iz Tel Aviva prema Parizu s međuslijetanjem u Ateni. Na letu se nalazilo 248 putnika i 12 članova posade. Nakon polijetanja iz Atene, četvero otmičara, dvoje Palestinaca iz Narodnog fronta za oslobođenje Palestine (PFLP) i dvoje Nijemaca iz krajnje lijevih Revolucionarnih ćelija preuzelo je kontrolu nad avionom.
Naoružani pištoljima i ručnim bombama, prisilili su pilote da promijene kurs. Zrakoplov je ubrzo sletio u Entebbe, međunarodni terminal u Ugandi, tada pod kontrolom diktatora Idi Amina, brutalnog ugandskog diktatora, poznatog po masovnim ubojstvima i paranoičnom režimu koji je tada blizak arapskim državama.
PROČITAJTE VIŠE ‘Dana 4. srpnja 1976. zaprepastili su svijet. Sada će morati opet...‘
Amin, bivši vojnik britanske kolonijalne vojske, došao je na vlast pučem 1971. i brzo uspostavio jedan od najbrutalnijih režima u afričkoj povijesti. Njegovu vladavinu obilježila su masovna ubojstva, etničke čistke i represija, a procjene govore o čak 300.000 ubijenih. Amin je podržavao palestinske skupine i imao bliske veze s arapskim vođama, pa je njegovo savezništvo s otmičarima bilo ideološki i politički motivirano.
‘To nije samo terorizam‘
Otmica je postala globalna vijest. Ali ono što ju je činilo posebno mračnom za Izrael bio je čin selekcije. Otmičari su odvojili Židove i izraelske državljane od ostalih putnika, u prizoru koji je izazvao bolne asocijacije na Drugi svjetski rat. Ostali su pušteni. Zadržano je 106 talaca.
U Izraelu nije bilo dvojbe o naravi čina. Bio je to napad ne samo na izraelske građane, već i na samu ideju suverenosti države Izrael.
Otmičari su taoce uzeli s ciljem da prisile izraelsku vlast da oslobodi 40 palestinskih militanata zatočenih u zatvorima u Izraelu, kao i oslobađanje 13 zatvorenika u drugim zemljama.
Veliku pomoć imali su i u Aminu. Preko 100 ugandskih vojnika raspoređeno je na aerodromu nakon slijetanja aviona, a Amin, koji je od početka znao sve o akciji, osobno je dočekao teroriste u Entebbeu.
Dok se javnost nosila s ogorčenjem, unutar izraelskog vodstva odvijale su se rasprave koje su podsjećale na šahovske partije. Ali ulog su ovoga puta bili ljudski životi. Treba li pregovarati? Popustiti? Ili izvesti akciju koja je izgledala gotovo nemoguće?
Premijer Yitzhak Rabin i ministar obrane Shimon Peres vagali su sve opcije. Kad je postalo jasno da pregovori neće uroditi plodom, donesena je odluka: idu po svoje ljude.
Yonatan Netanyahu: čovjek za najteže misije
Yonatan ‘Yoni‘ Netanyahu imao je tada 30 godina. Zapovijedao je Sayeret Matkalom, najelitnijom izraelskom specijalnom postrojbom. Bio je ratni veteran Šestodnevnog rata - ozbiljan, promišljen, fokusiran. Školovao se djelomično u SAD-u, govorio nekoliko jezika, ali se najbolje izražavao na terenu.
Za razliku od mlađeg brata Benjamina, koji će kasnije krenuti političkim putem, Yoni je bio čovjek akcije. Ali i mislilac. Njegova pisma i eseji danas se smatraju ratnim dnevnicima s filozofskom podlogom.
Onog trenutka kada je operacija potvrđena znao je što mu je činiti. Biti na čelu tima koji će ući prvi.
Plan je bio vrlo precizan: četiri izraelska Hercules C-130 trebala su sletjeti u mraku, bez svjetala, na neprijateljski teritorij udaljen više od 3800 kilometara. Cilj: iznenaditi otmičare, spasiti taoce, izvući ih sve i to u manje od dva sata.
Akcija za povijest
Obavještajci su rekonstruirali cijeli terminal u pustinji Negeva. Svaki pokret uvježban je do automatizma. Komandosi su znali gdje ulaze, koliko je prozora, gdje stoje otmičari. Na terenu ih je čekala i dodatna prijetnja - naoružani Aminovi vojnici.
U noći s 3. na 4. srpnja izraelski avioni sletjeli su bez najave. Komandosi su krenuli precizno, tiho i bez zaustavljanja. U 90 minuta operacija je završila.
Otmičari su ubijeni, a taoce su izvukli. No dok je nadzirao izvlačenje, Yonatan Netanyahu pogođen je snajperskim hicem. Premda je odmah ukrcan u zrakoplov, nije preživio.
Odlučni vođa
Yoni Netanyahu bio je jedini izraelski vojnik koji je poginuo u Entebbeu. U Jeruzalemu mu je priređen državni pogreb. Njegova smrt odjeknula je duboko. Ne samo zbog uloge u akciji, nego zbog onoga što je predstavljao Izraelcima. Odlučnost, sposobnost da vodi i spremnost da plati cijenu.
Poslije njegove smrti, premijer Rabin je rekao: ‘Ponekad je jedna smrt veća od pobjede‘.
PROČITAJTE VIŠE Izrael je trenutno vodeća sila Bliskog istoka, a Netanyahu na vrhuncu moći
Nakon bratove smrti, Benjamin Netanyahu se iz diplomatske službe sve više uključivao u izraelski poltički život.
U godinama koje su slijedile gradio je političku karijeru obilježenu retorikom sigurnosti, odlučnosti i borbe protiv terorizma - vrijednostima koje je, kako sam ističe, naučio od brata. No, dok je u mladosti bio viđen kao obrazovan i pragmatičan diplomat, njegov današnji politički lik izaziva kontroverze diljem svijeta.
Kritiziran je zbog nacionalističke politike, savezništva s radikalnom desnicom i uloge u sukobima na Bliskom istoku, a istodobno je u Izraelu više puta bio pod istragom zbog korupcije. Za mnoge više nije simbol borbe za opstanak, već figura podjela i tvrdoglavog statusa quo, daleko od onoga što Izraelcima predstavlja njegov brat.
Odjek u svijetu
Operacija Entebbe, kasnije preimenovana u Operaciju Yonatan, postala je model za sve buduće protuterorističke misije. O njoj su snimljeni dokumentarci, igrani filmovi, napisani vojni priručnici.
Čak su i države koje nisu imale bliske odnose s Izraelom, među njima i Francuska, Njemačka, SAD, priznale da je operacija izvedena s nevjerojatnom preciznošću i hrabrošću. U svijetu kojem su otmice i ucjene postale nova realnost, Entebbe je bio poruka: ‘Izrael svoje ne ostavlja‘.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....