Ovo je trebala biti geopolitička Europska komisija koja će EU od payera (onoga koji plaća) pretvoriti u playera, igrača na međunarodnoj sceni. Tako nam je bila predstavljena, i bilo je nekih proplamsaja koji su signalizirali da bi moglo i biti tako, stav prema Kini, definiranje strateške autonomije, pa otpornosti, proces strateškog kompasa koji je trebao ojačati sigurnosnu i obrambenu politiku, niz informacija o suradnji unutar EU na razini obrane...
A onda se dogodio Sofagate. Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije i Charles Michel, predsjednik Vijeća EU, otišli su u Ankaru na sastanak s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom. Michel je mirno sjeo kraj Erdoğana i nije pokazao nimalo interesa...