Sada je malo jasnije zbog čega je novosadski gradonačelnik Miloš Vučević nedavno pratio svojeg šefa Aleksandra Vučića, u pasivno-agresivnim napadima na Srbe koji ljetuju u Hrvatskoj.
Ničim izazvan, tako je 4. kolovoza izjavio "Nikada neću moći razumjeti Srbe koji su danas u Dalmaciji ili Istri, na otocima. Ne osuđujem ja nikoga, neka ljetuju gdjegod hoće, ali mora da je gadno i prilično neprijatno biti Srbin u Dalmaciji ili negdje na Jadranskom moru u Republici Hrvatskoj, pošto oni danas slave i pričaju kako su pobijedili i protjerali Srbe", rekao je. "Jedino da ronite cijeli dan, uzmete onu bocu s kisikom i idete dolje pod more pa se pravite da se to ne događa i da su oko vas baš pristojni ljudii", dodao je Vučević.
Naime, u petak, 12. kolovoza, Aleksandar Vučić najavio je da su kandidati za predsjednika nove srpske vlade, aktualna premijerka Ana Brnabić i spomenuti Miloš Vučević. Čini se da je u prednosti Vučević, koji ima adekvatan politički pedigre. Njegov otac Zoran Vučević bio je jedan od najbližih suradnika četničkog vojvode Vojislava Šešelja, zajedno s tada mladim Aleksandrom Vučićem.
Zajedno su i napustili Šešelja, i s Tomislavom Nikolićem, još jednim četničkim vojvodom i Vučićevim prethodnikom na položaju predsjednika Srbije, osnovali Srpsku naprednu partiju (SNP), koja je prerasla u najjaču partiju u susjednoj državi. U SNP je tada ušao i Miloš Vučević, koji je uskoro postao gradonačelnik Novog Sada.
On je to i priznao, i u nedjelju rekao ako je s Anom Brnabić i ministrom financija Sinišom Malim, prošli tjedan razgovarao s Vučićem "o svim temama, ne samo o tome tko treba biti mandatar ili ministar, o sastavu vlade", pa dodao kako mu je "velika čast kad ga Vučić vidi kao nekoga tko može da radi odgovorne poslove, kao suradnika na kojeg računa, ali to je nešto o čemu ćemo razgovarati u narednim danima".
A onda je baš poput Vučića, državotvorno objavio kako građani Srbije ne trebaju brinuti, jer će dobiti "srpsku vladu, a ne američku, rusku, niti zapadnoevropsku". Obistine li se najave oko Vučevića, to će značiti da se Vučić odlučio za ideološkog istomišljenika radikalske provenijencije, a lojalnost ionako nikada nije dolazila u pitanje.