Više od 400 metara ispod finskih šuma smjestila se prva svjetsko odlagalište nuklearnog otpada koje je ukopanu duboko pod zemlju. Isporuke smrtonosnog radioaktivnog urana počet će pristizati u roku od dvije godine, a zatim će se zakopavati u tunele unutar stijena. Uz stručno vodstvo geologinje i voditeljice projekta Sanne Mustonen, reporteri Sky Newsa imali su priliku proći cijelom dionicom odlagališta.
Odlagalište nuklearnog otpada nosi naziv Onkalo, što na finskom znači šupljina. Izgrađeno je uz tri nuklearna reaktora na jugozapadnoj obali zemlje, a zbog pojačane sigurnosti nakon sabotaže plinovoda Sjeverni tok, nad zemljom je snimanje bilo zabranjeno.
Reportere su odvezli pet kilometara niz vijugavu cestu koja prolazi kroz temelje, toliko duboko da su ih zaboljele uši. Dno se lepezasto širi u tunele, od kojih je do sad dovršeno samo pet, a u narednim desetljećima ta bi se brojka trebala popeti na više od sto tunela ukupne duljine oko 65 kilometra.
- Sama stijena, na cijelom području Finske, vrlo je stabilna. Stijene su stare, nema kontinentalnih ploča u blizini, tako da nemamo strah od potresa. Podloga je formirana prije gotovo dvije milijarde godina i od tada je ostala netaknuta, rekla je Sanna Mustonen.
Kao i većina zemalja, Finska istrošeno gorivo skladišti u zaštićenim bunkerima iznad zemlje dok se ne pronađe dugoročno rješenje. Mika Pohonjen kao generalni direktor Posive, firme zadužene za skladištenje nuklearnog otpada, smatra da je neodgovorno ostaviti tako opasan otpad na mjestu gdje bi mogao pasti u pogrešne ruke.
- Privremeno skladištenje na površini zahtijeva aktivne mjere za koje su potrebni radnici. Objekt u kojem se otpad nalazi treba grijati, istrošeno gorivo hladiti, a bitno je da postoji i zaštita tog prostora. Ako pogledate povijest tristo godina unatrag, koliko je primjerice bilo ratova u Europi?, rekao je Pohonjen.
Kao rješenje problema skladištenja otpada nuklearne industrije, predloženo je lansiranje u duboki svemir, zakopavanje u oceanski jarak i bacanje u pukotinu Zemljine kore. Svi prijedlozi su odbačeni jer je utvrđeno da su neizvedivi, skupi ili ekološki rizični. Posiva je ponudila rješenje u kojem se istrošeno nuklearno gorivo stavlja u dvoslojne metalne spremnike koji će se postavljati u pod tunela.
Nakon punjenja kompleksa za koje je potrebno oko sto godina, kompleks će biti zapečaćen i uklonit će se svaki njegov trag iznad zemlje.
- Bit će sigurni barem milijun godina. Možda više ne bude ljudi ili će područje biti pod vodom, no ovo je osmišljeno da drži nuklearni otpad izvan biosfere, objašnjava Pohonjen.
Neki su znanstvenici upozorili su da bi voda mogla nagrizati metal, postati radioaktivna i zatim se podići na površinu tijekom tisućljeća. No iz Posive tvrde da višestruke barijere zadržavaju otpad unutra i vodu vani, čak i da dođe do curenja u najgorem mogućem scenariju, radioaktivnost bi se toliko raspala da ne bi predstavljala prijetnju životu.
Ključan korak za napredak Finske bio je angažman s lokalnom zajednicom. Najbliže naselje Eurajoki udaljeno je oko 16 kilometara, a kad je to područje odabrano s užeg popisa odlagališta, lokalne vlasti uglavnom su glasale za.
- Imamo nuklearnu energiju već 40 godina. Ljudi puno više znaju o nuklearnom otpadu i njegovom zbrinjavanju nego u područjima koja nemaju nuklearnu elektranu, rekao je gradonačelnik grada Vesa Lakaniemi.