Donald Trump je u svoj prvi državnički posjet otišao u Saudijsku Arabiju, a onda je uslijedio presedan. Air Force One je letio izravno iz Rijada, glavnoga grada vahabitske kraljevine, u Jeruzalem, glavni grad Izraela. Dotad su svi zrakoplovi išli drugim rutama, ali Trump je zračnim mostom simbolično spojio Izrael i Arabiju.
Preciznije, samo je potvrdio već postojeće duboke veze dviju država koje su odahnule kad je otišao Barack Obama, a došao Trump. Jer, ovaj prvi je imao jasnu geopolitičku sliku Bliskog istoka na koji se Iran mora vratiti kao akter lišen svih ograničenja. Budući da je u Teheranu našao sugovornika u predsjedniku Hasanu Rohaniju, to se i ostvarilo: u srpnju 2015. godine potpisan je sporazum o iranskom nuklearnom programu čija je kratica JCPA.
Ni Jeruzalem, u kojem je premijer Benjamin Netanyahu, ni Rijad, gdje je na vlast došao kralj Salman sa svojim sinom, sada prestolonasljednikom Muhamedom bin Salmanom (MBS), nisu krili otvoreno nezadovoljstvo sporazumom te perspektivom u kojoj će Zapad ukinuti sankcije Iranu. Kod Izraela je taj strah više nego jasan, pa i razumljiv. Iran se otvoreno protivi postojanju Države Izrael, sadašnju vladu službeno naziva “cionističkim režimom” i traži da se na prostoru cijele Palestine, nakon povratka svih izbjeglica (zato ih u arapskim državama i ne žele asimilirati, iako ondje žive gotovo 60 godina), organiziraju izbori po modelu “jedan čovjek, jedan glas” te da se tako formira nova država.
Palestinci većina
Izrael to ne može prihvatiti jer bi u tom slučaju Palestinci bili većina i nestala bi židovska država. Osim toga, prijedlog je u izravnoj suprotnosti s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti o dvije države, čije nastajanje Izrael usporava.
Saudijska Arabija je, pak, u strahu da će izgubiti regionalnu hegemoniju koju je dosad imala na prostoru Bliskog istoka. Iran je veći i ekonomski moćniji od Arabije, a uz najavljena ulaganja zapadnih kompanija dodatno će ojačati i pretvoriti se u stvarnog regionalnog hegemona. Upravo zbog toga neke zemlje Zaljeva jačaju svoje veze s Iranom: tako Oman, s kojim dijeli Hormuški tjesnac, pa Katar, s kojim dijeli najveće polje za eksploataciju plina na svijetu, a i Kuvajt, koji je svjestan bliske budućnosti. Rijad je stoga pokrenuo i dva posredna rata s Iranom, u Siriji i Jemenu, ali je loše prošao: u Siriji je Iran apsolutni pobjednik, s Rusijom, a u Jemenu Arabija nakon dvije godine teških bombardiranja nije uspjela slomiti otpor prošijitskih Hutija koji su zbog toga postali još bliži Iranu.
A onda se pojavio Donald Trump čiji savjetnici, generali, imaju na piku Iran pa se američka politika iz korijena promijenila.
Iran je postao glavni neprijatelj, a Trump je izazvao bijes ostalih potpisnika JCPA jer je rekao da taj sporazum treba poništiti. Na to je Teheran, jasno, odgovorio da će u tom slučaju nastaviti nuklearni program. Pa su glavni saveznici Washingtona na Bliskom istoku postali Izrael i Saudijska Arabija (koja je reagirala na Trumpovo proglašenje Jeruzalema glavnim gradom Izraela, ali bitno blaže nego, primjerice, Turska ili Malezija) koji su onda i polako prestali skrivati svoju suradnju na obavještajnom i sigurnosnom planu.
Zapovjednik vojske Sredinom studenoga je načelnik Glavnog stožera izraelske vojske, general Gadi Eisenkot, dao intervju saudijskom dnevnom internetskom listu Elaph, sa sjedištem u Londonu, što je događaj bez presedana. U njemu je izjavio da je Izrael spreman dijeliti informacije sa Saudijskom Arabijom “ako za to postoji potreba. A mi dijelimo brojne interese”. I rekao kako u potpunosti dijele stavove s Rijadom kad je riječ o Iranu: “Trebamo prekinuti njegov program ekspanzije”.
A onda je jučer uslijedila vijest koja otvara mogućnost za povijesne promjene: Yisrael Katz, izraelski ministar obavještajnih službi, izjavio je kako želi da saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman posjeti Izrael. I on je to rekao u razgovoru za Elaph. Njegov je glasnogovornik pojasnio, prenosi AFP, da bi i saudijski kralj Salman pozvao premijera Netanyahua u Rijad.
Plan u tri stupnja
Iz Katzova je ureda dodatno pojašnjeno kako je riječ o provedbi trostupanjskog plana koji on zagovara: prvo suradnja na planu sigurnosti, za koju je general Eisenkot potvrdio da se solidno razvija, zatim ekonomska suradnja (Saudijska Arabija planira veliku rekonstrukciju svoje ekonomije kako bi do 2030. godine prestala biti ovisna o nafti, a tu bi Izrael sa svojim tehnološkim znanjima bio od velike koristi) koja bi se opredmetila u željezničkoj pruzi od Haife do Zaljeva čime bi te zemlje prestale biti prisiljene koristiti isključivo Hormuški tjesnac, a sve završava mirovnim sporazumom za koji Izrael tvrdi da je u pripremi u Bijeloj kući (Trumpov zet Jared Kushner je više puta posjetio Jeruzalem i Rijad). Ministar Katz nudi Saudijskoj Arabiji da preuzme patronat nad Palestincima.
Kad je počelo Arapsko proljeće, postalo je jasno da Bliski istok više nikad neće biti isti. Stari su savezi popucali, grade se novi, a nije isključeno ni da Saudijska Arabija u nekom doglednom roku prizna Izrael. To bi naišlo na najoštrije moguće kritike u Teheranu, ali Rijadu ne preostaje ništa drugo: Židovi su im ostali jedini odgovorni saveznici kad je riječ o borbi protiv iranske ekspanzije, iako je ta bitka unaprijed izgubljena. Naime, Iran je jednako snažan kao i Arabija kad je riječ o nafti i, posebno, plinu, ali osim toga ima razvijenu i ostalu industriju koja treba nešto stranih ulaganja da bi dobila snažan zamah.
To će se svakako dogoditi prije nego što Rijad uspije (ako uspije) sa svojim planom izgradnje nove ekonomske arhitekture. Iran, osim toga, već kontrolira Libanon preko Hezbolaha, na Irak ima izuzetno snažan utjecaj (iako se tome neki u toj zemlji sve glasnije protive), a jača mu utjecaj i u Jemenu. Ali, ako Rijad dogovori mirovni sporazum i smirenje izraelsko-palestinskog spora - što će Teheran preko Hamasa i Hezbolaha na svaki mogući način pokušati spriječiti - tada je riječ o stvarno povijesnom dogovoru.
Ratovi
Saudijska Arabija sudjelovala je 1948. godine na strani arapskih država u ratu u kojem je Izrael obranio svoju neovisnost
Palestinsko pitanje
Ideja dviju država u određenoj je mjeri bila prihvaćena i u Rijadu, iako su se snažno protivili jordanskom i egipatskom priznanju Izraela
2002. godina
Tadašnji saudijski prestolonasljednik iznio je mirovni plan kojim poziva Izrael na povlačenje na granice prije rata 1967. godine u zamjenu za priznanje. Plan propada zbog nesuglasica s obje strane, ali je počeo proces približavanja
Rat u Siriji
Izrael se protivi bilo kakvom približavanju Irana svojim granicama, što se u potpunosti podudara sa saudijskim interesima. Obje strane vide prijetnju u Islamskoj državi i nisu sklone ostanku Bašara al-Asada na vlasti
Benjamin Netanyahu
Već je dugo na vlasti, Izrael je proveo bez ogrebotine kroz Scile i Haribde ratova u susjedstvu, ali se nalazi pod pritiskom zbog moguće korupcije pa bi mu skretanje pozornosti na pitanje mira s Palestincima koristilo
Kralj Salman i sin Muhamed
Ozbiljno su uzdrmani neuspjehom vojne intervencije u Jemenu, blokade Katara te pokušaja da ograniče vlast Hezbolaha u Libanonu. Potreban im je veliki vanjski uspjeh kako bi opravdali poteze kod kuće