Granice Novog Zelanda strogo su kontrolirane od samog početka pandemije covida-19. Ta se otočna država zbog kontroverzne protuepidemijske politike vlade premijerke Jacinde Ardern, koja se svodi na pokušaj 'istrebljenja' koronavirusa, pretvorila u svojevrsni zatvor za vlastite građane, odnosno tvrđavu za sve one izvana. Svi koji žele ući u zemlju prvo moraju imati svojevrsnu rezervaciju, s kojom zatim idu u obveznu dvotjednu karantenu koju rigorozno nadziru novozelandske vlasti. Kapaciteti smještaja za (samo)izolaciju nisu dovoljni za sve zainteresirane pa se ljudi snalaze na sve moguće načine.
Zbog svega navedenoga, mnogi Novozelanđani, koji su tijekom pandemije zaglavili u Australiji, još jednoj državi s nerijetko ekstremnim 'mjerama' zatvaranja čija primjena graniči s distopijom, u malim brodovima kreću na opasnu plovidbu Tasmanovim morem u očajničkoj želji da se vrate kući - prema njihovim riječima, čini se kako je ipak lakše savladati spomenuto rizično putovanje, nego rigorozan granični sustav zemlje.
- Način na koji vlada kontrolira virus zapravo je obično kontroliranje broja ljudi koji dolaze na Novi Zeland. Vlada nas zapravo vidi kao nositelje virusa. Znate, ovo izgleda kao da žele držati virus podalje od Novog Zelanda tako što će držati nas 'Kiwije' (Novozelanđane) koji smo u inozemstvu izvan Novog Zelanda - izjavio je Andrew Bates, koji se ovih dana vratio u domovinu nakon desetodnevnog putovanja preko Tasmanova mora.
Ovaj iskusni pomorac, koji je u Australiji boravio od ožujka, mjesecima si je bezuspješno pokušavao osigurati mjesto u strogo kontroliranoj izolaciji u Novom Zelandu.
- Vidio sam da od toga neće biti ništa. Jednostavno morate sami preuzeti kontrolu nad situacijom. Nema smisla čekati da vam vlada dopusti povratak ili da vas oni 'spase', morate to učiniti sami - kaže Bates, a prenosi The Guardian.
A on je učinio upravo to - na Facebooku je osnovao grupu Trans-Tasman Transits u kojoj je pitao ima li zainteresiranih za plovidbu na Novi Zeland - ubrzo nakon toga, inboks mu je bio zatrpan zahtjevima. Andrew se odmah povezao s grupom od pet ljudi, uključujući skipere i inženjere, a 15. listopada katamaranom su isplovili iz Coffs Harboura u Novom Južnom Walesu u Australiji.
Plovidba je trajala 10 dana tijekom kojih su ih pratile žestoke oluje pa su neki članovi posade zbog morske bolesti bili prikovani za krevete, no iako iscrpljeni, sretno su stigli u luku Opua u subtropskoj regiji Sjevernog Novog Zelanda.
Svi koji na Novi Zeland stižu morem, u karanteni na svome brodu ili u strogo kontroliranom smještaju moraju biti najmanje 14 dana od posljednje luke pristajanja ili otkako su posljednji put primili posadu, a prije ulaska u zajednicu obavezni su predočiti negativan test na covid-19. S obzirom da je Batesov brod stigao u zemlju prije spomenutog roka od 14 dana, posada je premještena u kontroliranu izolaciju - naravno, o vlastitom trošku.
- Ljudi su zbilja očajni, pod svaku cijenu žele doći kući - ima tu jako teških priča - od pojedinaca kojima umiru roditelji, do majki s tromjesečnim bebama i nesretnicima koji su spremni podnijeti i ekstremnu morsku bolest, sve ne bi li došli doma - prepričava Andrew Bates.
I tvrtka Island Cruising, koja povezuje Novozelanđane s jedriličarskim posadama, također je preplavljena stotinama zahtjeva ljudi koji se očajnički pokušavaju vratiti u domovinu. No vlasnica kompanije Viki Moore upozorava kako ljudi bez iskustva u jedrenju vjerojatno neće dobiti mjesto na njihovu brodu.
- Jako sam zabrinuta zbog činjenice da ljudi sad na svoju ruku počinju kupovati brodove o kojima ne znaju ništa i preuzimaju rizik te kreću na ovaj opasan put... Slama mi se srce kad vidim da su neki prisiljeni donositi ovakve odluke, ljudi jednostavno ne mogu doći kući i to je užasno - govori Moore.
David Hows, glasnogovornik kompanije Ocean Sailing Expeditions, koja također organizira putovanja između zemalja, kaže kako tvrtka "uzima samo ljude s iskustvom u jedrenju te one koji su završili dvodnevni tečaj o preživljavanju i sigurnosti na moru".
- Neiskusna posada s loše pripremljenim plovilima riskira živote ljudi prelazeći Tasmanovo more. Novi Zeland ima vrlo stroge sigurnosne standarde za jedrenjake koje odlaze na pučinu i oni su na snazi s dobrim razlogom, to su, nažalost, dokazale i prošle tragedije... Tijekom posljednja dva prelaska Tasmanova mora, naišao sam na valove od šest do osam metara i olujne vjetrove koji su puhali 103 km/h. Suosjećam s ljudima koji su odvojeni od svojih najmilijih, pa i ja sam bio daleko od obitelji deset od proteklih 14 mjeseci, no ipak je bolje doći kući kasno, nego mrtav - zaključio je Hows.