U gradu od dvije stotine četrdeset i pet tisuća ljudi, gotovo sto tisuća je ubijeno u jednom udarcu, stotinu tisuća je bilo ranjeno. Najmanje deset tisuća ranjenih domoglo se najbolje bolnice u gradu, koja je bila nedostatna prihvatiti sve te ljude s obzirom na to da je raspolagala sa svega šest stotina kreveta. I, svi su bili zauzeti. Ljudi u bolnici su se gušili, hroptali, preklinjali i plakali. Dr. Sasaki je slušao uzvike: "Doktore! Doktore!", dok su ga oni lakše ranjeni potezali za rukav i molili da dođe do teško ranjenih i pomogne im.
Bilo je to 6. kolovoza 1945. godine, svega nekoliko sati nakon što je točno u 8 sati i 15 minuta nebo iznad Hirošime zasjalo svjetlom atomske bombe. Zgrade su bile srušene, stiješnjene neopisivom silom, požari...