O stvarima koje moramo imati i onima kojih se ne želimo riješiti

Najvredniji predmeti u mom dnevnom boravku su posuda za led i jedna prazna boca. Ne govorim o materijalnoj vrijednosti, čak ni o sentimentalnoj. Tu je riječ o onoj vrsti vrijednosti koju sjajno oslikava aktualna aukcija Christie’sa u Londonu. Čim je njezino održavanje najavljeno u medijima, klupski veterani grada Richard, Mark i Jesse nazvali su me, svjesni moje slabosti prema nostalgičnim anegdotama. Richard se Annabel’su pridružio čim je navršio osamnaestu, iako je dotad već bio rado viđen gost kluba, zahvaljujući svojoj teti koja ga je ondje vodila kao školarca, pretvarajući se pred njegovim roditeljima da bejbisita.

“Moram imati baršunastu, crvenu kutnu fotelju!”, rekao mi je. To je fotelja na kojoj je doživio svoj prvi poljubac (neka njemačka manekenka, desetak god...