U prvom susretu u svojstvu šefova država, Barack Obama i Vladimir Putin u meksičkom gradu San Jose del Cabo, gdje se održava sastanak najbogatijih zemalja svijeta G20, dva sata su razgovarali oči u oči.
Razgovarali su o stanju u Siriji, uz zaključak da treba učiniti sve da se izbjegne građanski rat u toj zemlji. Ali, političke teme ne dominiraju skupom u Meksiku, nego europska kriza.
Uvijek diplomatski suzdržan i često nejasan, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso ovaj put je bio jasan i oštar: “Nismo ovdje došli da nas drugi uče, da primamo lekcije iz demokracije i kako upravljati ekonomijom”.
Nasamo s Merkel
Obama je istovremeno upozorio Europu da treba brzo rješavati probleme, zalažući se i za uvođenje euroobveznica. Kako je Merkel i dalje nepopustljiva, američki predsjednik sastao se s kancelarkom. Nije jasno što su dogovorili i jesu li uopće što dogovorili. Barroso je otišao korak dalje i stavio pod nos američkom predsjedniku da kriza nije počela u Europi, već u Americi.
Koliko god se europski dužnosnici trudili u Meksiku imati čvrst i nepopustljiv stav i pokazati da drže uzde u rukama, ipak će na kraju morati zatražiti i milijarde dolara da stvari ne izmaknu kontroli. A bez obzira “gdje je počelo”, europska kriza predstavlja najveću opasnost za svjetsko gospodarstvo.
Kao mantra se ponavlja da “svi trebaju djelovati zajedno”, a posve je jasno da veliki skupovi, poput G20 i fraze koje se na njima čuju ne donose i spasonosne formule, niti je poslije njih sve riješeno. Sada su sve oči uprte u Europljane, ali je istovremeno panični strah u Americi da se kriza u većoj mjeri ne prelije i tamo. Čak ni Kina oko toga nije posve mirna.
Što radi Europa?
Svi čekaju da vide što će Europa napokon učiniti u savladavanju krize. Predsjednik Svjetske banke Robert Zoellick tvrdi da će se bez brzog rješenja, “do kraja ljeta”, povećati pritisak na MMF, koji također ima sve manje novca, pa je i pitanje hoće li fond moći pratiti nove zahtjeve.
Za Barrosa sada je važno da se u Grčkoj brzo formira stabilna vlada, jer je Europa spremna pomoći. Obama se nada da će Grčka sada ostati u eurozoni, ali očekuje da europski čelnici kažu nešto više o budućnosti eura. I dok je grčka kriza, bar naoko, pomalo pod kontrolom, Španjolska i Italija postaju novi užareni problemi. U Los Cabos je doputovao i španjolski premijer Mariano Rajoy, iako Španjolska nije članica G20.
I u Meksiku se mogu čuti fraze koje nisu nedostajale i na prijašnjim sličnim skupovima, stvarnost je posve drukčija.
Mjerenje osmijeha
Gospodarski oporavak, dvije čarobne riječi koje svjetski lideri toliko vole koristiti, u nebrojenim se količinama ponavljaju i u Meksiku, ali od oporavka nema ni traga.
I dok je u prošlosti politika bila uvijek u prvom planu, a ekonomija nekako u drugom, sada je posve obrnuto. Velika senzacija nije ni pokušaj novog približavanja Washingtona i Moskve.
Iako su američko-ruski odnosi znatno zahlađeni u zadnje vrijeme, očito je da su predsjednici dvije svjetske velesile ipak upućeni jedan na drugog. Po mnogima to je i neugodna istina za američkog predsjednika kojeg čeka teška i neizvjesna bitka za drugi mandat u Bijeloj kući, a koji je stalno želio Rusima pokazati kako je on ‘glavni’.
Analiziralo se sve, od držanja tijela dvojice predsjednika, do osmijeha koje su upućivali reporterima koji su nakratko pripušteni da čuju što su lideri razgovarali. Sjedeći jedan uz drugoga, Obama i Putin nastojali su stvoriti dojam da se povjerenje vraća, ali su izvjestitelji zamijetili da se nisu gledali u oči dok su govorili. Ruski predsjednik kazao da imaju mnogo zajedničkih stavova oko niza pitanja. Najavili su i nove susrete, što bi moglo značiti da ipak dolazi vrijeme zatopljenja odnosa Washingtona i Moskve.
Budućnost Sirije
Uoči G20 baš je sirijska kriza dovela gotovo do eskalacije odnosa dvije velesile. Američka državna tajnica Hillary Clinton optužila je Rusiju da ne daje doprinos smirivanju nasilja u Siriji, a ruski helikopteri u toj zemlji samo su prelili čašu nepovjerenja.
Ni sad nije mnogo jasnije kako SAD i Rusija vide budućnost Sirije, jer je Obama kategoričan da to treba biti bez Asada, dok Putin zaobilazi izjašnjavanje. Ipak, Rusi žele razgovarati o “danu poslije” i to je za Bijelu kuću već veliki pomak.