Nekomercijalni projekt bivšeg ruskog oligarha, zatim Putinova sibirskog uznika, a danas njegova političkog oponenta Mihaila Hodorkovskog, "Dosje", objavio je strategiju (koja je iscurila) kojom Kremlj namjerava, kako kažu, "vratiti utjecaj na unutarnju i vanjsku politiku baltičkih država Litve, Latvije i Estonije" te njihove politike učiniti "prihvatljivijima Rusiji".
Naime, baš te tri nekadašnje sovjetske republike - podsjetimo, njih je SSSR pripojio uoči Drugoga svjetskog rata prema dogovoru s nacističkom Njemačkom, poznatom kao Sporazum Molotov-Ribbentrop - koje su obnovile svoju neovisnost početkom 90-ih godina 20. stoljeća, nalaze se u skupini država koje su zbog ruske agresije na Ukrajinu najžešći kritičari Vladimira Putina i ruske politike.
S obzirom na to da sve tri države graniče s Rusijom te su članice NATO-a i EU, a u njima, pogotovo u Latviji i Estoniji, obitava brojna ruska zajednica, Kremlj želi iskoristiti tu situaciju kako bi pojačao svoj utjecaj i smanjio "antiruski" segment njihovih politika.
Dokument pod nazivom "Strateški ciljevi Ruske Federacije na estonskom, latvijskom i litavskom pravcu" radile su ruske obavještajne službe.
Glavni pravci promjena trebali bi ići preko utjecaja na "lokalne biznismene", jačanja nevladinih udruga, pogotovo onih koje se bave klimatskim problemima, zatim preko izrazito pacifističkih, odnosno antimilitarističkih trebalo bi ojačati negativno raspoloženje stanovnika tih država prema NATO-u i EU te ih uvjeriti kako su u sigurnosnoj opasnosti zbog članstva u NATO-u i svoje radikalne antiruske politike.
Treći pravac koncentrirao bi se na podršku ruskim nacionalnim manjinama i strankama koje su bliske Rusiji, poput Centrističke stranke u Estoniji.
Najvažniji je pravac "manipuliranje tamošnjim biznismenima" koji se smatraju "karikom koju je najlakše vrbovati", ali s velikim mogućim utjecajem na državnu politiku. Lokalnim poslovnim ljudima obećao bi se lakši i povoljniji pristup ruskom tržištu te mogućnost lakšeg investiranja u Rusiju.
Time bi, smatraju kremaljski analitičari, poduzetnici bili zainteresirani za deradikalizaciju politike prema Rusiji i ratu u Ukrajini te bi mogli imati utjecaj na promjenu državne politike. Zamjenik načelnika Službe unutarnje sigurnosti Estonije, Aleksander Toots, za latvijski je portal Delfi rekao da su "poduzetnici skupina koju je najlakše pridobiti".
Drugi pravac su nevladine udruge koje ne bi izravno bile proruske, ali bi istupale protiv, primjerice, gradnje NATO-ovih baza i dolaska NATO-ovih vojnika, a dio bi se "krio" iza udruga koje se brinu za klimatske promjene. Uz to, pojačalo bi se financiranje ruskih nacionalnih udruženja u tim državama.
Podsjetimo da su i u Estoniji i u Latviji gotovo 25 posto stanovništva Rusi, odnosno "govornici ruskog jezika" kako ih radije nazivaju u Rusiji jer pod tim nazivom pribrajaju i Ukrajince i Bjeloruse koji tamo žive. U glavnom gradu Estonije, Tallinnu, živi više od 47 posto "ruskojezičnih", kao i u drugom gradu po važnosti u Latviji - Daugavpilsu.
Prema kremaljskoj strategiji, Rusija do 2030. godine namjerava "postići" da u Latviji ruski jezik bude proglašen drugim državnim jezikom.
Što se tiče Estonije, Rusija, kako stoji u strategiji, mora onemogućiti "poticanje od strane Estonije separatizma kod ugrofinskih naroda koji žive u Rusiji", a istodobno pojačati ruski utjecaj među političkom i vojnom elitom Estonije.
Za Kremlj je važna i stavka tzv. elektrodistribucijski prsten jer su te zemlje s Rusijom i Bjelorusijom povezane u istu elektromrežu, a one se nastoje izvući iz toga. Rusija je tu malo u panici jer bi, ako se to dogodi, opskrba strujom njezine enklave Kalinjingradske oblasti, koja ide preko Litve, postala upitna.
Bivši estonski predsjednik Toomas Hendrik Ilves za Yahoo News je izjavio kako je iz strategije razvidno da su u "Kremlju posvađani s realnošću" i "uopće ne shvaćaju što se događa u baltičkim državama", a portal Delfi napominje kako u tim državama "Rusiju smatraju najvećom sigurnosnom opasnošću za njihov opstanak".
Da tako misli i velika većina tamošnjeg stanovništva, potvrđuju brojna istraživanja javnog mnijenja jer u tim zemljama najviše podržavaju članstvo u NATO-u i EU.