"Putin je budala. On želi zauzeti Kijev. Ali, nema šanse da mi to postignemo." "Naši napadi su u zastoju. Gubimo rat." "Polovica naše pukovnije je ubijeno." "Poslali su nas u klaonicu." "Kad se vratim doma, dat ću otkaz. Jebeš vojsku." Ovo su samo neke od poruka koje su ruski vojnici s bojnog polja u Ukrajini slali svojim obiteljima, suprugama, prijateljima i rođacima, a koje otkrivaju pravo stanje na terenu na samom početku invazije.
"Kijev će pasti za nekoliko dana", tu su im rečenicu njihovi zapovjednici ponavljali kao mantru dok su ih slali u "specijalnu vojnu operaciju" u Ukrajinu krajem veljače. Međutim, suočeni sa žestokim ukrajinskim otporom, inicijalni napredak ruskih trupa je brzo ušao u zastoj, a ruske snage suočile su se s brojnim logističkim izazovima, manjkom hrane i goriva. Dok je stanje na terenu bilo poražavajuće, moskovski propagandisti uvjeravali su narod da sve napreduje po planu.
Razgovori otkrivaju očaj vojnika
Razočarani i bijesni ruski vojnici oglušili su se na zapovijedi i s mobitela zvali svoje supruge, obitelj i prijatelje u Rusiju kako bi im se požalili na Putina, nedostatak opreme i na svoje zapovjednike koji su im lagali o misiji u koju su ih poslali. Njihove pozive prisluškivala je Ukrajina, a New York Times ih je preveo i objavio. Razgovori otkrivaju očaj u kojem su se ruski borci nalazili u prvih nekoliko tjedna invazije na Ukrajinu, dok su pokušavali zauzeti Kijev.
"Nitko nam nije rekao da idemo u rat", rekao je vojnik Sergej svojoj majci, "upozorili su nas dan prije nego što smo krenuli." Drugi vojnici vodili su slične telefonske razgovore: "Rekli su nam da idemo na obuku koja će trajati dva-tri dana. Jebeno su nas prevarili kao djecu", požalio se Nikita prijatelju. Opseg poziva ilustrira koliko je Moskva bila loša u planiranju logistike i održavanju discipline među svojim vojnicima. "Naša pozicija je sranje, da se tako izrazim. Prešli smo u obranu. Naši napadi su u zastoju", rekao je Sergej svojoj majci.
Svom ocu je pak otkrio da su Ukrajinci digli u zrak most i branu, da su ceste poplavljene, a njihovi tenkovi i oklopni transporteri zapaljeni. "Hoholi (pogrdni naziv za Ukrajince op.a.) napreduju, a mi samo stojimo... Nikad nisam zamišljao da ću završiti u ovakvom sranju", kazao je Nikita. Vojnici opisuju kako im nedostaje oružja i osnovne opreme poput uređaja za noćno gledanje i odgovarajućih pancirki. Jedan vojnik otkriva kako su počeli skidati pancirke s mrtvih tijela Ukrajinaca, a drugi poručuje kako je njihova oprema "prastara". "Nije moderna kao što se prikazuje na Zvezdi (državna ruska televizija)", rekao je Roman.
Sredinom ožujka – tri tjedna od početka invazije – vojnici su informirali svoje najbliže o velikim gubicima. Na telefonu koji su dijelili pripadnici 331. zračno-desantne pukovnije, vojnik po imenu Semjon procjenjuje da je trećina njegove pukovnije ubijena. Vojnik po imenu Andrej kaže svom ocu da je više od pola njegove pukovnije "nestalo" i da je njihov zapovjednik pukovnije, Sergej Suharev, poginuo u borbi. S druge strane žice, rođaci i prijatelji im opisuju redove leševa i lijesova koji svakodnevno pristižu u Rusiju. U šoku, neke obitelji su počele odlaziti psihologu. Obitelji im otkrivaju kako osjećaju posljedice sankcija i kako cijene osnovnih namirnica rastu; a žale i zbog zatvaranja McDonald‘sa, H&M-a i Ikee, te gašenja Instagrama.
‘Nitko ne razumije zašto moramo voditi ovaj rat‘
Telefonski pozivi otkrivaju krizu morala tijekom ofenzive na Kijev. Nestrpljenje, strah i umor postaju sve učestaliji dok vojnici opisuju vojsku u rasulu. "Iskreno govoreći, nitko ne razumije zašto moramo voditi ovaj rat", kaže Sergej svojoj djevojci. Drugi se vojnici žale na niske temperature i ozebline, teške uvjete spavanja i logističke propuste. Vojnici govore da su upali u mesnicu i ubili kokoši, praščiće i jednog noja jer više nisu imali hrane. Kao glavni razlog ostanka u ratu vide zaradu – u jednom danu borbe vojnici zarade triput više nego u Rusiji, a neki od njih su pribjegli i pljački. "Oni su jebeni divljaci... Sve kradu, televizore, jebene strojeve za mljevenje mesa, odvijače i kofere", govori Jevgenij, dok drugi vojnik poručuje: "Donijet ću Kawasaki doma".
Mnogi vojnici izražavaju prezir prema svojim zapovjednicima, koje smatraju odgovornima za smrtonosne taktičke odluke, dok drugi kritiziraju predsjednika Putina. "Mama, ovaj rat je najgluplja odluka naše vlade ikada", sumirao je Sergej stanje u jednom razgovoru svojoj majci.
Nedavno je Moskva premjestila trupe iz Harkova blizu Hersona na jugu. Umorni i neiskusni vojnici suočili su se s razornim protunapadom u kojem je Kijev ponovno zauzeo više od 3000 četvornih kilometara teritorija. Ruski predsjednik Vladimir Putin tada je najavio mobilizaciju stotina tisuća ruskih mladića koji će biti unovačeni u oružane snage i poslani u borbu u Ukrajini. Međutim, mnoge od tih trupa su neiskusne ili nedovoljno obučene, a kako sve više neiskusnih vojnika ide u rat, vjerojatno će telefonskih poziva majkama i ljubavnicima u Rusiji uskoro biti više nego ikad.