Kada je te užasne godine u Ruandi ljudima koji su bježali od ubojica dao utočište u svom hotelu, upravitelj Hotel des Mille Collines Paul Rusesabagina ušao je u legendu. Desetak godina kasnije, zahvaljujući poznatom holivudskom filmu “Hotel Ruanda”, cijeli svijet je upoznao upravitelja luksuzne peterokatnice u Kigaliju, koji je, poput svojevrsnog ruandskog Schindlera, spasio stotine Tutsija od pomahnitalih hutijevskih bandi. Točnije, Rusesabagina je spasio više od 1200 ljudi te stravične 1994. godine.
Baš kao i svakodnevna politika Ruande, i veliki heroj krvavog građanskog rata u zemlji u godinama koje su uslijedile nestao je sa stranica svjetskog tiska. Gostovao je kao predavač studentima i na sličnim komemorativnim događanjima, osnovao je udrugu za promociju ljudskih prava, a 2005. je od Georgea W. Busha dobio Predsjedničku medalju za slobodu. Nakon toga nije bilo previše vijesti o njemu, točnije sve do kraja prošlog mjeseca, kada je odjeknula vijest da je uhićen u Dubaiju i izručen Ruandi pod optužbom za terorizam, otmice, palež i ubojstva civila.
Njegova obitelj je putem medija apelirala za nekadašnjeg heroja građanskog rata, a danas ljutog neprijatelja aktualnog ruandskog predsjednika Paula Kagamea, ne dvojeći da je riječ o političkom obračunu. Optužbe na njegov račun su ozbiljne: vlada tvrdi da je utemeljio i da financira nasilnu i naoružanu terorističku skupinu Pokret za demokratske promjene i opozicijsku Stranku za demokraciju.
Kritičar
Prema optužnici, Rusesabagina je pomogao izvesti napade na nenaoružane nedužne civile na ruandskom teritoriju 2018. i 2019. godine i kriv je za ubojstva, otmice i palež sela. I on i njegova obitelj negiraju optužbe, ali nitko ne krije da je Rusesabagina dugogodišnji i oštri kritičar aktualnog ruanskog predsjednika Paula Kagamea. Rusesabagina, koji je Ruandu napustio nekoliko godina nakon pokolja, u svojoj autobiografiji objavljenoj nedugo nakon filma objašnjava: “Ruanda je danas nacija na čijem čelu stoji i sebi radi na korist mala šačica elite naroda Tutsi. Ono nešto Hutua na visokim položajima su prazna fasada i nemaju nikakvu stvarnu vlast. Kolokvijalno ih se naziva Hutijima za najam”.
Osim što kritizira nepravednu podjelu vlasti u Ruandi, koja je, s animozitetom između dvije etničke skupine, bila glavna iskra koja je zapalila rat prije gotovo trideset godina, Rusesabagina godinama oštro podbada predsjednika Kagamea. Među ostalim, Rusesabagina je ustvrdio da je Ruandski domoljubni front, na čijem je čelu u ratu kao zapovjednik bio Kagame, počinio za vrijeme genocida ubojstva koja se također trebaju smatrati genocidom. No, povjesničari to uglavnom odbacuju tvrdeći da nema dovoljno dokaza da se dogodio takav, dvostruki genocid.
Optužbe
Kagame je s druge strane godinama dovodio u pitanje istinitost događaja prikazanih u Hotelu Ruanda i toga je li Rusesabagina zaista heroj. “Trebao bi koristiti svoje talente drugdje i ne koristiti se lažnim herojstvom”, izjavio je jednom prilikom za svog neprijatelja. No, optužbe za terorizam i financiranje terorističkih skupina ozbiljna su stvar. Mnogi zapadni promatrači ne dvoje da su te optužbe zapravo vladin način da ušutka još jednog od mnogih svojih kritičara. Kagame i njegova vlada optužuju se za grubo gaženje ljudskih prava, pogotovo političkih oponenata, a govori se i o otmicama, mučenju i nestalima.
Sam Rusesabagina je u više navrata negirao da financira i vodi ruandske teroriste. Njegova obitelj ističe da je posljednje javljanje obitelji bilo kad ih je nazvao iz Dubaija. Ovo je, tvrde, pokušaj Kagamea da izbriše svog velikog protivnika, a od američkih vlasti traže da izvrše pritisak na vladu u Kigaliju. Kagame je na čelu zemlje još od 2000. godine, a u politiku je ušao odmah nakon pobjede nad hutijevskim militantima. Prije nekoliko dana je natuknuo da je Rusesabagina u zemlju namamljen varkom te da svakako nije otet. To će, rekao je, potvrditi i sam kada za to dođe vrijeme.
“Rusesabagina je na čelu skupine terorista koji su ubijali Ruanđane”, poručio je Kagame dodajući da će mu se pošteno suditi. Građanski rat u Ruandi započeo je u travnju 1994. godine. Poginulo je oko 800.000 Tutsija i umjerenih Hutua. Uhićeni Rusesabagina, kako je to i prikazano u filmu “Hotel Ruanda”, militantima Hutijima koji su ušli u hotel nudio je alkohol i poklone te je mješavinom laskanja i diplomacije uspio spriječiti krvoproliće.
U svojoj autobiografiji “Običan čovjek” napisao je: “Još mi nije jasno kako nisam dobio metak u glavu i zašto svi nisu pogubljeni. Nijedna izbjeglica u hotelu nije ubijena ili pretučena ili odvedena. Po cijeloj Ruandi ljude su komadali mačetama, ali svi koji su uspjeli doći do naših vrata u toj peterokatnici pronašli su spas”.
Alternativa
Sam Rusesabagina je iz miješanog braka jednog Hutua i jedne Tutsi, a o smrti svog punca Tutsija zapisao je sljedeće: “Svi smo znali da ćemo umrijeti. U to nije bilo sumnje. Samo je bilo pitanje kako. Došli bi i odsjekli ti desnu šaku. Pa bi se nakon sat vremena vratili i odsjekli lijevu ruku. Pa bi se potom vratili po nogu. Htjeli su da što dulje patiš. Postojala je jedna alternativa - da plate ubojicama da ih ubiju pištoljem. To je njezin otac i napravio”.
Rusesabaginina obitelj uspjela je na koncu, zahvaljujući Kagameovom Ruandskom domoljubnom frontu, pobjeći u susjednu Tanzaniju. Nakon povratka u domovinu uslijedili su problemi pa i prijetnje smrću. Usvojili su dvije nećakinje i zatražili azil u Belgiji. Nakon prijetnji tamo, preselili su se u Teksas, gdje danas žive.