Vrlo je vjerojatno da ni sam Donald Trump, kad je krenuo u predizbornu kampanju, nije vjerovao da će konačno završiti u Bijeloj kući. Možda to čak nije niti htio, postoje ozbiljne teorije koje tvrde kako je u cijeli taj proces krenuo da bi dodatno ojačao brend svog imena i svoje poslovne kapacitete. Stoga je, tvrde te teorije, i bio tako slobodan u davanju obećanja te tako bezobrazan i politički nekorektan prema svima koji su mu se našli na putu. Sada je, pak, sve gotovo i od sredine siječnja morat će se suočiti sa stvarnošću, s ograničenjima koje nude realna politika, zahtjevi zakonodavnog tijela, saveznika. Sigurno je samo da Trump nije navikao na takav sustav djelovanja u kojemu se nekome može viknuti “Otpušten si”, a taj mirno odgovori: “Nisi me birao pa me ne možeš niti smijeniti. Ja sam predsjednik Kongresa”.
1. ZDRAVSTVENI SUSTAV
Zdravstvena skrb nedostižna je za 40 milijuna Amerikanaca
Nema dvojbe, SAD ima najbolju medicinu na svijetu. No, istodobno ima i jedan od najgorih i najnepravednijih zdravstvenih sustava u kojemu je više od 40 milijuna ljudi neosigurano. Gotovo svaki američki predsjednički kandidat još od 90-ih godina najavljuje da će to promijeniti, no put prema više zdravlja za Amerikance zasad je samo popločen dobrim namjerama, a njih više od 40 milijuna živi u paklu nedostižne zdravstvene skrbi.
Izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a, ako je suditi prema predizbornoj kampanji, najvjerojatnije će se upokojiti tzv. Obamacare, kojim je dosadašnji predsjednik još od početka svoga drugog mandata pokušao povećati dostupnost zdravstvene skrbi neosiguranim ili nedostatno osiguranim Amerikancima, a zaživjet će neki novi Trumpcare.
Velik broj osiguravajućih tvrtki, razne police osiguranja, poslodavci koji plaćaju samo minimalno osiguranje, neopravdano skupi lijekovi, odbijanje pacijenata za liječenje “jer su u prijavi izostavili neku raniju bolest”, diskriminacija po poslu, spolu, rasi... Sve je to dio američkog zdravstvenog sustava pa ne čudi što se u SAD-u svi boje biti bolesni jer to nerijetko znači prosjački štap.
Zato predsjednički kandidati u izbornim kampanjama često spominju zdravstvo i zdravlje. Svi imaju neku “bolju budućnost”, ali pomaka je ipak vrlo malo. Podaci govore da je od 2013. do ove godine od 44 milijuna neosiguranih Amerikanaca, samo dodatnih šest posto dobilo kakvu-takvu zdravstvenu skrb. No, za Trumpa je Obamacare “čista katastrofa koju će rušiti”. Ipak kaže da će ponuditi zamjenu po “načelu slobodnog tržišta”, što bi trebalo značiti porezne olakšice za građane, ali i tvrtke za plaćanje premija zdravstvenog osiguranja, otvaranje tržišta lijekova za proizvođače izvan SAD-a smanjivanjem regulatornih barijera, ukidanje monopola osiguravajućih kuća... Tijekom izborne kampanje bio je u pravu kad je rekao da se osiguravajuća društva u SAD-u nesmiljeno i neopravdano bogate na zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenim uslugama, odnosno na svemu što ima veze sa zdravljem, ali da je i Obamacare bio dio lanca osiguravajućih monopolista kojima je profit iznad ljudskih života. (G. Jureško)
2. KLIMATSKE PROMJENE
SAD se ne može povući iz Pariškog klimatskog sporazuma
Što će se dogoditi s Pariškim klimatskim sporazumom nakon Trumpove pobjede, pitanje je koje sada postavljaju ekološki osviješteni ljudi diljem planeta.
Naime, Trump je tijekom kampanje više puta istaknuo da će se, u slučaju njegove pobjede, SAD povući iz klimatskih pregovora. Trump je klimatske promjene nazvao obmanom, a putem Twittera poručio da su “koncept globalnog zagrijavanja izmislili Kinezi kako bi američku proizvodnju učinili manje kompetitivnom”. Njegove izjave o klimatskim promjenama potaknule su oko 400 poznatih znanstvenika, među kojima i Stephena Hawkinga, da mu ljetos upute otvoreno pismo.
Trumpova pobjeda je hladan tuš i za sudionike UN-ove klimatske konferencije (COP22) koja je u ponedjeljak počela u Marrakechu, a trebala bi rezultirati novim pravilima kako bi se rast globalne temperature do kraja 21. stoljeća zadržao na manje od dva Celzijeva stupnja. Iako je obećao da će SAD odmah povući iz Pariškog klimatskog sporazuma, Trump to neće moći učiniti. Naime, sporazum je 4. studenoga stupio na snagu jer ga je ratificiralo 55 zemalja koje zajedno daju 55 posto emisije stakleničkih plinova. Među zemljama koje su ratificirale Pariški sporazum je i SAD, drugi svjetski emiter stakleničkih plinova nakon Kine. Prema pravno obvezujućoj proceduri, SAD će se iz sporazuma moći povući tek za četiri godine.
- Pariški sporazum zabranjuje bilo kakav izlazak tri godine, a tu je i godinu dana razdoblja otkazivanja. Stoga će četiri godine biti stabilan - izjavila je za BBC francuska ministrica zaštite okoliša Ségolène Royal. (Tanja Rudež)
3. SLOBODNA TRGOVINA
Uvođenje visoke carine i povratak velike industrije u gradove
Transatlantski trgovinski sporazum (TTIP) zadnjih je mjeseci bio jedna od glavnih političkih tema, ali i izvor brojnih prosvjeda i demonstracija u Europi. Taj sporazum jučer je vjerojatno propao, ali ne na onoj strani Atlantika gdje se to očekivalo.
Sporazumi o slobodnoj trgovini, odnosno njihov navodno štetan utjecaj na život američkih građana i konkurentnost američke industrije bili su jedan od glavnih motiva korištenih u predizbornoj kampanji novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali i tema gdje je Trump prvi put načeo dotad suverenu poziciju Hillary Clinton kao favoritkinje izbora.
Njegova poruka je zapravo bila vrlo jednostavna: ugovori o slobodnoj trgovini koje je SAD zadnjih dvadesetak godina sklapao rezultirali su odljevom američkih poslova u zemlje Dalekog istoka i Južne Amerike, gdje se industrija odselila koristeći mogućnost bescarinskog uvoza konačnih proizvoda na američko tržište. Trump je obećao toj praksi stati nakraj nizom inicijativa, od uvođenja velikih uvoznih carina, preko ishođenja povoljnijih uvjeta u postojećim ugovorima poput NAFTA-e (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini) do proglašavanja Kine državom koja manipulira vrijednošću svoje valute, što bi za sobom povuklo niz restriktivnih mjera u trgovinskim odnosima dviju zemalja.
Dakako, neovisni analitičari su upozoravali da se radi o vrlo neuvjerljivim obećanjima, s upitnim izgledima hoće li uopće biti moći realizirani. Uvođenje carina naškodilo bi dobrom dijelu američke industrije, ponovno pregovaranje uvjeta trgovinskih sporazuma s desecima država trajalo bi godinama, ako ne i desetljećima, a zaoštravanje odnosa s Kinom čini se iluzornim u trenucima dok je ta država najveći imatelj američkog vanjskog duga.
Čak je i Trumpovo glavno obećanje, odustajanje od Trans-pacifičkog trgovinskog sporazuma (TPP) koji je s nizom azijskih država dogovorio Obama, vrlo upitno s obzirom na to da bi trebao doći u Kongres na glasanje prije nego što Trump stupi na funkciju. No, bez obzira na sve kritike, Trumpova obećanja očito su snažno rezonirala među američkom bijelom srednjom klasom. Trump je pobijedio u nizu saveznih država industrijskog sjevera poput Michigana i Wisconsina, a tamošnji birači sada će očekivati najavljeni povratak industrijskih poslova, i to relativno brzo. S druge strane, takva radikalna antiglobalizacijska agenda teško da bi dobila podršku Kongresa, gdje republikanskom većinom dominiraju establišmentski kandidati s čvrstim vezama s krupnim biznisom.
S obzirom na to da je Trump u kampanji kontinuirano ponavljao kako nije protivnik slobodne trgovine, ali jest slobodne trgovine koja ide na štetu SAD-a, ima određenog prostora za ublažavanje određenih obećanja, no može se očekivati da će se u politikama SAD-a pojačati efekti trgovinskog protekcionizma. Koji će biti efekti toga teško je predvidjeti.
Kad je Barack Obama tijekom svog posjeta Silicijskoj dolini 2012. godine tadašnjeg šefa Applea Stevea Jobsa upitao zašto se iPhone ne može sklapati u Americi, Jobsov odgovor bio je kratak: “Ta radna mjesta neće se vratiti”. Može li Trump dobiti drukčiji odgovor? (Marko Biočina)
4. VRHOVNI SUD
Osigurati prevagu konzervativnih sudaca
Pobjeda republikanskog kandidata Donalda Trumpa snažno će se odraziti na još jednu ključnu američku instituciju - Vrhovni sud SAD-a, koji već osam mjeseci radi u krnjem sastavu, bez devetog suca. Američki Vrhovni sud, prema pravilu ustaljenom još od 1869., sastoji se od devet sudaca. Predlaže ih predsjednik SAD-a, potvrđuje Senat, a mandat im traje doživotno, osim ako se na vlastiti zahtjev ne odluče umiroviti. Od sredine veljače ove godine, kada je na jednom američkom ranču iznenada preminuo 79-godišnji sudac Vrhovnog suda Antonino Scalia, taj sud radi bez devetog suca. Smrću konzervativnog suca Scalije, američki predsjednik Barack Obama u zadnjoj je godini mandata dobio priliku da promijeni ravnotežu snaga na Vrhovnom sudu i imenovati liberalnog suca koji bi osigurao prevagu liberalnom krilu u Vrhovnom sudu nad konzervativnim. Obama se, međutim, brzo suočio s činjenicom da će to biti teška zadaća u okolnostima kohabitacije jer većinu u Senatu drže republikanci. Sredinom ožujka ove godine Obama je kandidirao 65-godišnjeg umjerenog liberalnog suca Merricka Garlanda, ali mu je predstavnik republikanske većine u Senatu odmah poručio da Senat nema namjeru potvrditi njegova kandidata, nego će pričekati ishod predsjedničkih izbora u studenom. Kako Merricka Garlanda Senat nije potvrdio do danas, nakon Trumpove pobjede prilično je izvjesno da je odluka o devetom sucu Vrhovnog suda definitivno u rukama republikanaca. Prilično je, naime, izvjesno da će republikanci zadržati i prevagu u Senatu. To znači da bi na Vrhovnom sudu SAD-a, nakon imenovanja Scalijina nasljednika, baš kao i za njegova života, prevagu mogla zadržati konzervativna struja sudaca. Imenovanje suca Vrhovnog suda bit će jedna od prvih odluka Donalda Trumpa na funkciji američkog predsjednika nakon što se u siječnju iduće godine useli u Bijelu kuću. - Po tome koga će kandidirati na upražnjeno mjesto u Vrhovnom sudu vidjet će se dvije stvari. Prvo, kakva će biti stvarna politika Donalda Trumpa s obzirom na njegovu predizbornu retoriku, tj. hoće li slušati savjete sa strane ili će htjeti odlučivati sam, a drugo, na testu će biti vrijednost američkog sustava ‘check and balances’ - rekla nam je profesorica ustavnog prava na riječkom Pravnom fakultetu. Dodala je kako se ipak nada da izbor suca američkog Vrhovnog suda neće biti u skladu s Trumpovim predizbornim izjavama te da će poslušati savjete sa strane. Američki Vrhovni sud godinu će dana raditi bez devetog suca, što mu može predstavljati problem pri donošenju odluka. Za razliku do hrvatskog Ustavnog suda koji je pet godina radio u krnjem sastavu, što se nije odrazilo na njegovo funkcioniranje jer većinu odluka donosi jednoglasno, američki Vrhovni sud odluke nerijetko donosi preglasavanjem, pa mu je potreban pun sudački sastav. (Slavica Lukić)
5. IMIGRANTI
Zid na granici s Meksikom i protjerivanje 11 mil. ilegalaca?
Donald Trump pitanje imigracije stavio je u središte svoje kampanje obećavši da će početi gradnjom zida na granici s Meksikom od prvog dana stupanja na dužnost, zatim deportirati sve ilegalne imigrante (kojih je u Americi prema procjenama oko 11 milijuna) i blokirati primanja imigranata iz zemalja kompromitiranih terorizmom.
Za razliku od Hillary Clinton, koja je tražila da se ilegalnim imigrantima otvori put za američko državljanstvo i provede sveobuhvatna reforma imigracijskog sustava, Trump je obećavao “prvenstvo pri zapošljavanju za američke građane” te primanje imigranata na temelju procjene koliko se mogu snaći na tržištu rada i “dijele li američke vrijednosti”.
Međutim, bez obzira na Trumpovu oštru protuimigrantsku retoriku, put prema ostvarenju njegovih najzvučnijih obećanja malo je izgledan. Trump je izjavio da će zid duž meksičke granice koštati oko 12 milijardi dolara, no to da će ga Meksiko platiti nije realan scenarij. Trošak masovne deportacije koju je najavljivao procjenjuje se na oko 166 milijardi dolara, što znači da bi tu mjeru Kongres blokirao čak i unatoč načelnoj podršci republikanskih kongresnika.
Među Trumpovim najavama je i povećanje osiguranja granica te da će uhvaćeni ilegalci biti u zatvoru dok ih se ne vrati u zemlju porijekla. Očekuje se da će dolazak na vlast osobe radikalnih protuimigrantskih stavova poput Trumpa učiniti teškim život imigranata i svih osoba imigrantskog podrijetla u SAD-u te da će potaknuti ksenofobiju i rasizam. (A. Handabaka)
6. STANJE SIGURNOSTI
Udaljavanje od zapadnog savezništva i NATO-a
Izbor Donalda Trumpa donosi potencijalno dramatičnu promjenu orijentacije dugogodišnje američke sigurnosne politike. U svom pobjedničkom govoru Trump je istaknuo da će njegova administracija tražiti zajedničke interese, a ne neprijateljstvo s drugim nacijama.
Nije jasno koliko bi se Trumpova administracija mogla udaljiti od zapadnog savezništva, odnosno na koji bi način njegova politika mogla utjecati na sigurnosne poluge poput NATO-a.
Upravo je kao jednu od glavnih točaka svoje vanjske politike Trump gurao pitanje o tome koliko koristi uopće SAD ima od NATO-a i sličnih obrambenih saveza te je isticao potrebu novih pregovora o ulozi Amerike u Savezu, u prvom redu vezano za financiranje. Jedan od njegovih prioriteta morat će biti nova evaluacija tog stava jer će američki saveznici od njega tražiti garancije nastavka američke podrške.
Gledajući kako diše američko biračko tijelo, izbor Donalda Trumpa pokazuje da Amerikanci ne gledaju blagonaklono na smjer kojim je američka politika išla proteklih 70 godina te da traže sređivanje problema kod kuće, svojevrsnu novu izolacijsku politiku. Očekuje se da će stav “Amerika na prvome mjestu” biti izraženiji.
Međutim, ono što zabrinjava mnoge jest da novi američki predsjednik sjeda za volan najveće svjetske sile u vrijeme velike međunarodne nestabilnosti, odnosno nesposobnosti međunarodne zajednice za okonča krize poput ratova u Siriji, Ukrajini, Jemenu i Afganistanu.
U trenutku kad su nužni povjerenje, dijalog i kompromis, smanjuju se važnost i vjera u učinkovitost međunarodnih institucija poput UN-a. (A. Handabaka)