Šest mjeseci nakon početka invazije, Ukrajina je uspjela napraviti veliki preokret i pokrenuti dvije pažljivo planirane protuofenzive na jugu i na istoku zemlje.
Ništa nije prepušteno slučaju, čak ni komunikacija s javnošću koja je pažljivo odrađena kako bi se pripremio teren za iznenadnu ofenzivu na istoku koja je počela prošli tjedan.
Vlasti su tada novinarima zabranile pristup prvim linijama fronte i samo su određene fotografije bile objavljene na društvenim mrežama.
Rezultat: dojam da su ukrajinske snage relativno lako izgurale Ruse s teritorija koji su okupirali proteklih šest mjeseci.
No istina je ipak malo drugačija.
Teške borbe
CNN je dobio ekskluzivni pristup Kupjansku i oblasti Harkiv samo dan nakon što su se pojavile prve slike vojnika koji vješaju ukrajinsku zastavu na zgradu gradske vijećnice.
Grad još uvijek nije pod kompletnom ukrajinskom kontrolom. Vasil, koji iz sigurnosnih razloga nije želio odati svoje pravo ime, kaže kako Rusi i dalje granatiraju grad.
U nedjelju popodne gradom su odjekivale eksplozije od artiljerijske vatre jer su se Rusi i dalje borili za Kupjansk, grad ključan za opskrbu njihovih jedinica.
Pogledajte kako stanovnici istočne Ukrajine dočekuju osloboditelje:
Glavni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga, Valerij Zalužni, kazao je kako je od početka mjeseca oslobođeno oko 3.000 četvornih kilometara teritorija, većina u Harkivskoj regiji. Predsjednik Zelenski tu je brojku udvostručio.
No na terenu sudbina Kupjanska još uvijek ne izgleda posve izvjesnom, što je naznaka da bi zadržavanje ukrajinske kontrole nad tim područjem moglo biti prilično teško.
U nekim selima dalje na zapadu, poput mjesta Zalizničoje, sada je mirno, a sporadične borbe manje su intenzivne.
‘Svi su bježali‘
‘Nisam očekivao da će biti tako brzo‘, kaže 66-godišnji Oleksandr Verbitski, koji je svjedočio povlačenju Rusa. ‘Otišao sam u dućan i kad sam se vratio, svi su bježali. Rusi su vozili preko groblja kako bi pobjegli. Možeš li to zamisliti?‘
U to su područje stigli i ukrajinski istražitelji ratnih zločina gdje nailaze na horore slične onima u Buči, nedaleko Kijeva ovog proljeća.
Jednog takvog, strašnog prizora prisjeća se i Maria Grigorova koja je pronašla svoje susjede ubijene.
‘Primijetila sam da su vrata njihove kuće bila odškrinuta danima. Krenula sam provjeriti jesu li živi ili mrtvi‘, kaže Maria. ‘A kad sam ušla vidjela sam već posve hladna tijela i dvije rupe od metka na Konstantinovom čelu.‘
Mještani Zalizničoje opisuju okupaciju kao ‘zastrašujuću‘ i iako se osjećaj normalnosti vratio, strah od povratka ruskih trupa još uvijek visi u zraku. Serhij Bolvinov, šef istražnog odjela policije Harkivske regije, rekao je da bilježe očite ratne zločine ‘u gotovo svakom selu‘.
‘Nikad niste znali što Rusi misle‘, kaže Verbitski. ‘Pazio sam da nikad ne razgovaram s njima jer sam znao da bi me mogli udariti pa bih se uvijek okrenuo kad su prošli pored mene.‘
‘Ne mogu vjerovati da je razdoblje smrti završilo‘
I novinari Guardiana uspjeli su se probiti do oslobođenog grada Zalizničoje.
‘Rusi su bili ovdje još ujutro. I onda u podne, iznenada su počeli vikati i bježati s tenkovima i oklopnim vozilima‘, kaže se na početku njihove reportaže.
‘Ukrajinske snage su u naletu. Ruska linija obrane se doslovno raspala. Dosad osvojeni teritorij je izgubljen zbog silovitog napredovanja ukrajinskih snaga.
Pristup ovom području je još uvijek prilično ograničen. No policija je pristala povesti novinare u selo koje je još prije tri dana bilo pod kontrolom Rusa.
Stanovnici mjesta Zalizničoje još su pod dojmom onoga što se dogodilo. Vasil je preživio Drugi svjetski rat, a onda i šest mjeseci terora pod Rusima.
‘Još uvijek ne mogu vjerovati da su otišli i da je ovo razdoblje smrti završilo.‘
Našli tijela
Na drugoj strani ceste, Ukrajinci napokon mogu istražiti navodne ratne zločine. Pronašli su tijela dvojice muškaraca. Obojica su ubijena u kući u kojoj je jedna od žrtava živjela. Njihov susjed je pronašao tijela ubijenih muškaraca i pokopao ih u vrtu.
‘Užasno sam se bojala. Prizor lokve krvi još uvijek mi je pred očima. Velika lokva krvi‘, kaže Maria Hrihorora.
Pokazuje svoj posjed koji je tijekom okupacije izrešetan šrapnelima granata.
‘Vidite, šrapnel je ušao ovuda i razbio ogledalo te se zaustavio na drugoj strani.‘
U ovom selu već mjesecima nema struje. S obzirom da dolazi zima, Maria se boji hladnoće i mogućnosti da se Rusi vrate.
‘Teško je živjeti u mraku. Ne želim se na to privikavati.‘
Sada kad su slobodni, stanovnici opisuju kako se osjećaju.
‘Dobro sam. Sretan sam‘, kaže jedan dječak.
No mnogo je tu traume.
Ruski vojnici ubili su brata ovog čovjeka. Ne zna zašto.
‘Ne znam zašto. To je odvratno. Strašno mi je bolno prisjećati se toga. On je bio mirna osoba‘, kaže jedan mještanin.
U obližnjem grobu leži njegov brat. I čeka pravdu‘, riječi su kojima završava reportaža.
Ukrajinski vojnici na oslobođenom teritoriju: