Bila je dobra stara plavuša. Dogodilo se to negdje u vrijeme Nove godine, 1969. na 1970. U Miamiju. Coconut Groveu. Bila je kurva. Prostitutka. Sjedila je u restoranu, u lijepom crvenom kožnom separeu. Prekrižila je noge u onim mrežastim čarapama i dodirnula vrat. To mi je bio znak, od boga. A ti? Ti si anđeo kojeg su mi poslala nebesa. Bog zna da sam bio usamljen i sada mi te je poslao. Hoćeš priču? O da, imam ti ja mnogo priča.” Samuel Little koji bi, potvrdi li se broj žrtava ubojstava koja je priznao, mogao biti novi najveći masovni ubojica u povijesti Sjedinjenih Država, sjedeći u ćeliji u Teksasu ne djeluje ni strašno ni ubojito. Dapače, moguće je shvatiti kako je mogao iskoristiti prirodni šarm da bi namamio žrtve i natjerao ih da mu vjeruju.
“Mislim da sam ih se sjetio 88, koja manje-više”, nedavno je rekao Little, dajući jedini intervju dosad novinarki The Cuta. Za toliki broj ubojstava morala su proći desetljeća, a tako je i bilo u njegovu slučaju.
Nekada, prije nego što je zbog ubojstva triju žena u Los Angelesu osuđen na višestruku doživotnu zatvorsku kaznu, Little je putovao i često se selio po Americi. Bio je lutalica koji se uzdržavao krađama. Muvao se po stražnjim uličicama i opskurnim birtijama velikih i manjih američkih gradova, od Floride preko samog Juga, Srednjeg Zapada do osunčane Kalifornije. Na takvim mjestima plijena koji je vrebao bilo je napretek - bile su to žene, kaže, čije su “oči već bile polumrtve”. Samo su čekale da dođe i napokon ih dokrajči. Umišljao je da je anđeo utješitelj, kako nosi božansku licencu za eutanaziju izgubljenih žena. Ponekad bi pomislio da je sam vrag.
Detektivka iz L. A.-a Mitzi Roberts 2012. je počela sastavljati komadiće slagalice na kojoj će se ukazati Little, dijete iz popravnog doma, serijski lopov i nasilnik, kao glavni osumnjičeni za desetine “neriješenih slučajeva” koji su se gomilali od 60-ih do 2012. godine. Roberts, policajka iz Los Angelesa, dobila je zadatak da pročešlja stare slučajeve koristeći ViCAP, bazu podataka za neriješene, “hladne” slučajeve koju su detektivi počeli popunjavati 1985. nadajući se da će jednog dana netko imati više sreće u rješavanju slučaja.
Koža pod noktima
Roberts ističe da je Littleu najviše na ruku išlo to što je uvijek vrebao ranjive žene iz socijalno isključenih kategorija čija se ubojstva policija manje trudila istražiti. Zahvaljujući temeljitim detektivima koji su se potrudili neriješene slučajeve ubaciti u nacionalnu bazu (to se radilo na dobrovoljnoj bazi), neki od tih zločina (220.000) ipak neće ostati bez odgovora.
U njezinu Los Angelesu bilo je na tisuće takvih slučajeva, dobar dio iz 80-ih i 90-ih kada je u dijelovima grada vladala epidemija ovisnosti o cracku i trajao Reaganov rat protiv droge. Bili su to idealni uvjeti da profitiraju silovatelji i ubojice poput Littlea.
Jednog jutra u travnju 2012. zahvaljujući DNK tragovima i bazi podataka povezana su dva slučaja i jedan prekršitelj. Forenzički dokazi pronađeni na Audrey Nelson, ubijenoj u kolovozu 1989., i Guadalupe Apodaca, ubijenoj u rujnu iste godine, odgovarali su muškarcu čiji je DNK uzet nakon što je nekoliko godina ranije priznao napad sa seksualnim motivom u San Diegu.
Naime, Samuel Little ostavio je svoj trag kada je ejakulirao na košulju druge žrtve i kada je njegova izgrebana koža završila pod noktima prve žrtve. No, ovaj pogodak u DNK bazi bio je tek početak za detektivku u lovu na predatora. Naime, obje žene bile su prostitutke i to je dokazivalo samo da je Little bio sa žrtvama, ali ne i da je odgovoran za njihovo ubojstvo. No, Roberts je bila uvjerena da je Little čovjek kojeg traži i nije joj padalo na pamet da odustane. “Otvoriti hladni slučaj je poput otvaranja dobre knjige. Priču ćete sigurno pronaći ako se znate probijati od kraja prema početku.”
Osjećaj da je na dobrom tragu zamijenio je bijes kada je Roberts otkrila da Little čini zločine desetljećima, a da je zbog svega što je počinio u zatvoru proveo samo deset godina. Kako je to bilo moguće? U rujnu 1976. uhićen je u Missouriju za silovanje, napad i pljačku Pamele K. Smith. Gotovo gola je bježala od Littlea, spasila se pokucavši na vrata prve kuće. Little ju je davio, grizao, tukao i sodomizirao, a za to je odslužio samo tri mjeseca. Za pljačku trgovine s pokućstvom u zatvoru je proveo tri godine. Istražujući dalje, Roberts je saznala: 1982. zadavljena i gola Patricia Mount (24) pronađena je na Floridi. Posljednji put je viđena kako ulazi u Littleov automobil. Zbog nedostatka dokaza oslobođen je. Idućeg mjeseca 22-godišnju Melindu LaPree pronašli su u Pascagouli u Mississippiju. Posljednji put viđena je s Littleom. Tijekom istrage dvije su prostitutke svjedočile da ih je napao i pokušao zadaviti. Imale su sreću da su mu pobjegle. No, i tada je Little oslobođen zbog nedostatka dokaza.
Pravila se mrtva
U listopadu 1984. Little je zatečen u San Diegu dok je tukao i davio Tonyju Jackson na stražnjem sjedalu svoga automobila. Optužen je za silovanje i napad. Policija u San Diegu tom ga je prilikom povezala i s napadom na Laurie Barros, koji se dogodio mjesec dana ranije. Barros je preživjela pretvarajući se da je mrtva nakon davljenja. Ostavio ju je pokraj ceste. Svjedočila je, Little je priznao napade, ali ne i silovanje (na tu je riječ uvijek bio osjetljiv), dobio je četiri godine zatvora, a pušten je na uvjetnu slobodnu nakon godinu i pol.
“Sada živim u svojoj glavi”
Od dvije prostitutke koje su svjedočile da su njegove žrtve jedna se zvala Leila McClain. Kada ju je Roberts upoznala, McClain joj je ispričala poznatu priču o muškarcu koji joj je prišao i ponudio 50 dolara za “izlazak”. Ušla je u njegov automobil. “Kako me samo iznenadio tom šakom”, ispričala je kasnije. “Bum. Udario bi vas u glavu na način da bi se ili onesvijestili ili probudili. Mene je udarac razbudio.” Tako se žestoko otimala da mu se uspjela izmigoljiti. Polugola je bježeći od njega pretrčala prometnu cestu s četiri trake. No, prijavila je napad tek kada joj je prišla policija. Nije to učinila sama jer je smatrala da “ne vrijedi gnjavaže”. “Nikoga nije bilo briga za to sve dok bijela cura godinu kasnije nije osvanula mrtva”, ustvrdila je Afroamerikanka McClain. Jedan lokalni detektiv je to potvrdio: “U to doba nije bilo moguće počiniti zločin protiv crne prostitutke. To jednostavno nije bio prijestup”.
Saznavši sve to Roberts je bila uvjerena da Littleovih žrtava mora biti još. Bila je u pravu. Littleov genetski materijal uskoro je pronađen pod noktima još jedne zaboravljene žrtve. Bila je to 41-godišnja Carol Alford, zadavljena u L.A.-u u srpnju 1987. U siječnju 2013. optužnica protiv Littlea je napokon podignuta i on je osuđen na doživotni zatvor.
Kada Little nije pljačkao i ubijao, Little je crtao. To mu je omiljena razbibriga koju je otkrio kada je prvi put završio u zatvoru. Zatvoren za ostatak života, ponovno je počeo crtati svoje žrtve.
“Sada živim u svojoj glavi”, rekao je u intervjuu novinarki The Cuta. “Živim sa svojim bebicama kroz svoje crteže. Jedino sam u tome ikada bio dobar. U crtanju i borbi”, kaže.
Naime, Little je gotovo izgradio karijeru u ringu. Borio se u lakoj kategoriji, a nadimak mu je bio ludi zbog brzine i žestine. Ludi tata. Ludi stroj. Strojnica. Kasnije je fizičku snagu vježbao na bespomoćnim ženama.
“Nitko ne razumije koliko je ljubavi u mom srcu za moje bebice”, ispričao je nedavno sjedeći u ćeliji. Kakav je osjećaj bio ubijati ih? “Oh, da. Bilo je božanstveno. Kao da sam u krevetu s Marilyn Monroe!”.
Gotovo sve žene koje je Little ubio bile su s društvene margine. On je na to računao i priznao je to u intervjuu.
“Nikada nisam ubio neku pametnicu. Senatoricu, guvernerku ili finu novinarku iz New Yorka. Ništa ni približno tako. Da ubijem tebe, to bi sutra bilo u svim vijestima. Ne, ne. Ja sam se držao geta”, kaže Little.
Za njega je ubijanje bilo sinonim za seks. Zato je svoje žrtve mučio što je dulje mogao, često im dopuštajući da povrate svijest nakon seansi udaranja ili davljenja. Jedna od njegovih žrtava bila je Denise Brothers, 38-godišnja prostitutka zakačena na heroin, iz Odesse. Little ju je pokupio samo dvije ulice od njezina motela. “Rekao sam joj da sam umjetnik. Rekao sam joj da je mogu jako lijepo nacrtati, kao Van Gogh. Rekao sam joj da je lijepa, da je volim”. To je govorio svim žrtvama. Onda je skrenuo u uličicu. Kada se Denise nagnula prema njegovu šlicu, kako bi otplatila drogu koju joj je nabavio, zgrabio ju je za vrat i prebacio na stražnje sjedalo kao lutku. Davio ju je jednom rukom dok je drugom masturbirao. Kako bi što više uživao, dopustio je i njoj da se osvijesti prije posljednjeg udarca. Dok su tekle zadnje minute njezina života, oči su joj, kaže, “bile velike poput špekula”. “Rekao sam joj da je posjedujem i da je moja zauvijek. Zaplakala je, a ja sam joj poljubio suze.” Zatim ju je zadavio. Potreba da “posjeduje žene” dolazi od toga što “želi njihovu bespomoćnost”. “Sve što sam ikada želio je da plaču u mom naručju”, tvrdi. Denise je plakala. Zašto joj nije dopustio da živi? “Uh, uhvatili ste me. Možda to nije bilo sve što sam želio”, rekao je The Cutu.
Slučaj koji odgovara opisu
Nakon što je osuđen zbog triju ubojstava u Los Angelesu, detektivi su znali da tu nije kraj. Little je bio u invalidskim kolicima, bio je lošeg zdravlja. Postojalo je mnogo obitelji koje su čekale na odgovore koje je samo on mogao dati. Bilo je, znali su detektivi, mnogo više davnih žrtava koje zaslužuju pravdu od one tri za koje je osuđen. Kako bi dobili priznanje od Littlea, ponuđen mu je premještaj iz “nepodnošljivog” zatvora u pustinji. Obećali su mu da će ga prebaciti u novu ustanovu finim avionom.
Pristao je i počeo govoriti. Sa svakom novom ženom koje se prisjetio, detektivi su podizali slušalice i zvali u grad u kojem se ubojstvo dogodilo, tražeći stari slučaj koji je odgovarao njegovu opisu.
Dosad je Little opisao 93 ubojstva, od čega je 39 potvrđeno dokazima. Među njima su Rosie Hill, ubijena 1982. u okrugu Marion u Floridi. Daisy McGuire, ubijena 1996. u Houmi u Louisiani. Nancy Carol Stevens, ubijena 2005. blizu Tupela u Mississippiju. Littleovo prvo ubojstvo, ono plave prostitutke u Miamiju, potvrđeno je, ali nije objavljeno njezino ime.
To je tek početak. Na pitanje zašto je radio to što je radio, još nema odgovora. Neki spominju njegovu majku koja je i sama navodno bila prostitutka i koja ga je ostavila na brigu baki i djedu, no Little sliježe ramenima. “Ne znam. Stalno pitam boga isto pitanje. Ako vi shvatite, molim vas napišite gospodinu Samu pismo. I ja bih to želio saznati”.