Od jezivih snimki do šokantnih prijetnji: Nakon ubojstva Charlieja Kirka Zapad je dosegao novu razinu okrutnosti

Građani "kolektivnog Zapada" ovih su dana dosegnuli novu razinu okrutnosti, a gdje bi se to drugdje manifestiralo nego po društvenim mrežama.

I dok jedni korisnici u svojim objavama bezrezervno podržavaju Charlieja Kirka te odgovornost za njegovu likvidaciju - jer druge riječi za to čemu smo svjedočili jednostavno nema - u potpunosti svaljuju na ljevicu te traže jednako krvavu odmazdu i intelektualno podčinjenje, drugi sve hrabrije likuju što je "šovinist" raznih prefiksa "foba", konačno "dobio ono što je zaslužio". Između te dvije podjednako okrutne i bešćutne krajnosti provlače se i jezive te šokantne snimke same likvidacije iz svih mogućih kutova gledišta.

Pogledajte šokantne objave Marka Bošnjaka nakon ubojstva Charlieja Kirka, ljudi su zgroženi

Između toga da ga jedni prikazuju kao mesijanskog borca protiv pomahnitale woke ideologije, a drugi ga smatraju monstrumom, sakrila se stvarnost. Nju su nam, naime, još davno oduzeli algoritmi društvenih mreža koji svakodnevicu i kompleksne društvene probleme prikazuju binarno. Crno ili bijelo. Siva ondje ne postoji.

Međutim, Charlie Kirk nije bio ni dobar, ni loš.

Malo koji ozbiljan politički analitičar mogao bi naći logičku manu u njegovoj predanosti da razgovara sa svojim neistomišljenicima. Štoviše, otići ću toliko daleko, pa ću preko usta - u ovoj toksičnoj situaciji, hrabro - prevaliti i da je kampanja "Dokaži mi da sam u krivu" masterclass političke komunikacije s biračkim tijelom te da bi se upravo na nju ljevica, od Amerike do Europe, trebala hitno ugledati.

Kirk je pri izlaganju svojih, objektivno gledano, kontroverznih stavova znao biti jako grub. Kako me osobno sablažnjavalo njegovo uvjerenje da bi se žene trebale podčiniti muškarcima, što je isticao svakom prilikom potkrepljujući tvrdnju vlastitom argumentacijom koja mi, jednako tako, nikad nije legla, preferirala sam svoje (kontra)argumente brusiti gledajući Kirkova konkurenta Bena Shapira, čiji mi je stil retorike osjetno više odgovarao.

Odavanje počasti Kirku

Melissa Majchrzak/Afp

Međutim, kao nekoga tko kruh zarađuje pišući svoje mišljenje o određenim društvenim problemima te čineći to pod svojim imenom i prezimenom, a nerijetko i fotografijom lica; vijest o Kirkovu ubojstvu sledila me do kosti. Ovo nije tekst u kojem ću problematizirati što je sve Kirk rekao dobro, a što loše; jer, tko na ovome svijetu nije rekao i nešto dobro i nešto loše. Ovaj tekst je upozorenje svim čitateljima da smo zašli u fazu društva u kojoj ćemo se kolektivno početi ustručavati dijeliti svoje mišljenje i političke stavove - kakvi god oni bili - s nepoznatim ljudima.

Opći kaos na društvenim mrežama nakon ubojstva Kirka

Ubrzanim korakom stupamo prema dobu u kojem ćemo vagati hoćemo li javno izreći ono što uistinu mislimo samo zato što smo roditelji djece koja nas trebaju žive i zdrave.

I što ćemo time postići? Bolji svijet? Onaj u kojem je "dobro" prevladalo nad "zlim"?

Je li svijet u kojem se političke razmirice rješavaju metkom, svijet u kojem otac dvoje male djece bude pogubljen pred očima cijelog svijeta, uistinu bolji svijet? Nije li svijet u kojem postoji samo jedno mišljenje jednobojan, dosadan, a onda i nerealan?

Jedino je rješenje hrabro nastaviti ne samo pričati, nego i početi slušati, osobito "one druge".