Vrućeg ljetnog dana 2011. okupilo se mnoštvo uglednika na polaganju kamena temeljca za izgradnju luksuzne stambene zgrade koja se najavljivala kao ‘kutak raja‘.
Na temeljima starog maslinika izgrađen je moderan stambeni kompleks koji je trebao periferiju drevne Antiohije pretvoriti u blještavu metropolu.
Nazdravljali su tadašnji ministar pravosuđa Turske, guverner pokrajine Hatay, gradonačelnik, načelnik policije... Jedan od građevinara uključeni u projekt hvalio se da je riječ o ‘nečemu potpuno drugačijem‘, zgradi koja postaje mjerilo za luksuzan život i kvalitetnu gradnju u tom dijelu južne Turske, piše Financial Times u velikoj reportaži.
Ipak, 12 godina kasnije ‘Renesansna rezidencija‘, glomazna zgrada u obliku iPhonea s 249 stanova i velikim bazenom, srušila se kao kula od karata. Pretvorila se u zloglasni spomenik i opomena da je ‘nešto je pošlo po zlu‘ kada je razorni potres pogodio južnu Tursku 6. veljače netom prije zore.
Renesansna zgrada postala je simbol truleži u turskom građevinskom sustavu.
Bit će potrebno forenzičko istraživanje kako bi se utvrdilo što je točno pošlo po zlu kada se zgrada od 12 katova srušila na stranu.
Četiri stručnjaka, inženjera za potrese i konstrukciju, koji su pregledali dostupne dokaze koje je prikupio Financial Times, a koji uključuju arhitektonske planove, fotografije izgradnje te fotografije urušavanja, ukazali su na potencijalne razloge urušavanja.
Turska vlast već je započela obračun s građevinskim sektorom zbog urušavanja novogradnje. U zoni potresa broj poginulih premašio je 44.000 osobe u Turskoj te 6000 u Siriji. Tisuće ljudi ostalo je zarobljeno u modernim zgradama koje nisu starije od 20 godina, izgrađenih prema propisima, koje se ‘nisu smjele srušiti‘.
Kompleks Rönesans sadržavao je tri bloka zgrada na 12 katova međusobno povezanih, koji su imali zajednički bazen, trgovine, teretanu i hotel s 5 zvjezdica. Kupcima stanova nudio se ‘novi životni stil‘. Među njima je bio i Christian Atsu, 31-godišnji nogometaš, bivša zvijezda nogometnog kluba Chelsea koji je pronađen mrtav nakon potresa.
Među poginulima su rukometaš, bankar, psihijatar, odvjetnik, policajac, stomatolog i deseci djece. Osoba koja je imala uvid u popis stanara luksuznog kompleksa rekla je da se procjenjuje da je 750 ljudi poginulo kada se zgrada urušila.
Ogorčenje zbog urušavanja turske vlasti usmjerile su na investitore, arhitekte i građevinare zaslužni za nastanak kompleksa koji se za mnoge pretvorio u grobnicu. Policija je uhitila 180 ljudi, a pokrenuta je istraga za stotinama drugih. Jedan je građevinski poduzetnik uhićen u pokušaju bijega na brodu, a još trojica u zračnim lukama.
Među njima je i Mehmet Yasar Coskun, osnivač grupe Antis Yapi koja je sudjelovala u razvoju projekta Rönezans Rezidans.
Negirao je bijeg iz zemlje i tvrdio da je samo na putu za Crnu Goru gdje ima druge projekte. Navodi se da je tijekom svjedočenja izjavio i da ne zna zašto zgrada nije uspjela izdržati dva potresa. Rekao je da se prilikom izgradnje koristio armirani beton te da je ispitivanje terena pokazalo da je tlo čvrsto, a da je struktura izgrađena u skladu s propisima struke.
Zabrinutosti oko konstrukcije velebnog zdanja bilo je i prije potresa. Ferit Şahin, čiji su brat Şahin i nećak Uğur poginuli u Rönesansu, rekao je da je njegova obitelj podnijela tužbu protiv grupe Antis Yapi 2016. kao razlog navodeći kršenje sigurnosti navodeći da zgrada nema sklonište niti odgovarajući pristup za vozila hitne pomoći.
Coşkunova tvrtka zanijekala je krivnju i odugovlačila tužbu po sudovima. Ferit Şahin, čija je obitelj bila vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen kompleks, rekao je da je niz stručnjaka koje je pozvao Coşkun posvjedočio da u Rönesansu nije bilo većih problema. No, čak niti obitelj Şahin nije posumnjala koliko je zapravo zgrada ranjiva.
- Kada sam se probudio i čuo za vijest o potresu, nisam bio zabrinut za Şahina. Pomislio sam, ako je itko siguran, onda je to on u Rönesansu, ispričao je Gökhan Şahin, Feritov i Şahin brat.
- Bio je to najluksuzniji kompleks u Antiohiji. Nitko nije očekivao da bi se ovako nešto moglo dogoditi.
Kada su Şahinovi odlučili dio maslinika, koji su naslijedili od pokojne majke, prodati investitorima odlučili su se za Coşkuna, cijenjenog poduzetnika, koji je obnašao dužnost šefa komore arhitekata u Antiohiji.
- Mislili smo da smo pronašli najbolje ljude za projekt. Impresionirala me njihova profesionalnost. Vjerovao sam im, ali bio sam slijep, kaže Gökhan Şahin.
Gledajući unatrag sada i najmanje sitnice promatra u drugačijem svjetlu.
- Coşkunovi nikada nisu živjeli u Rönesansu, to me stvarno iznenadilo, rekao je..
Građevinski stručnjaci tvrde da je prerano za reći zašto se zgrada Rönesans prevrnula na bok, ali svi se slažu oko jedne stvari. Takve moderne zgrade ne bi se trebale srušiti kao posljedica potresa magnitude 7,8, niti nakon drugog udara jačine 7,5 koji je uslijedio nekoliko sati kasnije.
- Naše zgrade trebale si izdržati takve seizmičke udare, rekao je za FT Oğuz Cem Çelik, profesor konstrukcijskog i potresnog inženjerstva na Tehničkom sveučilištu u Istanbulu.
- Teška oštećenja su moguća, ali urušavanje je nešto drugo. Nikada ne možemo prihvatiti urušavanje zgade, koliko god da je u pitanju snažan potres.
Mevlüt Kahraman, direktor građevinskih i tehničkih radova na Sveučilištu Bilkent u Ankari, rekao je da lokalna mjerenja pokazuju da su sile koje su tresle Rönesans vjerojatno nadmašile scenarij za potres koji se dogodi jednom u 2.500 godina, maksimum definiran u građevinskim propisima.
No, čak i ako se očekuju teška oštećenja zbog intenziteta podrhtavanja, konstrukcija bi trebala biti takva da ljudima omogući da barem uspješno napuste zgrade.
Çelik je komentirao da je doista rijetkost da se velika, nova zgrada sruši na način na koji se urušio Rönesans, sugerirajući da je bilo nedostataka u arhitektonskim radovima, strukturnom inženjerstvu ili u procesu izgradnje.
Yalçin Coşkun iz grupe Antis Yapı, građevinski inženjer i brat Mehmeta Yaşara, rekao je da su prema njegovom dizajnu spojena tri stambena bloka kako bi se povećala kvadratura stanova okrenutih prema jugu.
No, tanak, pravokutni oblik zgrade nosio je svoje rizike.
Jane Wernick, inženjerka građevine iz Velike Britanije i konzultantica EngineersHRW-a, rekla je da je zgrada bila dugačka 134 metra te 17 metara široka.
Kahraman je rekao da je simetrija važna inženjerima koji projektiraju protupotresne zgrade i da bi zgrada u obluku kvadrata bila otpornija. Ukazao je na potencijalni uzrok urušavanja: dugačka zgrada možda je ranjivija na sile prevrtanja. Manji dio kompleksa nije se srušio.
Drugi faktor je tlo ispod Rönesansa. Vrsta tla u potresnom području igra veliku ulogu u stabilnosti konstrukcije jer određuje kako će se prenositi snaga potresa.
Inženjeri simuliraju kako se seizmičke sile tijekom potresa šire zemljom, kada projektiraju novu zgradu, a zatim te informacije koriste prilikom crtanja dizajna temelja zgrade. Meko tlo, koje može pojačati seizmičke valove, uobičajeno je u pokrajini Hatay.
Zaštitar koji je osobno svjedočio urušavanju Rönesansa rekao je ožalošćenim članovima obitelji da je zgrada izdržala 40 sekundi podrhtavanja, od 65 koliko je potres potrajao.
Forenzička istraga rušenja zgrade također će se pozabaviti tlom, na kojemu je izgrađen kompleks.
Alessandro Margnelli, tehnički direktor u londonskoj građevinskoj tvrtki AKT II tvrdi da bi potencijalna slabost građevine mogli biti stupovima, strukture izbušene 15 do 20 metara ispod zemlje kako bi se ojačala stabilnost zgrade.
Materijalni su ključni. Beton koji se koristi u velikim zgradama obično sadrži čelične šipke za armiranje. Prema Kahramanu, armatura je posebno važna u područjima sklonima potresima, jer se zgrade mogu zaljuljati na svojim temeljima kao rezultat potresa. Pomno će se ispitati područje gdje se temelji spajaju s glavnim dijelom zgrade. Rizik kod potresa je takav da ako se vrh zgrade pomakne uz krutu podlogu, može se otkinuti i uzrokovati gubitak stabilnosti.
Armatura je ključna da pomogne cijeloj zgradi da priguši vlačne sile koje dominiraju kada se zgrada zaljulja uslijed potresa.
Nakon potresa jedan je svjedok ispričao da se zgrada gotovo slomila prije nego što se srušila u stranu.
- Prema fotografijama se čini kao da su zidovi povukli temelje, vjerojatno kao rezultat snažnih vlačnih sila.
Kahraman je također bio fokusiran na donji dio zgrade. Ulazni hol kompleksa Rönesans viši je od ostalih katova. On je primijetio da ova neravnoteža može dovesti do problema poznatog kao ‘mekana etaža‘ gdje je jedan kat fleksibilniji ili manje sposoban izdržati sile potresa, što ga čini slabom točkom.
Ako istraga ustvrdi da se koristio odgovarajući građevinski materijal, glavna odgovornost past će na nadležna tijela koja su dala urbanističku dozvolu i građevinske dozvole za projekt.
- Ako samo okrivimo izvođače radova, sljedeći put kada se dogodi potres, ponovit će se iste greške, rekao je Cesim Parlak, odvjetnik koji zastupa obitelji poginulih.
Procjenjuje se kako 6,7 milijuna stambenih zgrada diljem Turske mora biti naknadno opremljeno ili ponovno izgrađeno kako bi se zadovoljiti protupotresni standardi, a to će koštati vrtoglavih 465 milijardi dolara, objavila je Svjetska banka 2021. Utvrđeno je da samo 4 posto zgrada zadovoljava standarde.
Lütfü Savaş, gradonačelnik Antiohije koji je bio na svečanosti postavljanja kamena temeljca za kompleks Rönesans, brani Coşkuna. Nedavno je na televiziji izjavio da je on bio idealist koji je ‘vrlo vjerojatno gradio po propisima‘. Kasnije je rekao da njegov ured nije sudjelovao u davanju dozvola.
- To nije jedina ova zgrada koja se srušila. Bilo bi pogrešno reći da se radi samo o Rönesansu, rekao je Savaş za FT.
Već sada je jasno da bi put do pravde mogao biti kompliciran. Naime, nekoliko dana nakon potresa, vlasti su počele s rušenjem ureda u Hatayu, gdje su bile pohranjene građevinske dozvole i izvješća inspekcije. U to vrijeme zgrada koja ima jedan kat nije bila urušena niti je itko bio zarobljen unutra.
Odvjetnici su uspjeli ishoditi sudski nalog da zaustave rušenje i spase dio dokumentacije, ali prema riječima odvjetnika Parlaka, značajan dio je nepovratno izgubljen.
Većina oštećenih zgrada podignuta je prije 2000. godine. Stroža pravila projektiranja i zahtjevi za nadzorom uvedeni su između 1998. i 2001. zbog razornog potresa koji je pogodio sjeverozapad Turske 1999. godine.
Unatoč tomu, više od 1000 zgrada izgrađenih nakon 2000. srušilo se i oštećeno je diljem Turske kao posljedica zadnjeg velikog potresa.
Tri člana obitelji Suphija, kojega su novinari FT-a zatekli pokraj zgrade Rönesans, nisu pronađena niti osam dana nakon potresa.
Njegova majka, brat i nećak (8) preselili su se u novi kompleks kako bi mogli uživati u bazenu, biciklističkim stazama, igralištu i ‘odrastati na nekom lijepom mjestu‘, ispričao je.
- Nisu imali šanse, nije bilo spasa za njih, rekao je.