Moja obitelj i s očeve i s majčine strane ratne je ‘43. i ‘44. provela u okupiranom Splitu. Orno su podržavali partizane. Pomagali su pokret otpora koliko su mogli, skrivali su od prilike do prilike letke, puške i ilegalce. Živjeli su u gradu koji je te dvije godine ratnog preokreta bio često i krvavo bombardiran. Ali, njihov grad nisu bombardirali dušmani, neprijatelji. Bombardirali su ga oni koje su moji preci doživljavali kao "naše" - Britanci.
Split je imao sreću da su ratni ciljevi koji su Lancastere zanimali bili daleko od gradske jezgre, pa mu povijesni centar nije bio sravnjen kao Zadru. Ali, ta sreća je bila relativna. U samo jednom britanskom bombardiranju tržnice na sajmenu subotu u Splitu je u lipnju 1944. poginulo 230 ljudi. Moja pokojna majka sjeća se tih pola ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....