U tih sedamdeset godina protokola gotovo nikada nije bila posve sama, uvijek su je pratili, štitili, određivali kuda može ići, što treba učiniti. Kraljevi, poglavito britanski monarsi, nikada nisu sami i nenadzirani. Kraljica je katkada činila najviše što je mogla, tako je prije službenog obilaska Kremlja 1994. kao gošća Borisa Jeljcina, pa i kad je bila na Kineskom zidu, sama fotografirala, ali uglavnom je uvijek bila simbol, predstavnica dinastije i države, žena koja je u sebi i u svemu što je izgovarala nosila stoljeća britanske kraljevske povijesti. Elizabeta II. voljela je svoj posao, zapravo je uživala u onome što je činila. Bila je kraljica i svoju je dužnost osjećala kao obavezu koju ne može nekome prepustiti, odustati od...