Jedan muškarac šalje fotografiju svog „oleškog boršča“. Tako naziva juhu koju je pripremio od ostataka povrća – od pet krumpira, jedne cikle, jedne rajčice, jednog luka, jedne tikvice i šparoga.
Kako bi juha bila zasitnija, dodao je još proso i dva jaja. „Danas imamo delikatesu u boršču. Moja majka je zamijenila 2,5 kilograma šećera za deset jaja. Iako nema bijelog kupusa, zato ima šparoga“, napisao je stanovnik Oleškija na jugu Ukrajine, mjesta pod ruskom okupacijom.
Njegovu poruku DW-u je pokazala Tetjana Hasanenko. Ona je čelnica ukrajinske vojne uprave Oleškija, koja ima sjedište na području Ukrajine koje je pod kontrolom Kijeva. „Takva izvješća dobivam svaki dan. Ljudi žele da im se pruži barem neka nada, ali nade nema“, kaže dužnosnica.
Prema njezinim riječima, posljednja isporuka hrane u mjesto stigla je krajem svibnja. „Situacija je kritična. To se više ne može jednostavno nazvati glađu, to je gladomor“, upozorava ona.
Oleški se nalazi u Hersonskoj oblasti na lijevoj obali Dnjepra. Grad je pod okupacijom od početka sveobuhvatne ruske invazije. U lipnju 2023. gotovo je potpuno potopljen nakon što su ruske snage digle u zrak hidroelektranu i branu Kahovka.
„Situacija u Oleškiju dodatno se pogoršala u prosincu 2025., kada je pao snijeg pa se mine na ulicama više nisu mogle vidjeti. Eksplozije su bile stalne, a zalihe hrane su se topile. Ljudi su iskapali podrume koje je poplava zatrpala muljem i iznosili konzerve. No sada je i to potrošeno“, izvještava Hasanenko.
Prema njezinim podacima, u općini Oleški, kojoj pripada 13 naselja, još uvijek živi oko 6.000 ljudi, među njima i 180 djece. Ukrajina od proljeća pregovara s Rusijom o njihovoj evakuaciji.
Međutim, prema riječima povjerenika za ljudska prava ukrajinskog parlamenta Dmitra Lubineca, Moskva još nije potvrdila da će sudjelovati u humanitarnoj operaciji. U međuvremenu ljudi gladuju i pripremaju se za tešku zimu. U Oleškiju već dugo nema ni struje ni plina. Voda se mora crpiti iz bunara.
‘Kilogram tikvica za 1.000 rubalja‘
„Iskreno, ja danas još nisam ništa pojela“, kaže oko podneva Halina (ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga), stanovnica Oleškija, u telefonskom razgovoru za DW.
„Najbolje što danas imam za jelo je pogača od vode i brašna, jer toga još ima. Namažem je umakom od jabuka i skuham čaj bez šećera. I to je sve“, dodaje žena. Pokušava se prisjetiti kada je posljednji put jela meso: „Vjerojatno za Novu godinu.“
Halina živi u napuštenoj obiteljskoj kući u koju se preselila nakon što je njezin stan uništen u granatiranju. „Preselila sam se u neoštećenu kuću, ali mjesec dana kasnije granata je pogodila upravo ovu kuću, ravno u krov. Danas je padala kiša, zato je pod mokar, a vani je 14 stupnjeva“, priča ona.
Prema njezinim riječima, stanovnici izlaze na ulicu samo između sedam i devet sati ujutro. Okupljaju se na tržnici kako bi razmijenili vijesti te trgovali hranom iz zaliha ili vrtova.
„Danas se nekoliko tikvica prodavalo za 1.000 rubalja po kilogramu (oko 10 eura)“, kaže ona te dodaje da je netko prodavao veliku vreću brašna za 200.000 rubalja (oko 2.000 eura). Pretpostavlja da prodavač želi napustiti Oleški.
Halina nema vlastiti povrtnjak pa s njom susjedi dijele svoj urod. „Osim toga, skupila sam nekoliko staklenki zimnice iz podruma susjeda“, priznaje. Kokošja jaja postala su prava rijetkost jer ni perad više nema čime hraniti.
„Dvadeset kilograma pšenice košta 21.000 rubalja (oko 210 eura). Zato su ljudi zaklali čak i kokoši koje su u proljeće još bili pilići. Ni svinja više nema. U cijelom mjestu ostala je samo jedna jedina krava“, kaže ona.
„Kreneš na put i možeš usput poginuti“
Još prošle godine, prema Halininim riječima, iz Oleškija su prometovali minibusevi koji su za novac prevozili ljude prema Skadovsku na jugu okupirane Hersonske oblasti, a potom dalje prema Krimu ili Rusiji. Tim su autobusima u Oleški dopremane i namirnice za prodaju.
No nakon što su bili izloženi napadima dronova, zamijenila su ih dva vozila hitne pomoći. „Ali već mjesec i pol dana ni jedno od tih vozila više ne vozi jer je jedna vožnja završila smrću vozača“, žali se ona.
Halina priča da stanovnici sada nabavljaju hranu u selu Radensk, koje se nalazi 20 kilometara južnije. Do tamo pješače ili voze bicikl. Oni koji se žele evakuirati moraju doći do sela Tarasivka, koje je još 20 kilometara dalje.
Odatle se minibusom ili autostopom može stići do Skadovska. No put je gusto miniran. „Kreneš na put i možeš usput poginuti“, upozorava Halina te kaže da su tako stradale dvije žene koje su krenule po hranu.
U Oleškiju je, prema njezinim riječima, mnogo ljudi ozlijeđenih od mina i eksplozivnih naprava. No na liječničku pomoć ne mogu računati. „Ako vam eksplozija otkine nogu, osuđeni ste na smrt. U bolnici doduše postoji kirurg, ali nema anesteziologa ni lijekova“, dodaje ona.
Uvjeti se sve više pogoršavaju i za bolničke pacijente. „Zimi se još mogla dobiti malo juhe i dva peciva umjesto kruha. Sada dobivamo jednu i pol žlicu griza kuhanog u vodi i čaj koji je odavno hladan jer ga nema tko podgrijati“, kaže Halina.
„Naša drva za ogrjev već su potrošena“
Evakuacija iz Oleškija nije otežana samo zbog opasnosti od mina. Mnogi stanovnici nemaju ni rusku ni ukrajinsku putovnicu. Prema Halininim riječima, mnogi su dokumenti izgubljeni tijekom poplave ili u požarima.
Osim toga, ljudima nedostaje gotovina. I dalje primaju socijalne naknade, ali novac ne mogu podići sa svojih računa. U samom Oleškiju više nema ni predstavnika ruskih okupacijskih vlasti, a s njima je nemoguće stupiti u kontakt.
Halina upozorava da stanovnici Oleškija nemaju nikakvu mogućnost pripremiti se za zimu. „Naša drva za ogrjev već su potrošena“, kaže ona te se žali da se ne prodaju ni plin ni gorivo za generatore.
„Ne znam što da radimo. Ja mogu otići pješice ili djeca mogu svoje roditelje izvući odavde u kolicima. Ali što da rade samci koji su slabo pokretni?“, pita Halina. Prema njezinim riječima, danas u Oleškiju uglavnom žive stariji ljudi.
„Postoji samo jedno rješenje – mora se uspostaviti ‘zeleni koridor’ i evakuirati ljude. Okupacijske vlasti moraju stanovništvo prebaciti dublje u privremeno okupirano područje“, smatra Tetjana Hasanenko iz ukrajinske vojne uprave.
Ombudsman kritizira Moskvu
Razgovori o evakuaciji iz Oleškija traju još od proljeća. Tada su djelatnici gradske uprave, na inicijativu povjerenika za ljudska prava ukrajinskog parlamenta Dmitra Lubineca, sastavili popis stanovnika koji žele napustiti općinu Oleški.
Hitno treba evakuirati 358 ljudi, napisao je Lubinec na društvenim mrežama. „To su samo oni za koje znamo“, naglasio je i podsjetio da općina Oleški trenutno ima više od 6.000 stanovnika. „Te ljude treba spasiti jer je grad postao smrtonosna klopka“, poručio je ombudsman.
Prema njegovim navodima, između Kijeva i Moskve postojali su preliminarni dogovori. Ukrajinska vojska trebala je osigurati prekid vatre, a Međunarodni odbor Crvenog križa sudjelovati u evakuaciji. No Rusija već dulje vrijeme „nije ponovno potvrdila svoju spremnost“ za provedbu evakuacije, požalio se Lubinec.
Stanovnici Oleškija u međuvremenu su očajni, kaže Tetjana Hasanenko iz vojne uprave. „Nadali su se da će evakuacija početi svakog trenutka. Ali što sada? Ja im više ne mogu pružiti nikakvu nadu“, kaže ona.
„Od proljeća se ništa nije promijenilo“, kaže Halina. „Samo je postalo još gore. Zima je pred vratima, a nema hrane. Mi zapravo uopće ne bismo smjeli biti ovdje. To mi je jasno. Ali mi smo sada ovdje“, dodaje ona u izjavi za DW.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....