André Leon Talley, bivši kreativni direktor modne ikone i višegodišnje urednice američkog Voguea Anne Wintour, napisao je knjigu sjećanja nazvanu “The Chiffon Trenches”, u slobodnom prijevodu “Rovovi od šifona”. Nakladnik je 4th Estate.
Pretpostavlja se da će ova knjiga slomiti zloglasnu Wintour. Naime, André Leon njezin je prijatelj više od četrdeset godina, bio je svjedok na oba njezina vjenčanja, na prvom je bacila i buket prema njemu. Kada je njezinoj majci bio sprovod, on je bio taj koji ju je držao dok je naricala. Talley Wintour naziva brutalnom, okrutnom osobom, osobom koja gaji velike predrasude prema godinama i debljini. Danas sedamdesetogodišnjeg Talleyja ostavila je, piše u knjizi sjećanja, “s velikim emocionalnim i psihološkim ožiljcima”.
Piše i kako ju “moda, odjeća nije nikada istinski zanimala. Samo moć.” “Nije sposobna za jednostavnu ljubaznu, ljudsku gestu”, smatra. Kaže da joj je najviše zamjerio to što mu nije bila u stanju reći u lice što je drugima o njemu govorila, da je on prestar da bude influencer, da više nije relevantan. Naime, razišli su se nakon što je otkrio da on ne radi više godišnje intervjue za podcast časopisa s Met Galla, nego ih sada radi mlada zvijezda YouTubea Liza Koshy. Iako kaže da je knjiga, zapravo, “ljubavno pismo modnoj urednici”, mnogi insajderi ovog svijeta vjeruju da su ovi memoari njegova osveta.
Direktan napad
U knjizi su i brojna otkrića o mnogim važnim modnim protagonistima kao što su Karl Lagerfeld, Yves Saint Laurent i Naomi Campbell, pa modni svijet knjigu iščekuje s nestrpljenjem. Talley se usudio učiniti ono što se nije usudio niti jedan insajder: raskrinkati modni svijet i direktno napasti najmoćniju ženu iz svijeta mode. S obzirom na uspjeh filma “Vrag nosi Pradu”, za koji se govorilo da se također naslanja na ovu urednicu, odmah mu je na vrata zakucao i Hollywood. Navodno su i Hulu i Amazon zainteresirani da snime seriju. Talley se nada da će njega igrati Will Smith.
Visok iznad dva metra, odjeven u šareni kaftan i najčešće s Wintour pod rukom, Talley je izazivao interes gdje god bi se pojavio. On joj je jedini mogao reći da joj haljina ne stoji dobro. “Doduše, nisam to rekao direktno, već bih pitao tko je to napravio i potom bih podigao obrvu.” Talley piše na samom početku: “moja je priča bajka, a svaka bajka ima svoje tamne strane”.
U svijet mode stigao je iz Sjeverne Karoline. Njegovi memoari otkrivaju teško djetinjstvo na jugu, gdje je sanjao da živi život sa stranica Voguea. Časopis je listao u lokalnoj knjižnici. Bio je to svijet, vjerovao je, “gdje se loše stvari nikad ne događaju”. Udaljenog od roditelja koji su cijelo vrijeme radili, podizala ga je baka, sluškinja, koja ga je samo dvaput zagrlila tijekom čitavog djetinjstva.
Seksualno ga je napao njegov susjed, ostavilo je to velike ožiljke. Bio je, srećom, izvrstan učenik, pa se izvukao iz te sredine. Dobio je, naime, školarinu za prestižno Sveučilište Brown, gdje je, među ostalim, studirao francuski. Nakon toga kreće u pohod na njujoršku modnu scenu sedamdesetih godina. “Moje mi je znanje pomoglo održati se u karijeri do danas”, piše.
Stigao je na Manhattan s dva para baršunastih hlača Rive Gauche, dvije svilene košulje i crnim cipelama.
Novinarska karijera
Bivša urednica u Vogueu i kustosica Diana Vreeland upoznala ga je s Andyjem Warholom i počela je njegova novinarska karijera za časopis znamenitog umjetnika Interview. Ovo je poglavlje koje je, prema pisanju The Sunday Timesa, najživlje. Talley je na zabavama s Halstonom, Palomom Picasso, Biancom Jagger, Warholom, Rudolfom Nurejevim i mnogim drugima. Zalazi i u S&M klubove.
New York tog doba bio je na “kokainu i na kurcu”, piše u knjizi, no zbog zlostavljanja u djetinjstvu on je sam bio “zbunjen oko seksa”. Najradije je plesao u Warholovu Studiju 54, gdje je plesni podij znao dijeliti s Dianom Ross. Nakon što se zaposlio u Vogueu, žalio se na nisku početničku plaću, a odgovorili su mu da “mnogi koji dolaze u ovaj časopis, dolaze iz bogatih obitelji, pa si to mogu priuštiti”.
Sprijateljio se s Karlom Lagerfeldom u trenutku kada je taj modni dizajner prelazio u Chanel. Svakodnevno su razgovarali o književnosti, umjetnosti i zajedničkoj ljubavi prema luksuzu. Talley je, naime, jednom potrošio 30.000 dolara kako bi tri tjedna odsjeo u Ritzu. Imao je čak 50 kovčega s potpisom Louisa Vuittona. No, odbijao je da je snob.
“Nisam snob. Možete pitati princezu Gloriju von Thurn und Taxis ili Amandu Harlech. Ja samo održavam standard.” Letio je privatnim avionima u Biarritz, u Firenzu bi skoknuo samo u šoping, s dobrim prijateljem, poznatim dizajnerom cipela Manolom Blahnikom, odlazio je u britanski Bath na odmor. Blahnik bi se odmarao, a Talley je “laštio svoje Vuitton kovčege”.
Prijateljstvo Lagerfelda i Talleyja naprasno se prekinulo. Naime, kako piše Talley u knjizi, zamolio je slavnog dizajnera da mu pomogne s retrospektivom fotografa koji je nedavno preminuo. Talley se “usudio Karla upitati za pomoć jednom drugom mladom umjetniku. Giljotina je pala.” PR Chanela zabranio mu je da dolazi na modne revije, prestali su mu slati darove i nikada više nisu razgovarali. “O tome nisam želio prije pisati, dok je bio živ, iz poštovanja prema tom modnom dizajneru”, izjavio je za The Irish Times. Anna Wintour nije bila te sreće. Nju nije poštedio.
Zahlađenje odnosa
Chanel je jedan od najvećih oglašivača u Vogueu. Nije slučajnost, smatra, da je iste godine Anna Wintour krenula polako prekidati veze s njim. The Sunday Times piše kako je “Talleyjeva knjiga možda pompozna, no idealna je za tračanje u modnom svijetu”. Za Yvesa Saint Laurenta piše da je imao “golemi ego” te da je žudio za Jacquesom de Bascherom, koji je bio Lagerfeldov dečko.
Jednom je upitao Talleyja, piše u knjizi, bi li se “Karl mogao uvjeriti da zamijeni Jacquesa za tapiseriju?” Naomi Campbell, piše u knjizi, ostavila ga je u Nigeriji da se “onesvijesti na suncu, odbivši da se ukrca u njezin privatni avion, zato što je trebala snimati svoj odlazak”, a Lagerfeld se “ponašao pout vampira koji siše krv”, uvijek je tražio “da mu se vrate skupi pokloni”.
Talley o sebi piše da je njegova najveća tragedija u životu bila da je “uvijek želio ljubav” te je naposljetku utjehu pronašao u hrani. U dokumentarcu iz 2017. godine “Gospel prema Andréu” pokazan je kao osamljen protagonist u svojem njujorškom domu. Na kraju ove knjige, kada mu Wintour okreće leđa na jednoj zabavi, njegov je očaj opipljiv. Čitatelju ostaje da razmisli tko su pobjednici u ovoj tužnoj priči.
U sedamdesetoj godini života Anna Wintour bori se da ponovno uspostavi svoju moć. I njezin nekadašnji prijatelj Graydon Carter, bivši urednik Vanity Faira, okrenuo joj je leđa, rekavši da ga je ponekad tretirala “kao da joj je davao ključeve nepoznatog parkinga”. Na nedavnom postu na Instagramu Ralph Rucci obećao je još o ovoj urednici: “napisat ću još o ovoj vrlo, vrlo beznačajnoj osobi”.
Što se tiče Talleyja, on je na početku bio jedan od rijetkih Afroamerikanaca koji su uvijek imali mjesto u prvom redu. On je autor poznatog intervjua s Michelle Obama nakon što je postala prva dama Amerike. On je nadgledao snimanje Naomi Campbell kao Scarlet O’Harre za Vanity Fair, postavljajući pitanja i o odnosu prema rasi u znamenitom filmu. Da, često je znao intervjuirati prijatelje, no kako piše The Irish Times, ti su intervjui upravo i zato bili tako živopisni. Bio je jedan od najutjecajnijih ljudi u modi.
Prijatelji su mu bili i Annette de la Renta i Oscar de la Renta, pokojna Lee Radziwill, sestra Jackie Kennedy. “Lee je bila jedna od mojih najboljih prijateljica u životu, mislim da to nije toliko poznat podatak”, napisao je. Jackie Kennedy fascinirala ga je još od ranog djetinjstva - “kreirao sam svoj svijet fantazije upravo kroz nju”, rekao je za The New York Times.
Ne boji se osvete
U intervjuu za The Irish Times također je rekao: “Autobiografija ne postavlja pitanje samo što sam promijenio u tom svijetu, nego koliko ga je moja prisutnost promijenila. Koliko je moj rad cijenila - ili nije - Anna Wintour? Imam 71 godinu i svoju priču sa sobom svuda nosim. Prošlost je uvijek sadašnjost.” Već je jednom napisao memoare, 2003. godine, no knjiga nije ni približno bila toliko otvorena.
Utjecaj Wintour možda je malo i oslabio, no ona još može odlučivati o karijerama. No, Talley se ne boji osvete. “Jedan me od urednika pitao mislim li da će ikada više razgovarati sa mnom nakon što knjiga izađe. Odgovorio sam da vjerujem da sigurno hoće. Zašto ne?”
“Ja mogu samo pisati knjigu baziranu na onome tko sam i odakle dolazim, skromni dječak iz grada duhana Durhama u Sjevernoj Karolini”, napisao je. Za Vulture je rekao da je poslao primjerak knjige znamenitoj modnoj urednici, koja mu je zaželjela dobro i samo tražila da se izbace privatne priče o njezinoj obitelji.
O knjizi ovog nesuđenog učitelja francuskog jezika The New York Times piše da je “o njemu, a ne o modnoj urednici”. A on sam, objašnjavajući svoj vrlo ekscentrični način odijevanja, po čemu je prepoznat nadaleko u modnom svijetu i šire, ustvrdio je: “moja je odjeća poput talijanskog cerem Jonijalnog oklopa 17. stoljeća”.