Uvjerljiva favoritkinja slovačkih predsjedničkih izbora je žena koja je gotovo donedavno naciji bila posve nepoznata.
Četrdesetpetogodišnja Zuzana Čaputova, odvjetnica i dugogodišnja aktivistica udruge za zaštitu građanskih prava, u prvome je izbornom krugu osvojila 40,57 posto glasova, više nego dvostruko od drugoplasiranog Maroša Šefčoviča, člana Europske komisije, povjerenika EU za energetiku i perjanika desničarsko-populističke stranke SMER. Analitičari konstatiraju da tajna trijumfa slovačke inačice Dalije Orešković leži u dubokim žudnjama nacije za učinkovitijom, tolerantnijom i pravednijom državom. Na krilima industrijskog i gospodarskog rasta Slovačka je hrabro zakoračila i u demokratski rast.
Podle izjave
Temeljne poruke kampanje Zuzana Čaputova je artikulirala u smjeru borbe protiv političke korupcije i stranačkoga klijentelizma, a za jačanje instrumenata pravne države i društvenih sloboda. Premda su predsjedničke izbore u tradicionalno konzervativnoj zemlji vlasti koncipirale gotovo kao referendum hoće li političko nadahnuće nastaviti tražiti u Orbanovu putu raspirivanja fobija, žica i rasne isključivosti, primili su prilično zvonki šamar. Nisu im pomogli ni brutalni pokušaji diskreditacije Čaputove kao “fanatične liberalke koja podriva stupove tradicionalne obitelji”, a koji su se referirali na njezina zalaganja za istospolne brakove i prava na usvajanje djece homoseksualnim parovima. Bivši komunisti preodjeveni u današnje slovačke domoljube nisu prezali ni od manipuliranja njezinim razvodom, podlo je nazivajući lezbijkom, iako je poznato da ima dvoje djece i stalnog životnog partnera. Vrhunac podmetanja aludirao je na njezino tobožnje židovstvo te na navodni Sorosev kapital koji iza nje stoji, iako je javno obznanila da je u kampanju uložila 200 tisuća eura prikupljenih donacijama građana. Na opskurnim slovačkim portalima objavljivali su njezine lažne fotografije na kojima su joj docrtavali “židovski” nos, a prijetnje garnirane antisemitskim uvredama primali su i članovi njezine obitelji, pa ih je neposredno uoči izbora morala čuvati specijalna policija.
U ideološki podijeljenoj zemlji, u kojoj su već godinama izražene snažne autoritarne tendencije nominalno socijaldemokratske stranke SMER, Čaputova je iz izbornoga blata izašla kao dostojanstvena pobjednica prvoga kruga, izdignuvši se mirnoćom i sabranošću iznad histerije, laži i mržnje. Pritom joj je, prema vlastitom priznanju, pomoglo stalno prakticiranje joge i inspiriranje svojim političkim uzorima: Mahatmom Gandijem i Vaclavom Havelom.
Zuzana Čaputova je živi antipod stereotipnim populističkim sakupljačima protestnih glasova: iskrena je vjernica ujedinjene Europe, simpatizerka političkog smjera Angele Merkel i Emmanuela Macrona te inicijatorica pokreta za povratak građanske nade u snagu institucija. Osvoji li predsjedničku dužnost, njezin su prioritet pravosudne promjene, gdje šef države u Slovačkoj ima veoma konkretne ovlasti jer potpisuje sudačka imenovanja. U više navrata je obećala totalni preustroj sudbenoga aparata koji je danas pretvoren u servis potreba moćnika, političara i njihovih prijatelja. Kako je karijeru u nevladinim organizacijama svojedobno začela na borbi za očuvanje okoliša i protiv ilegalnih odlagališta otpada, ni na tom planu sigurno neće biti popustljiva.
Okoliš
Krste je i slovačkom “Erin Brockovich” zato što je dugih 14 godina beskompromisno vodila borbu protiv ilegalnih deponija u rodnom gradu Pezinoku, istočno od Bratislave, ishodivši na kraju pobjedu u parnici i najveće svjetsko priznanje za zaštitu okoliša, Goldmanovu nagradu. Jedan od njezinih protivnika u ovome parničnome sporu bio je moćni slovački tajkun i prijatelj vlasti Marián Kočner, nedavno optužen za naručivanje ubojstva novinara Jána Kuciaka, za koje je izdvojio oko 80 tisuća eura. Ubojstvo Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnírove u veljači lanjske godine duboko je uzdrmalo Slovačku, izazvalo najveće građanske proteste od pada komunizma i naposljetku proizvelo ostavku premijera SMER-a Roberta Ficoa i ministra policije Roberta Kaliňáka. Okrutna egzekucija novinara u zemlji članici EU uslijedila je nakon što je Kuciak razotkrio umiješanost vrhova slovačke vlasti u nezakonite poslove s kalabreškim mafijaškim klanom ‘Ndrangheta na istoku zemlje. Poslije ubojstva u Brnu je održano nekoliko velikih kolona sjećanja na Kuciaka, koje su prerasle u masovne prosvjede novinara i građana protiv korumpiranih političara, a u prvome redu samoga premijera i njegove suradnice kojima su na dušu stavljene brojne nezakonitosti. Ne treba posebno napominjati da je na svim tim demonstracijama masovnoga građanskoga nezadovoljstva Čaputova bila na čelu povorke.
Potpora
Na odjecima ovoga zločina protiv slobodnog novinarstva i nezadovoljstvu Slovaka dugogodišnjom stranačkom korupcijom i političkim kriminalom Čaputova danas korača prema političkom Olimpu. “Ona privlači sve koji se užasavaju korupcije i koji su nezadovoljni vladom koja više misli na sebe nego na dobrobit građana”, izjavio je za AFP Kevin Deegan-Krause, stručnjak za srednju Europu na državnom sveučilištu Wayne u Detroitu, koji joj do kraja daje velike šanse za uspjeh.
Slovački predsjednik, baš kao i kod nas, nema izraženu egzekutivnu ulogu u provođenju državnih politika, ali je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, koautor ključnih kadrovskih odluka u sudbenome aparatu i raspolaže pravom veta na sve zakone koji se upućuju parlamentu na usvajanje. Premda je prije godinu i pol dana pristupila stranci Progresivna Slovačka u kojoj je postala potpredsjednica, bivšoj je odvjetnici temeljni politički kredit njezin minuli rad u kojem se nepokolebljivo borila za jačanje građanske kontrole nad državom. Nije joj naodmet ni potpora dosadašnjeg šefa države Andreja Kiske koji je odustao od utrke za novi mandat u korist Čaputove.
“Borimo se zajedno protiv zla”, pozvala je prije izbora Slovake i oni su joj se u prvome krugu prilično masovno odazvali. Nadati se da joj ni u završnici 30. ožujka neće okrenuti leđa, jer dobro umreženi dugogodišnji vlastodršci za leđima Maroša Šefčoviča sigurno neće prezati ni od čega, pa ni od opće mobilizacije svih raspoloživih resursa radi zaustavljanja promjena.