Fatima Zara je jedna od mnogih koje je zadesila ta sudbina. Njezina priča je slična mnogima kakvih ima širom svijeta: nije imala niti 20 godina kad je planula ljubav s poznatim mladićem iz susjedstva. Kako to biva, vjerovala mu je kako je želi i oženiti pa nakon nekog vremena nije sve ostalo tek na nevinim poljupcima.
Ali kad mu je rekla da je ostala trudna više nije htio niti čuti za nju. Najgore joj je bilo sve reći majci: "Majka najprije ništa nije rekla. Samo me je pogledala, briznula u plač i tek onda rekla, zašto si mi to učinila?"
Prezir društva je već počeo kad joj je trbuh počeo rasti, a postao je neizdrživ kad se dijete rodilo, piše Deutsche Welle.
Susjedi koje je znala od djetinjstva je više nisu pozdravljali nego su mrko gledali i nju i njezino dijete, čak su je i psovali pred svima na ulici. Pokušala je svog nekadašnjeg mladića navesti da promijeni mišljenje, ali uzalud. Nudila mu je da napravi genetski test ako ne vjeruje da je dijete njegovo, ali niti to nije htio. Zato je potpuno prekinula bilo kakav odnos s njim i bijesna je već kad ga vidi: "On živi svojim životom, sve to njemu ništa nije važno. Ne zanima ga njegovo dijete, on je slobodan i čini što želi... To nije pošteno, to nije pošteno..."
Lažni "moral"
Karima Nadir sve to odlično zna. I nju je u neko doba zadesila takva sudbina, ali ona ne želi šutjeti nego se žestoko bori za prava tih žena. "Njih se promatra kao građane drugog reda, kao nekog manje ljudskog. Žene se smatra kao da nemaju nikakvog morala i etike, društvo ih osuđuje kao drolje. To nije lako."
Još gore od toga: Karima Nadir je sudjelovala u osnivanju Kolektiva 490. Naziv te udruge je članak krivičnog zakona Maroka kojim se već i spolni odnos izvan braka smatra kaznenim djelom. Čak i ako je izvjesno tko je otac, opet zakoni te zemlje ga baš ničim ne sile da snosi barem nekakvu odgovornost, niti financijsku, niti bilo kakvu drugu.
U tome im pomaže i Aicha Ech-Chenna: makar joj je već 80 godina, ona je poznata svima u Maroku po svojoj borbi za prava žena u čemu je aktivna već preko 30 godina. Njezina organizacija "Solidarnost žena" se trudi takve majke pomiriti s rodbinom - mnoge završe na cesti nakon takvog "neoprostivog" grijeha, a pokušava pomoći i kod obrazovanja, traženja posla i stana, a onda je tu i pomoć u zbrinjavanju te djece.
I djeca obilježena do kraja života
Jedini rezultat takvog "morala" u Maroku jest zastrašujući broj čedomorstava. Što tim siroticama inače preostaje?, pita novinarka Deutsche Wellea. Abortus je u Maroku strogo zabranjen, a često i njihove obitelji sudjeluju ili čak potiču taj zločin. Leševi beba na smetlištima niti policiju očito osobito ne uzbuđuju.
Jer i te mališane čeka težak život: nije samo članak 490. dovoljan užas, nego je tu i članak 446.: "Taj članak krivičnog zakona kaže da se dijete koje je rođeno u preljubu smatra kopilom i mora ostati kopile, čak i ako genetski test utvrdi očinstvo i otac prizna to dijete. Tako i danas stoji u zakonu!", uzbuđuje se Aicha Ech-Chenna.
To je najgore od svega, misli i Karima Nadir: "To je teško. Zamislite u kojoj mjeri je naše društvo okrutno da i tu djecu isključuje iz zajednice i osuđuje ih. To lako može dovesti da ta djeca brzo skrenu s puta, rano počnu uzimati droge ili postanu agresivna prema društvu. To se može razumjeti ako pomislimo i koliko je društvo agresivno prema njima."
Jer taj biljeg oni nose u svim dokumentima: inače se navodi ime oca, ali takva primjedba im nepovratno zatvara vrata i u školama i na sveučilištu, kad traže radno mjesto - i naravno da je nezamislivo nekoj marokanskoj obitelji prihvatiti takvu osobu kao muža ili ženu svojem "zakonitom" djetetu.
Ali naše sugovornice su potpuno složne s mišljenjem Aiche Ech-Chenne: "Zakon se mora promijeniti, ali što se mora promijeniti nisu samo zakoni, nego i mentalitet ljudi." A to je uvijek najteža zadaća, zaključuje Deutsche Welle.