Hitlerov sjeverni gambit: Kako su nacisti šokirali saveznike operacijom kakva još nije viđena

Iako manje poznata od čuvene bitke za Francusku koja se odvijala u proljeće 1940., operacija nacističke Njemačke pod oznakom Weserübung gotovo je jednako fascinantna. To je bila invazija na Norvešku, ujedno i prva trodimenzionalna operacija za čiji je uspjeh jednako važna bila zračna, pomorska i kopnena komponenta.

Prvi borbeni skok padobranaca dogodio se upravo na njezinu početku. U njoj je sudjelovala čitava njemačka mornarica, Kriegsmarine, i njezini gubici bili su polovica uključenog brodovlja, što ju je praktički izbacilo iz kasnije Bitke za Britaniju. Ti gubici bili su gotovo i očekivani, budući da je ta flota, zajedno s još 35 transportnih brodova, projurila Sjevernim morem oslanjajući se prvenstveno na brzinu i iznenađenje kako bi se provukla pokraj znatno jače Kraljevske mornarice.

Zauzimanje Norveške osiguralo je Njemačkoj put prema resursima Skandinavije, prvenstveno švedske željezne rude, dalo baze za lakši ulazak podmornica u Atlantik, ometalo lend-lease konvoje za Sovjetski Savez te osiguralo da Norveška ne postane britanska baza iz koje bi se mogla bombardirati sama Njemačka.

Ispod pogledajte video s kanala Codex Militaria o početku operacije.

Na početku Drugog svjetskog rata s njemačke strane nisu postojali planovi za invaziju Norveške. Smatralo se najboljim da se održi njezina neutralnost kako bi se izbjegla visoka cijena okupacije i očuvala slobodna trgovina, koja je Njemačkoj najviše odgovarala. No zapovjednik njemačke ratne flote (Kriegsmarine), admiral Erich Raeder, prvi je uočio njezinu stratešku važnost. U isto vrijeme, Velika Britanija i Francuska tražile su načine kako obuzdati njemački ratni stroj.

Osobito je Francuska bila voljna otvoriti nova ratišta, sve s ciljem da se novi rat ne vodi ponovno na njezinu teritoriju. Iako su njezini prijedlozi o iskrcavanjima na Balkanu i Kavkazu (da se zauzmu sovjetska naftna polja, budući da je Sovjetski Savez bio njemački saveznik od kolovoza 1939.) odbijeni od strane Britanaca, intervencija u Skandinaviji bila je nešto o čemu su i oni razmišljali, osobito tada prvi lord Admiraliteta Winston Churchill.

Admiral Raeder se pak povezao se s Vidkunom Quislingom, vođom pronacističke stranke u Norveškoj. Osigurao mu je pristup do Adolfa Hitlera i, iako je bio neuvjerljiv u pogledu broja svojih pristaša u Norveškoj, posijao je sjeme sumnje te je Hitler naredio da se počnu izrađivati preliminarne studije. One su pretvorene u puno ratno planiranje nakon incidenta Altmark u veljači 1940.

Hitler je uvidio da, ako Britanci mogu otvoreno zauzimati njemačke brodove unutar norveških teritorijalnih voda, pitanje je vremena kad će Norveška prijeći na savezničku stranu, mirno ili savezničkom invazijom. Izvjesno je da bi tada i izvoz željezne rude iz Švedske stao. Stoga je preliminarnom invazijom odlučio osigurati Narvik i rudnike u Kiruni, zaštititi Njemačku od potencijalnog britanskog bombardiranja i dati admiralu Raederu baze za podmornice preko kojih bi bilo lakše izaći u Atlantski ocean.

Ostatak operacije pravi je triler, s nizom njemačkih neuspjeha, primjerice prvi val zračnog desanta na zračnu luku Fornebu, potapanje teške krstarice Blücher u fjordu ispred Osla, ili tri pomorske bitke ispred Narvika i gotovo uništenje njemačkih trupa u njemu. Neuspješan je bio i improvizirani zračni desant na Dombås. Tu su i dva neuspješna britanska pomorska desanta, kod Namsosa i Åndalsnesa, pomorska bitka kod Lofota, potapanje nosača Glorious te pad Danske u svega četiri sata.

Epizoda podcasta s YouTube kanala Codex Militaria koju ste mogli vidjeti pri vrhu teksta tek je prva u nizu od osam koje će se na tom kanalu objaviti u narednim tjednima. Osim velike količine izvornog dokumentarnog materijala, ova serija dokumentaraca je obogaćena i naracijom sjajne mlade glumice Ivane Gulin.