Katastrofalan potres s epicentrom u Turskoj skrenuo je pozornost na sjever Sirije i Bijele kacige, organizaciju koja već jedno desetljeće spašava civile na tom ratom poharanom i nefunkcionalnom području sirijske države.
Bijele kacige, organizacija koja pokušava izvući unesrećene iz potresom razorenih domova u Siriji, poznate su u međunarodnim krugovima. O njima je čak snimljen Oscarom ovjenčani dokumentarni film "The White Helmets" iz 2017. godine, a organizacija je bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir.
Međutim, baš kao i sve u kompliciranom sukobu započetom 2011., na vrhuncu tzv. Arapskog proljeća, kontroverze prate i tu organizaciju. Direktor Bijelih kaciga je Raid Saleh, prije rata električar u gradu Dari na jugu zemlje, odakle se proširila pobuna protiv autokratske vladavine alavitskog predsjednika Bašara al- Asada. U ranijem intervjuu Saleh je izjavio kako je rad Bijelih kaciga u Siriji od presudne važnosti jer "ne postoji alternativa". Prema njegovim riječima, u slučajevima više od stotinu tisuća Sirijaca upravo su Bijele kacige prevagnule kad je bilo pitanje života ili smrti.
"Sve opasnosti na koje nailazimo neće nas natjerati da promijenimo način na koji radimo i prestanemo pomagati ljudima u nevolji. Na kraju krajeva, mi smo Sirijci i radimo za sve Sirijce", rekao je tad Saleh.
U većini izvora navodi se kako su Bijele kacige nastale kao volonterska mreža u nedostatku formalnih vladinih struktura na područjima gdje središnja vlada na čelu s Asadom nema kontrolu i gdje se za prevlast bore razne suprotstavljene militarizirane skupine. Male skupine civilnih volontera iz pogođenih zajednica, posebno u gradovima Alepu i Idlibu, okupile su se kako bi pomogle civilima ozlijeđenima u bombardiranju ili zarobljenima pod ruševinama uništenih zgrada.
Obuku, financiranje i podršku osigurali su ubrzo međunarodni partneri, uključujući vlade zapadne Europe, SAD-a i Japana, tursko spasilačko udruženje AKUT te razne nevladine organizacije, privatne osobe i kampanje za javno prikupljanje sredstava. Primarnu podršku i obuku pružila je Mayday Rescue Foundation, neprofitna zaklada Jamesa Le Mesuriera, koja je postala ključan čimbenik u razvoju organizacije.
Prvi programi obuke nastali su početkom 2013. godine. ARK, međunarodna tvrtka sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, olakšala je ulazak volontera u Tursku, gdje su obučavani. Diplomci iz ranih obuka, poput Raida Saleha, osnivali su nove centre i širili mrežu.
Nacionalna organizacija osnovana je krajem 2014. godine. Od samog početka je na meti ruskih izvora, koji je povezuju s terorističkim organizacijama i raznim teorijama urote. Bijele kacige kritizirali su i iranska novinska agencija Mehr, ali i kineska agencija Xinhua. Područja pod kurdskom upravom odbila su 2019. ponudu za pomoć Bijelih kaciga.
Danas organizacija, prema vlastitim informacijama, ima 3000 članova. Zovu se još i Sirijske snage civilne obrane. Iako tvrde da su nepristrani, vodstvo Bijelih kaciga kritički je nastrojeno prema Rusiji i sirijskoj vladi. To i ne čudi s obzirom na to da dolaze iz pobunjeničkih regija koje su pod zračnim i drugim udarima Bašara al-Asada i njegove saveznice Rusije.
Među najpoznatijim optužbama su one da su Bijele kacige izmislile napad biološkim oružjem te da su inscenirali incidente i podmetnuli lažne žrtve. Međutim, Bijele kacige optužuju Rusiju i sirijsku vladu da su one te koje koriste terorističke metode poput bombardiranja poprišta napada nakon što na njih dođu spasilačke službe. Tako je, tvrde, poginuo velik broj njihovih članova.
Osnivača Jamesa Le Mesuriera ruski su izvori optužili da je pripadnik britanske tajne službe. Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima u studenome 2019. godine. Prije toga je dugo bio meta ocrnjivanja ruskih diplomata i Bašarovih političkih pristaša. Govorilo se da je povezan s Al-Kaidom.
Le Mesurier je pronađen mrtav 2019. na pločniku pred zgradom u kojoj je živio u Istanbulu. Turske vlasti zaključile su da je njegova smrt bila samoubojstvo. Njegova supruga rekla je da su zajedno kasno otišli na spavanje i da su popili tablete za spavanje. Nešto kasnije, oko četiri sata ujutro, pronađen je mrtav na ulici. Sudjelovao je u misijama UN-a na području Jugoslavije, uključujući Kosovo. U trenutku smrti imao je 48 godina.