ISPOVIJEST NAŠEG PISCA

‘Govorili su nam da je zrak u redu. Ispostavilo se da je incidencija karcinoma abnormalno visoka. I ja sam obolio‘

Od smrada koji sam osjetio 11. rujna prošlo je 25 godina, ali još uvijek mi je u nosu, osjetim ga možda sada još i više, u cijelom tijelu, svakom svojom stanicom

Pisac Josip Novakovich živio je u New Yorku u rujnu 2001. godine

 Henny Ray Abrams/afp/profimedia
Od smrada koji sam osjetio 11. rujna prošlo je 25 godina, ali još uvijek mi je u nosu, osjetim ga možda sada još i više, u cijelom tijelu, svakom svojom stanicom

U nastavku donosimo:

  • osobno svjedočanstvo pisca iz New Yorka o danima nakon 11. rujna i mirisu koji je prekrio grad
  • fragmente njujorške književne scene: bar KGB, susreti s urednicom New Yorkera i neočekivane anegdote
  • iskustva i stavove iz intimnih susreta s Poljacima, prijateljima piscima i promjenama u društvenoj klimi
  • epizodu s stipendijom koja mijenja život i sjenom tragedije koja je uslijedila
  • dileme oko zdravlja, pravnih poziva i trajne dvojbe je li gradski zrak ostavio dublje posljedice


Mnogi su užasi počinjali u rujnu. Prvoga je obično počinjala nastava u školama, Drugi svjetski rat je počeo prvoga rujna, i naravno, 2001. se dogodio 11. rujna. Svijet je prije tog datuma bio nešto jednostavniji i optimističniji. Ne kažem da je to bio kraj doba nevinosti jer takvo nešto na ovom našem pokvarenom planetu nikada nije ni postojalo. Ali čini se da je svijet ipak bio znatno bolji.

Naravno, lako je pomiješati biologiju s poviješću. Tada sam imao 45 godina, književna mi je karijera bila u usponu, erekcije su me svakog jutra rano budile najavljujući još jedan dan pun iščekivanja, a New York je bio jeftin grad. Mogao sam si priuštiti da svakodnevno doručkujem vani, u meksičkom restoranu na uglu Broadwaya i 208. ulice, gdje sam živio godinu dana. Pojeo bih dva jaja, jak...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
11. rujan 2026 14:29