Nevjerojatna priča mlade žene po imenu Arezu (20), koju je iz ropstva ISIS-ovih džihadista izbavila jedna sirijska obitelj, objavljena je u Observeru .
Arezu je pripadnica jazida, religijske manjine u Iraku čiji članovi kombiniraju različite elemente kršćanstava, islama i zoroastrizma.
U kolovozu prošle godine džihadisti ISIS-a zauzeli su Sindžar, svojevrsni glavni jazidski grad te su dobar dio stanovništva protjerali na obližnju planinu istog imena, a dio su pogubili u samom gradu. Žrtava je bilo više od 2.000, uglavnom muškaraca, dok su žene odveli u ropstvo.
Mnoge od zarobljenih žena odvedene su Raqqu, sirijski grad koji je postao sjedište tzv. Islamske države, gdje su preprodane borcima ISIS-a koji bi ih potom koristili kao robinje u svojim kućanstvima. Jedna od nesretnica bila je i 20-godišnja Arezu s kojom su novinari Observera napravili telefonski intervju.
Njezina priča započinje zauzimanjem Sindžara, u koji se sklonila njezina obitelj kako bi, ironično, pobjegla s prve crte bojišnice. Kada je grad pao, zajedno sa stotinama drugih žena pala je u zarobljeništvo džihadista koji su ih kroz sljedeća tri tjedna selili po različitim lokacijama - tijekom tog perioda Arezu je odvojena od svoje majke i sestre, a naposljetku je završila u vojnom kampu pokraj Raqqe gdje ju je za sebe uzeo jedan od boraca ISIS-a.
- Zavezanih očiju i ruku odveli su me u taj kamp i rekli mi da sam prodana. Govorili su mi da su ubili mojeg oca i brata i da ću zauvijek ostati s njima. Kada sam to čula bacila sam se na tlo i kroz suze ih molila da me ubiju, ali jedan od muškaraca to je odbio i rekao mi: "Sada si moja, uzet ću te za sebe", prisjetila se Arezu početka svoje patnje.
No, u "vlasništvu" tog čovjeka ostala je tek nekoliko tjedana (njegova žena nije ju željela u svojoj kući), sve dok je nije preprodao iskusnom borcu u Raqqi, izvjesnom Abu al-Bari. Tijekom prodaje novi je "vlasnik" dobio i papir koji je izlistao sve njezine karakteristike, ali i mane, tako da ne bi mogao zahtijevati svoj novac nazad ako bi se pokazala kao nedovoljno dobra. Ukratko, Arezu je svedena na najobičniju stvar koju se prodavalo poput životinje na stočnom sajmu.
Morala se preobratiti
Kada je ušla u kuću al-Bare, dobila je malu sobicu i odmah je bila prisiljena preobratiti se na islam i sudjelovati u redovnim molitvama. Sreća u nesreći bila je činjenica da je al-Bara po brutalnim standardima ISIS-a zapravo bio blag čovjek koji je nije silovao, već ju je nastojao nagovoriti da se uda za njega. Arezu ga je odbila i izbjegavala koliko je god mogla, makar to značilo da danima ne izlazi iz sobe, ne okusi jela i pića ili ode u toalet.
No, pravi spas za Arezu krio se u susjednoj kući u kojoj je živjela dobra sirijska obitelj. Njih je, kao i mnoge dobre ljude, ratni vihor zahvatio nepripremljene te su ostali u Raqqi koja je u samo nekoliko mjeseci od malo većeg sirijskog grada postala središte Islamske države. U toj je obitelji živjela i Noor, bivša studentica koja više nije mogla studirati jer su borci ISIS-a zatvorili njezino sveučilište. Prvi puta je vidjela Arezu kada se jadnica u jednom trenutku popela na krov susjedne kuće i povikala da je oteta. Uz to, svake noći jasno je čula jecanje i plač, kao i ostatak njezine obitelji koja je naposlijetku odlučila pozvati je u svoju kuću da vide o kome je riječ. To nije bilo moguće kada je al-Bara boravio u svojem domu, no čim je otišao u borbu, njegova je žena, nezadovoljna "plačljivom i svojeglavom" Arezu, jedva dočekala da je izvede iz kuće usprkos zabrani njezina muža.
- Kada je ušla u našu kuću izgledala je tako jadno da smo odmah počeli razmišljati o načinu kako da je izbavimo - priča Noor.
Uskoro su njezin otac i brat skovali plan kako da je oslobode - najbolji način bio je da kupe Arezu od al-Bare. Iako je preprodaja robova dopuštena samo među borcima ISIS-a, bila je opća praksa da ženu može kupiti svatko tko ima dovoljno novaca. Stoga je Noorin otac izmislio priču za svojeg susjeda u kojoj je objasnio kako će mu se kćeri skoro udati, kako će ostati sam s ostarjelom ženom i kako će im biti teško održavati kućanstvo. Zbog toga je želio kupiti Arezu kao ženu za svog sina - čuli su da je prihvatila islam, da je mlada i još uvijek djevica i prodali su priču svojem susjedu. Al-Bari su ponudili nekoliko stotina dolara za Arezu, ali je on podigao cijenu na 1500 što su na jedvite jade skupili i posudili te napokon doveli uplašenu djevojku u svoju kuću.
'Pravila zatočeništva'
- Dobili smo papir sa svim njezinim manama kao i knjigu "pravila zatočeništva" koja opisuje kako postupati s njom. Al-Bara je rekao mom ocu da je pročita i vrati za tjedan dana. To je zapravo bio neki priručnik s par citata iz Kurana i drugim odredbama u kojima je stajalo da vlasnik može ženu "oženiti, udariti ili je učiniti sluškinjom", priča Noor.
- Kod nas je došla samo s odjećom na sebi i odmah je pohrlila da me zagrli - čak je krenula ljubiti moja stopala uzvikujući: "Nemam više roditelja, od sada ste vi moji roditelji. Služit ću vam do kraja života, samo mi dozvolite da ostanem", prisjeća se emotivnog trenutka Noorina majka Fatima.
No, Arezu je još uvijek bila vrlo plašljiva, malo je jela i nije nikada izlazila iz kuće zbog straha od džihadista ISIS-a. Više je nisu tjerali da moli kao i muslimani, a počeli su je učiti čitati i pisati na arapskom, budući da je bila nepismena. No, njezina nova sirijska obitelj nije stala samo na tome da je oslobodi iz ruku ISIS-ovog borca, već su nakon nekoliko mjeseci uspjeli doći do kontakta njezina oca, koji je još uvijek bio živ u Iraku.
Budući da ISIS kontrolira sve pozive unutar grada, otišli su izvan Raqqe i javili njezinom ocu da mu je kći živa. On je ispočetka bio vrlo sumnjičav i mislio je da od njega žele iznuditi novac za već ionako mrtvu kćer. Zato su drugi puta, usprkos velikom riziku da ih uhvati ženska moralna policija, sa sobom poveli i Arezu koja je prvi put nakon dugo vremena razgovarala sa svojim ocem.
- Nisam mogla vjerovati da sam ih pronašla i da razgovaram s njima. Da sam opet spojena sa svojom obitelji nakon toliko toga. To je nešto što se ne može objasniti, nešto nevjerojatno - rekla je Arezu za Observer.
Sumnjičavi džihadist
Nakon toga je Arezu vidljivo živnula i počela se baviti kućanskim poslovima što je uskoro postalo sumnjivo susjedima. Zato se njezina nova obitelj odlučila preseliti k rođacima s njom, vraćajući se u svoj stari dom tek kako bi se susjedima požalili na njezin loš karakter. No, glasine su kolale i došle do al-Bare koji je razmišljao o tome da je kupi nazad, što im je ostavilo malo vremena za sljedeći potez. Slagali su mu da su je prodali dalje, da je nisu mogli podnijeti, no on je tražio njezinu novu adresu. 'Velika je Raqqa, tko bi se sjetio', kazao je sumnjičavom džihadistu Noorin otac.
Naposlijetku su uspjeli doći do turskog krijumčara koji je Arezu, uz pratnju muškaraca iz njezine nove sirijske obitelji, odveo do granice s Irakom gdje se napokon ujedinila sa svojim ocem i ostatkom obitelji. Štoviše, četiri dana nakon njezina povratka, kući se vratila i njezina majka. Sestru, nažalost, još uvijek nisu pronašli, kao ni 11 drugih rođaka.
Ubrzo nakon toga Noor i njezina majka pobjegle su iz Raqqe u Tursku dok su otac i brat iz obitelji otišli u Europu u potrazi za poslom. Dok im oni ne pošalju neki novac, dvije žene žive u bijedi, a Noor zbog restriktivnih propisa i dalje ne može studirati. Pa ipak, nikada ne bi promijenile svoje odluke i postupke:
- I naši susjedi htjeli su učiniti isto, ali im je nedostajalo hrabrosti. Ne mogu vjerovati da smo to učinile - završava priču Noor.
Arezu, s druge strane, nikada neće zaboraviti svoje dobročinitelje:
- Kada su me kupili, moja sreća bila je neopisiva. Vratili su mi natrag moj život. Do svojeg zadnjeg daha neću zaboraviti njihovu dobrotu.