Sjećate se našeg političara koji je najavljivao nekih 200.000 radnih mjesta ako ga izaberemo? To je taj populistički zov kojim se nadaju upecati što više glasova.
Razdoblje od 2017. do 2021. godine, doba prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa, ostalo je u kolektivnoj svijesti Sjedinjenih Država upamćeno kao doba prosperiteta i na toj tezi sada gradi poruke njegova kampanja. Stvarna je slika drukčija, Trump je nastavio na pozitivnom valu koji je uspostavila administracija demokratskog predsjednika Baracka Obame tijekom čija dva mandata su, nakon oporavka od financijske krize, svi ekonomski parametri rasli. Nezaposlenost u padu, ekonomski rast, niske referentne kamatne stope, financijska tržišta u ekspanziji, bikovska. Većina objektivnih ekonomskih analitičara navodi da Trump nije trebao učiniti ništa na ekonomskom planu i stanje bi bilo isto. Proveo je poreznu reformu u prosincu 2017. godine smanjujući stope da bi analize već nakon dvije godine zaključile da su glavni dobitnici bile korporacije. Nije to negativna kritika, korporacije u SAD-u uvijek dobro prođu, nema te vlade koja bi se usudila ući s njima u okršaj.
Obilati fiskalni poticaji
Joe Biden je na vlast došao kad je pandemija počela slabiti pa se upustio u obilati fiskalni poticaj koji je bio, kao i u EU, jedan od razloga rasta inflacije. Američka javnost tako njegov mandat pamti prije svega po rastu cijena na koje je utjecaj imao i skok cijena energenata na globalnom tržištu. Većina biračkog tijela nije sklona baviti se analizom uzroka dobrog života u doba Trumpa i težeg u doba Bidena, njima su dovoljni pridjevi: dobar, težak. Na izborima 2020. godine većina biračkog tijela je, kad je riječ o ekonomiji, prednost davala Trumpu. Iako je prvi milijun dolara dobio od oca, bankrotirao je, vuku se sporni repovi niza njegovih poslovnih pothvata. Jer, u Bidenovo je doba bila inflacija.
Situacija se ponavlja i sada, podrška Trumpu na ekonomskim pitanjima je blizu 70%, a toliko je negdje i nezadovoljnih sadašnjim uvjetima života prema istraživanju koje su obavili FT-Michigan Ross.
Na svojoj stranici Agenda 47 (ako pobijedi, bit će 47. predsjednik SAD-a), Trump je najavio niz ekonomskih poteza: osigurat će da SAD ima najnižu cijenu električne energije od svih industrijskih zemalja vraćajući se masivno fosilnim gorivima; najavio je tarifni rat sa svim zemljama s kojima SAD trguje pri čemu se ističe najava “prstena tarifa oko SAD-a” što se tumači uvođenjem 10% carina na sav uvoz zemlju. To bi, po njegovim riječima, trebalo ojačati domaću proizvodnju i smanjiti inflaciju jer bi se trošak prelio na strane izvoznike. Teorija kaže da to nije nemoguće, ali slučaj proizvođača soje govori drukčije. Narodna Republika Kina je nametnula tarife uvozu soje iz SAD-a kao odgovor na Trumpove carine i tada se trošak nije prelio na kineske kupce jer na svijetu postoji još proizvođača soje koji su izvozili po nižim cijenama pa su u konačnici američki proizvođači soje morali sniziti cijene.
“Cijene američkih carina i dalje gotovo u potpunosti snose američke tvrtke i potrošači,” napisala je Mary Amiti, ekonomistica u Banci saveznih rezervi New Yorka, u radnom dokumentu Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja. Dokument je otkrio da "otprilike 100 posto" uvoznih poreza pada na američke kupce, prenio je prije četiri godine The New York Times. Michael Strain, ekonomist American Enterprise Institutea, desnog centra, tumači The Washington Postu: "Vidio sam snimak u kojem Trump napada Bidena zbog inflacije, a to je kao, ‘Kaniš masovno ograničiti ponudu radnika i uvesti tarifu od 10 posto u cijelosti?‘ Što se tiče ekonomije, to je potpuno suludo." Trump je najavio deportacije migranata i blokadu granice na jugu što bi smanjilo broj radnika u doba niske nezaposlenosti.
Bit će i druge mjere, kaže kampanja
U Trumpovom su taboru postali svjesni da je sve više kritika njegovih ekonomskih “suludih” najava pa se oglasio Kevin Hassett, piše WP, koji je bio u njegovom prvom timu, a sada je ekonomski savjetnik kampanje. Tvrdi da će drugi potezi, uključujući blažu energetsku regulaciju i produljenje smanjenja poreza iz 2017. - smanjili inflaciju više nego što bi je njegove druge politike povećale. Većina ekonomista smatra da smanjenje poreza povećava inflaciju jer potiče potražnju.
Trumpove najavljene mjere velika su poznata nepoznanica, ali kritičare, među njima i znatan dio Republikanske strane, brine njegova odluka da se, ako pobijedi, okruži ljudima koji zdušno i lojalno prihvaćaju i brane njegove politike kako ne bi, kao u prvom mandatu, nailazio na otpore unutar sustava. Jerome Powell, sadašnji predsjednik Fed-a, američke emisijske banke, bio je Trumpov izbor, ali su se sukobili ubrzo nakon imenovanja jer je tadašnji predsjednik, uvjeren da sve zna, tražio od njega da smanji kamate. Sada se spekulira da će Trump tražiti isto iako je američka ekonomija i dalje ranjiva pa nije isključeno da se Powell tome suprotstavi. Što bi sigurno dovelo do smjene i dolaska lojalne osobe koja bi snizila kamate što bi, uz navedene politike, moglo vratiti rast inflacije.
SAD je trenutno pozitivna točka globalne ekonomije koja pomaže ukupnom oporavku. Otklizavanje u nestabilnost imalo bi negativne globalne posljedice, a Trump bi, budite uvjereni, tvrdio da su za to krivi drugi, Kina, EU i ostali i njegovo biračko tijelo bi mu vjerovalo. To je ozbiljna prijetnja.