Prema novim podacima sljedeća pandemija neće krenuti od šišmiša ili ptica, već od tvari u otopljenom ledu. Analiza tla i jezerskih sedimenata iz jezera Hazen, volumenom najvećeg arktičkog slatkovodnog jezera, pokazala je da je rizik od širenja virusa veći u blizini otapanja ledenjaka, prenosi Guardian. Zbog klimatskih promjena i porasta globalne temperature, vjerojatnije je da će se virusi i bakterije zatvoreni u ledenjacima i permafrostu ponovno probuditi, a zatim zaraziti lokalne divlje životinje.
Izbijanje antraksa u sjevernom Sibiru iz 2016. godine, koje je ubilo dijete i zarazilo najmanje sedam drugih ljudi, pripisano je toplinskom valu koji je otopio permafrost i izložio zaraženu lešinu soba. Prije tog nesretnog događaja, posljednja epidemija u regiji bila je 1941. godine.
Da bi bolje razumjeli rizik koji predstavljaju zamrznuti virusi, Stéphane Aris-Brosou i njegovi kolege sa Sveučilišta u Ottawi prikupili su uzorke tla i sedimenta iz jezera Hazen. Uzorke su prikupljali blizu mjesta gdje su pritjecale male, srednje i velike količine vode s lokalnih ledenjaka.
Sekvencirali su RNA i DNA u tim uzorcima kako bi ih mogli usporediti s poznatim virusima i potencijalnim životinjskim, biljnim ili gljivičnim domaćinima. Zatim su pokrenuli algoritam koji je procijenio mogućnost da virusi zaraze nepovezane skupine organizama. Istraživanje je pokazalo da je rizik od prijenosa virusa na nove domaćine bio veći na lokacijama blizu mjesta gdje su pritjecale velike količine ledenjačke otopljene vode.
U nadolazećim mjesecima, planiraju istražiti koliko je virusa koje su identificirali prethodno bilo nepoznato i mogu li izazvati infekciju. Druga nedavna istraživanja pokazala su da nepoznati virusi lebde unutar ledenjaka. Prošle godine, istraživači sa Sveučilišta Ohio State u SAD-u objavili da su pronašli genetski materijal iz 33 virusa, od kojih 28 novih, u uzorcima leda uzetim s tibetanske visoravni u Kini. Na temelju njihove lokacije, procijenjena starost virusa je oko 15 tisuća godina.
Prije osam godina, znanstvenici u francuskom Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja u Aix-Marseilleu, uspjeli su oživjeti divovski virus koji su izolirali iz sibirskog permafrosta. Na taj način su ga ponovno napravili zaraznim nakon 30 tisuća godina. Autor studije, Jean-Michel Claverie, rekao je za BBC da bi izlaganje tih slojeva leda moglo biti recept za katastrofu.
Unatoč tome, tim Aris-Brosoua upozorio je da predviđanje visokog rizika od zaraze ili pandemije, nije isto što i predviđanje stvarne situacije. Dodali su da sve dok virusi i njihovi vektori nisu istovremeno prisutni u okolišu, vjerojatnost od dramatičnih događaja ostaje niska.
S druge strane, predviđa se da će klimatske promjene promijeniti broj postojećih vrsta, potencijalno dovodeći nove domaćine u kontakt s drevnim virusima i bakterijama. - Jedini zaključak koji možemo sa sigurnošću reći je da porastom temperatura raste i rizik od širenja virusa otapanjem ledenjaka. Hoće li to dovesti do pandemije, apsolutno ne znamo, rekao je Aris-Brosou.
Arwyn Edwards, direktor Interdisciplinarnog centra za mikrobiologiju okoliša na Sveučilištu Aberystwyth, objasnio je da nije jasno je li potencijal za promjenu domaćina u jezeru Hazen jedinstven unutar jezerskih sedimenata. - Koliko znamo, to bi moglo biti isto kao i vjerojatnost promjene domaćina izazvane virusima iz mulja u nekom lokalnom jezeru. Hitno moramo istražiti svjetove mikroba diljem našeg planeta kako bismo razumjeli ove rizike u kontekstu, rekao je Edwards.
Dodao je da su samo dvije stvari kristalno jasne. Prva je da se Arktik brzo zagrijava, a glavni rizik za čovječanstvo je njegov utjecaj na klimu. Druga stvar je da bolesti s drugih mjesta pronalaze put do ranjivih zajednica i ekosustava Arktika.