Prije točno 30 godina stanovnici tadašnje Čehoslovačke legli su navečer u krevete kao državljani zajedničke, a probudili se ujutro kao stanovnici različitih država.
S 1. siječnjem 1993. godine, naime, tadašnja Čehoslovačka raspala se na dvije države, Češku i Slovačku, i to nakon što su dvojica "pragmatičnih" lidera, tadašnji čehoslovački predsjednik Vaclav Havel te Slovak Vladimir Mečiar, prethodno u brnjenskoj vili Tugendhat dogovorili i usuglasila o konačno raspadu nekadašnje države.
Baršunasti razvod, kako su nazivali razilaženje Češke i Slovačke, ostao je kroz povijest ogledni primjer mirnog raspada neke tvorevine iako se češki mediji jutros ipak prisjećaju brojnih birokratkih i logističkih problema koji su uslijedili s početkom 1993. godine kad su između Slovačke i Češke postavljene granice.
Najveći problemi pojavili su se u naseljima i općinama uz granice, i s češke i sa slovačke strane, posebno u mjestu Sidonia u kojem je s ranim jutarnjim satima 1993. godine lokalac František Saba odmah išao do granice prosvjedovati zbog raspada Čehoslovačke. Naime, htio je ukazati na apsurd koji očekuje sve one koji će do moravskog sela Sidonija htjeti doći s područja Moravske jer će prvo morati preći češki granični prijelaz, zatim slovački, a potom će granicu prelaziti još šest puta jer naselje razdvaja rječica Vlara. Slovaci su pak na to područje ulaziti bez ikakvih ograničenja.
Češki poštari ovdje više nisu mogli donositi pakete nego su to sad morali činiti Slovaci, a problemi su nastali i u obližnjoj željezničkoj postaji Vlář koja je u duljini od dvije trećina bila češka, a u trećini slovačka zbog čega ovdje nije bilo moguće napraviti normalni carinski postupak pa su željezničke konekcije brzo nakon raspada bivše države počele opadati.
Načelnik Vlářa Karel Šimšalek u nekoliko je navrata pisao državnim vlastima da ne zna kako razdijeliti općinski budžet te treba li financirati i slovačku stranu, bilo je problema i oko naplate poreza, osiguranja pa čak i činjenice da pojedini stanovnici nisu znali trebaju li se, u slučaju nužde, obratiti slovačkoj ili češkoj policiji. U Sidoniji je mnogima bio problem dolazak do škole ili na radno mjesto, a mnogi su preko noći izgubili beneficije te ostali bez dobrog djela plaće.
Danas se, piše češki Denik, Slovaci i Moravci s osmijehom prisjećaju svakodnevice od prije 30 godina, a i dalje se dobro slažu.
Da će se Čehoslovačka raspasti postalo je jasno negdje 1989. godine, a u siječnju 1990. godine Vaclav Havel predstavio je novi nacionalni amblem tada još zajedničke države, ali nažalost bez prethodne konzultacije s javnosti što je izazvalo proteste. Potom se Česi i Sovaci nisu mogli dogovoriti oko novog naziva zajedničke države nakon čega su se u javnosti sve češće mogli ćuti prohtjevi da Slovačka postane nezavisna. Dapače, Slovaci su sve više inzistirali na osnivanju zasebne slovačke policije i vojske te je država konačno u srpnju 1992. godine objavila proglas kojim je inzistirala na osamostaljenju.
Tadašnji predsjednik Čehoslovačke Vaclav Havel odlučio je abdicirati te se iste godine s prvim slovačkim predsjednikom Mečiarom dogovorio o uvjetima raspada države.