Američko državno odvjetništvo objavilo je u četvrtak redigiranu verziju izvještaja posebnog istražitelja Roberta Muellera, koji je gotovo dvije godine istraživao moguću povezanost između ruskih obavještajnih službi i izborne kampanje predsjednika Donalda Trumpa, kao i sve akcije koje bi se mogle smatrati pokušajem ometanja te istrage.
U izvještaju, koji ukupno ima 448 stranica, Mueller do najsitnijih detalja opisuje sve elemente koje je istraživao, zabilježio i ispitivao u sklopu svoje istrage.
Iako se u zaključcima istrage ne preporučuje pokretanje kaznenih postupaka protiv predsjednika, Mueller ostavlja mogućnost državnom odvjetniku ili kongresu za pokretanje kaznenog postupka zbog ometanja istrage.
Već pri prvom pregledu opsežnog dokumenta vidi se velika razlika između konačnog izvještaja i načina na koji ga je državni odvjetnik William Barr prikazao Kongresu i javnosti te se ne može tvrditi da je istraga oslobodila predsjednika svake sumnje.
William Barr
Da će Barr rezultate izvještaja predstaviti pristrano i nepouzdano bilo je jasno još u srijedu navečer, kada je obznanio da će održati konferenciju za tisak prije nego što redigirani izvještaj dostavi Kongresu.
Demokrati su ga smjesta optužili da će pokušati ublažiti značaj nalaza istrage, što se većinom i dogodilo.
Barr je nekoliko puta naglasio predsjednikovu omiljenu izjavu proteklih mjeseci, “no collusion” (bez dosluha), iako sam termin ne predstavlja ništa u pravnom smislu. Potom se trudio objasniti zašto se predsjednikovo ponašanje za vrijeme istrage treba smatrati opravdanim, a ne ometanjem pravde, s obzirom na to da je Mueller njemu prepustio odluku hoće li nastaviti pravne akcije na temelju indicija koje je prikupio. U konačnici, Barr je izjavio da je Bijela kuća “u potpunosti surađivala s istragom”, iako je Trump odbio izravno odgovarati na Muellerova pitanja. Kada su ga na kraju njegove prezentacije novinari pitali je li u redu utjecati na dojam izvještaja prije nego što je uopće objavljen, Barr je bez riječi napustio presicu.
Demokratsku većinu u Kongresu dodatno je naljutila informacija da je Barr redigiranu verziju izvještaja podijelio i u Bijeloj kući, prije nego što ju je proslijedio Kongresu, čime se dovodi u pitanje njegova nepristranost.
“Barr, čini se, vodi medijsku kampanju za predsjednika Trumpa, koji je bio predmet istrage Muellerovog izvještaja”, rekao je demokratski predsjednik kongresnog Odbora za pravosuđe Jerry Nadler.
Nadler je jedan od dva predsjednika odbora koji su Muelleru smjesta poslali sudski zahtjev za svjedočenjem. Naime, Barr nije našao shodnim pozvati i Muellera na predstavljanje izvještaja u Kongresu. Muellerovo je svjedočenje hitno zatražio i Odbor za obavještajne službe.
--------------------
1. Trump je mislio da će ga istraga dokrajčiti
Kada je v. d. državnog odvjetnika Rod Rosenstein imenovao Muellera čelnikom posebne istrage, Trump je potonuo u svoju fotelju i rekao: “Moj Bože! Ovo je strašno. Ovo je kraj mojeg predsjedanja. Naj***o sam.” Ove se informacije nalaze u neredigiranom dijelu konačnog izvještaja i temeljene su na izjavama svjedoka koji su u tom trenutku pripremali intervjue za odabir novog čelnika FBI-a.
Rosenstein je nazvao tadašnjeg državnog odvjetnika Jeffa Sessionsa, koji se izuzeo iz istrage, i obavijestio ga da je imenovao Muellera. Sessions je potom vijest prenio Trumpu, koji je pobjesnio na njega zbog odluke da se izuzme. “Trebao si me zaštititi”, rekao mu je i optužio ga da ga je iznevjerio. “Ovo je najgora stvar koja mi se ikada dogodila”, dodao je.
2. Trumpova kampanja prihvaćala je pomoć Rusije
Muellerova istraga nije zaključila da je postojala koordinirana akcija utjecaja na izbore između djelatnika Trumpove kampanje i ruskih obavještajnih službi, no nedvosmisleno je zaključila kako je, u nekim slučajevima, Trumpova kampanja prihvaćala pomoć stranih agenata.
U Trumpovu obranu, neke ponude su odbijali, no neke su i prihvaćali. “Istraga nije ustanovila da je kampanja koordinirala ili se urotila s ruskim vlastima u provođenju njihovih aktivnosti utjecaja na izbore”, piše Mueller.
3. Optužbe za ometanje pravde
Ova je točka potencijalno najbolnija i može predstavljati najveći problem za Trumpa u nadolazećem razdoblju. Mueller popisuje 11 odvojenih slučajeva koji bi se mogli interpretirati kao ometanje istrage. Napominje kako se suočio s problemom bez presedana - kako je predmet istrage čelnik izvršne vlasti SAD-a, na raspolaganju su mu bile potpuno legalne opcije kojima je mogao učinkovito ometati istragu, s obzirom na to da su sve potpadale pod njegove ovlasti. Ukratko, Trump nije morao kršiti zakone kako bi ometao istragu.
Mueller je smatrao kako prikupljene indicije predstavljaju dovoljno dokaza na temelju kojih bi se mogla pokrenuti odvojena istraga ometanja pravde, no odluku o daljem postupanju prepustio je glavnom državnom odvjetniku ili Kongresu. Nije preporučio nastavak istrage, no zaključio je da je ona moguća.
Među navedenim slučajevima su i Trumpova reakcija na vijest da se Rusija uplitala u izbore, reakcija na istragu njegova savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, reakcija na početak FBI-eve istrage o potencijalnim vezama s Rusijom, uručivanje ostavke čelniku FBI-a Jamesu Comeyju, pokušaji otpuštanja Muellera, pokušaji ograničavanja Muellerove istrage, pokušaji zataškavanja sastanka njegova sina Donalda mlađeg, zeta Jareda Kushnera i čelnika kampanje Paula Manaforta s Rusima 2016., pritisak na državnog odvjetnika Sessionsa da se ne izuzme od istrage, ponašanje prema svojem bivšem odvjetniku Michaelu Cohenu nakon što je ovaj odlučio surađivati s istražiteljima.
Paul Manafort
4. Izvještaj nije dokazao nevinost
Trump je nakon prve objave rezultata izvještaja proglasio pobjedu, a Barr je ustvrdio kako ga je izvještaj oslobodio optužbi. No, Mueller je doslovno, izrijekom napisao kako ga izvještaj “ne oslobađa optužbi”. Dodatno je napomenuo kako bi, da je njegov tim otkrio da predsjednik uopće nije kršio zakon, to i napisao.
U izvještaju se napominje da bi se Trumpa moglo goniti za ometanje pravde, no državni odvjetnik Barr smatrao je kako se ometanje pravde odnosi samo na slučajeve u kojima je optuženik i počinio zločine čiju istragu ometa, što je pravno upitna interpretacija.
Kako je Mueller ostavio i Kongresu mogućnost kaznenog progona za ometanje pravde, Trump još ne može slaviti.
5. Suradnja s WikiLeaksom
Izvještaj na velikom broju stranica pokriva kontakte između Trumpa, njegova tima i djelatnika WikiLeaksa, s kojima su vjerojatno koordinirali puštanje e-mailova iz Demokratske nacionalne konvencije te osobnih e-mailova čelnika predsjedničke kampanje Hillary Clinton, Johna Podeste.
Mueller je zaključio kako su e-mailove hakirali djelatnici ruske obavještajne službe GRU, koje su potom proslijedili WikiLeaksu, a WikiLeaks se potom koordinirao s Trumpovom kampanjom. Veći dijelovi izvještaja o suradnji s WikiLeaksom su redigirani te je vrlo malo detalja vidljivo, no poznato je da su e-mailovi Johna Podeste pušteni samo sat vremena nakon što je Washington Post objavio snimku na kojoj je Trump izjavio kako žene samo treba “primiti za pi**u”.
Nakon toga, medijska pažnja skrenula je s Trumpova skandala i fokusirala se na Podestu.
6. Opseg uplitanja u izbore
Već je dulje bilo poznato da je Rusija pokušala utjecati na američke predsjedničke izbore s ciljem da pobjednik bude Donald Trump. Ono što nije bilo poznato, a Muellerov je izvještaj razotkrio, jest koliko je detaljna i organizirana bila kampanja utjecaja.
Cijeli prvi svezak - oko prvih 200 stranica izvještaja - posvećen je ruskoj kampanji utjecaja na izbore. Iako je zaključak da Trump nije bio dio zavjere te kako nije bilo dokaza da je koordinirao svoje aktivnosti s Rusima, ostaje činjenica da je kompletna predizborna kampanja bila temeljito zatrovana stranim utjecajima.
Online trolovi, lažne vijesti, strukturirane dezinformacije, financiranje, hakiranje, planirano puštanje škodljivih informacija... u cijeloj su kampanji aktivno sudjelovali pripadnici GRU-a te neslavnog Internet Research Agencyja (IRA), ruske “farme trolova” s više od 1000 zaposlenih. Informacije o njihovu utjecaju bacaju ozbiljnu sjenu na legitimitet izbora.
7. Otpuštanje šefa FBI-a Comeyja
Mueller citira “značajne dokaze” da je Trump odlučio otpustiti Jamesa Comeyja - iako mu je znatno pomogao u kampanji kada je samo tjedan dana prije izbora otvorio priču o e-mailovima Hillary Clinton - prvenstveno zato što je Comey odbijao javno izjaviti kako predsjednik nije pod istragom.
Mueller je ustvrdio kako niti jedno drugo objašnjenje koje je Trump ponudio nije držalo vodu. Dodatno, Trump je u komunikaciji s ruskim izvorima nakon otpuštanja Comeyja rekao kako je “osjećao velik pritisak zbog istrage”, no da je tome sada došao kraj.
James Comey
8. Pokušaj otpuštanja Muellera
Trump je naložio svojem pravnom savjetniku Donaldu McGahnu u lipnju 2017. da naredi zamjeniku državnog odvjetnika Rosensteinu da otpusti Muellera. “Reci Rosensteinu da je Mueller u sukobu interesa i da mora otići”, rekao mu je Trump. McGahn je odbio izvršiti tu naredbu. Trump je poslije McGahnu naredio da javno kaže kako nikada od njega nije tražio da otpusti Muellera, no McGahn je odbio i tu naredbu.
9. Plan za Ukrajinu
Čelnik Trumpove kampanje Paul Manafort razgovarao je prije izbora s ruskim predstavnikom o planu po kojem bi SAD dopustio Rusiji da zadrži dio ukrajinskog teritorija. Razmjenjivali su i podatke o predizbornim anketama te raspravljali o strategiji u ključnim izbornim državama središnjeg zapada.
10. Trumpova amnezija
U dodatku izvještaja nalaze se transkripti Muellerovih upita upućenih Trumpu, nakon što je odbio svjedočiti uživo. Gotovo svi Trumpovi odgovori započinjali su s “ne sjećam se...”, “ne pamtim...”, “ne mogu se sjetiti...”. Mueller je ponovno zatražio razgovor uživo, no Trump ga je opet odbio. Mueller nije poslao sudski poziv Trumpu za svjedočenjem jer je procijenio da bi to “znatno oduljilo istragu” te da su istražitelji prikupili dovoljno dokaza o njegovim akcijama i javnim izjavama kako bi razumjeli relevantne događaje.