Bivši premijer Japana Shinzo Abe (67) preminuo je u petak od posljedica ozljeda koje je zadobio kada ga je u tijekom predizbornog skupa u gradu Nari na zapadu Zemlje improviziranim oružjem ustrijelio 41-godišnji Tetsuya Yamagami.
Yamagami je ubrzo nakon napada uhićen, a policiji je rekao da je bio nezadovoljan Abeom te da ga je htio ubiti. Policija je rekla da je osumnjičeni napadač stanovnik Nare. Mediji su objavili da je tri godine proveo u japanskoj vojsci do 2005.
Prema prvim izvještajima s lica mjesta, Abe je nakon što je ustrijeljen doživio zastoj srca te je odmah helikopterom prebačen u bolnicu.
Abe je držao predizborni govor ispred željezničkog kolodvora Yamato Saidaiji kada su se oko 11:30 sati po lokalnom vremenu začula dva pucnja. Sigurnosni dužnosnici su viđeni kako obaraju muškarca u sivoj majici i bež hlačama.
"Čuo se glasan pucanj, a zatim dim", rekao je poduzetnik Makoto Ichikawa, koji se nalazio na mjestu događaja, dodavši da je oružje bilo veličine televizijske kamere. "Prvi pucanj, nitko nije znao što se događa, no nakon drugog pucnja, specijalna policija ga je oborila."
Upozorenje: Neke od snimki su uznemirujuće
Japanska novinska agencija Kyodo objavila je Abeovu fotografiju kako leži pored zaštitne ograde, a bijela košulja mu je prekrivena krvlju. Oko njega se okupila gomila ljudi, a jedna mu je osoba masirala srce. Mediji su objavili da je Abe ranjen u području prsa i vrata. Dužnosnik Abeove frakcije vladajuće stranke rekao je da prima transfuziju, objavio je NHK.
Japanski premijer Fumio Kishida osudio je napad na bivšeg premijera "najsnažnijim riječima". Kishida je, suzdržavajući osjećaje, rekao da je napad na Abea tijekom predizborne kampanje za nedjeljne izbore za gornji dom parlamenta neprihvatljiv napad na temelj japanske demokracije.
Politički motivirano nasilje je rijetkost u Japanu, zemlji sa strogim zakonima o nabavi i posjedovanju oružja. Napad na Abea šokirao je japansku i svjetsku javnost.
Gradonačelnika Nagasakija je 2007. ustrijelio i ubio pripadnik japanske mafije jakuza. Pripadnik desničarske mladeži je 1960. samurajskim kratkim mačem izvršio atentat na vođu japanske socijalističke stranke dok je držao govor.
Više japanske političare prate naoružani čuvari, no često se približe javnosti, naročito tijekom političkih kampanja kada drže govore na cesti i rukuju se s prolaznicima.
Airo Hino, profesor politologije na Sveučilištu Waseda, rekao je da je riječ o napadu bez presedana u Japanu. "Nikada nije bilo ničega poput ovog", rekao je.
Abe je bio japanski premijer u dva mandata, a 2020. je odstupio, navevši kao razlog loše zdravstveno stanje. No, ostao je aktivan u vladajućoj Liberalnoj demokratskoj stranci, gdje upravlja jednom od jednih glavnih frakcija.
Kishida, Abeov štićenik, nadao se da će iskoristiti nadolazeće izbore kako bi izašao iz Abeove sjene i definirao svoj mandat, rekli su analitičari. Kishida je suspendirao svoju predizbornu kampanju nakon napada.
Abe je najpoznatiji po takozvanoj "abenomici", javnoj politici agresivnog fiskalnog trošenja i kvantitativnog popuštanja.
Također je povećao ulaganja u obranu nakon višegodišnjeg zanemarivanja tog sektora i proširio je sposobnost vojske da djeluje u inozemstvu.
Njegova je vlada u povijesnom preokretu 2014. godine iznova interpretirala poslijeratni pacifistički ustav kako bi dozvolila vojnicima da se bore u inozemstvu po prvi put nakon Drugog svjetskog rata.
Sljedeće je godine zakonski okončana zabrana korištenja prava na kolektivnu samoobranu ili obranu prijateljske države pod napadom.
Abe, međutim, nije postigao svoj dugoročni cilj da izmijeni ustav, koji je napisao SAD, tako da doda Samoobrambene snage, kako glasi naziv japanske vojske, u pacifistički članak broj 9, kojim se odbacuje rat.
Abe je prvi put postao premijer 2006. i bio je najmlađi predsjednik vlade od Drugog svjetskog rata. Nakon jedne godine obilježene političkim skandalima i bijesom glasača zbog izgubljene mirovinske evidencije, Abe je podnio ostavku, a kao razlog je naveo loše zdravstveno stanje.
Ponovno je postao premijer 2012.
Abe dolazi iz bogate političke obitelji, koja uključuje njegovog oca, koji je bio ministar vanjskih poslova, i djeda, koji je bio premijer.