U obitelji Kennedyjevih ne nedostaje skandala: iako ih mnogi drže američkim ekvivalentom kraljevske obitelji i unatoč njihovom političkom uspjehu, jednako su poznati kao loza koju prate strašni smrtni slučajevi i šokantni novinski naslovi.
No jedan član obitelji dugo je bio držan daleko od očiju javnosti, a tek su se nedavno otkrile prave činjenice o njezinom životu.
Rosemary Kennedy je bila sestra Johna Fitzgeralda Kennedyja, i najstarija kći Josepha i Rose Kennedy. Iako je bila član jedne od javnosti najizloženijih američkih obitelji, njezini vlastiti roditelji, braća i sestre, skrivali su ju većinu njezinog života. Mnogi su znali da je invalid, mislili su da ne može hodati ni govoriti, no samo je nekolicina znala pravu istinu o njezinoj invalidnosti i što je tome bio uzrok.
Povjesničarka Kate Clifford Larson o tome piše u novoj knjizi 'Skriveni Kennedy'.
1937: American multi-millionaire Joseph Patrick Kennedy (right), the newly-appointed ambassador to London, with his wife Rose Kennedy (second from right) and eight of their nine children, in London. From left: Edward, Jeanne, Robert, Patricia (1924 - 2006), Eunice, Kathleen, Rosemary and John F Kennedy who later became the 35th President of the United States. (Photo by Keystone/Getty Images)
Foto: Getty Images
Rosemary je rođena 13. rujna 1918. i od početka je bilo jasno da ima poteškoća u razvoju, vjerojatno zbog medicinskih pogrešaka prilikom njezina rođenja.
- Bila je slatko, sretno dijete, no također je bila frustrirana jer se nije mogla družiti sa svojom braćom i sestrama - piše Larson, koja je provela gotovo deset godina istraživajući Rosemaryn život.
Rosemary je bila sklona promjenama raspoloženja i fizičkoj agresiji.
- Očito je da su postojali psihički problemi uz intelektualnu zaostalost - zabilježila je Larson.
Njezina točna dijagnoza nikada nije objavljena u javnosti, no pod budnim okom njezinih ambicioznih roditelja, nije bilo mjesta za nesavršenosti.
- Bilo mi je žalosno čuti da su ju poslali da se školuje u inozemstvu kada je imala samo 11 godina. A njezina pisma koja je slala kući pokazuju koliko je bila usamljena i koliko joj nedostaje obitelj. To je tako srcedrapajuće - napisala je Larson.
Unatoč psihičkim smetnjama, Rosemary je bila sposobna družiti se i izražavati, te se (rijetko) dostojanstveno pojavljivati u javnosti s ostatkom uspješne obitelji.
Kad je imala 19 godina bila je pozvana na primanje kod kralja Georgea VI., no živahna Rosemary uskoro je postala prevelika odgovornost za njenog oca.
11th May 1938: Rose Kennedy (centre), wife of multi-millionaire and US ambassador to Britain Joseph Kennedy, and two of her daughters, Kathleen Kennedy (Marchioness of Hartington) and Rosemary Kennedy (right), leaving to be presented at Court. (Photo by Keystone/Getty Images)
Foto: Getty Images
- Postojala je velika zabrinutost oko njezine seksualnosti - piše Larson. Kao tinejdžerka, Rosemary je poslana u manastir iz kojeg se, prijavljivale su časne sestre, često iskradala. Njezinim roditeljima je rečeno da se znala vratiti pijana, s lišćem u kosi i slične stvari. Nagađalo se da se vani nalazi s muškarcima zbog seksa. A otac je zbog toga bio jako uznemiren.
To ga je možda i nagnalo da, 1941., kada je Rosemary imala 23 godine, odluči da ju pošalje na lobotomiju.
- Bila je jedna od 100 prvih pacijenata koju su lobotomizirali - piše Larson. Lobotomija je u to vrijeme postajala popularan tretman za mentalne bolesti. Dr. Walter Freeman se proslavio svojim 'tretmanima' koji su bili na glasu kao učinkoviti. Putovao je zemljom u svom, kako ga je zvao - lobotomobilom - i vršio do 10 lobotomija dnevno. Bila je to okrutna procedura, koju je obično radio bez anestezije, kojom je pacijentu specijalnim iglama uklanjao prednji dio mozga, koji je zadužen za ponašanje i osobnost čovjeka. Nakon lobotomije pacijenti bi postali mirni i poslušni. Iako je među psihičkim bolesnicima samo 40 posto bilo žena, čak 80 posto lobotomija je izvršeno upravo na njima, a tipične dijagnoze su bile homoseksualnost ili nimfomanija.
- Muškarci su tada imali veliku moć nad svojim kćerima, sestrama i ženama, ali i majkama - piše Larson.
Joseph je mislio da će lobotomija spriječiti Rosemary da se ponaša promiskuitetno. Umjesto toga, nije više mogla hodati ni govoriti.
Zbog ovog je postupka postala još veća sramota obitelji. Po hitnom je postupku institucionalizirana, a zatvorena je ostala do kraja njezinog života. Njezinoj braći i sestrama nije rečeno što se dogodilo i većina njih nije ni znala gdje je punih deset godina. Oni koji su znali, očito su poštivali svoje roditelje i željeli su da Rosemaryino stanje ostane tajna.
Pri istraživanju i intervjuima, Larson je pronašla stotine dokumenata povezanih s Rosemary koji su bili nedostupni javnosti.
Rosemary je ostatak života provela institucionalizirana u Wisconsinu, sve do smrti 2005. godine. Njezina ju majka nije posjetila punih 20 godina, a njezin otac ju otada nije nikada vidio.
Nakon njegove smrti druga djeca su počela posjećivati Rosemary, a nekad su znali dovesti i kući kako bi upoznala ostatak obitelji.
Dvije generacije kasnije, Kennedyjeva obitelj ostala je vječan simbol aristokratskog glamura, bez obzira na sve obiteljske skandale.