Šest mjeseci prije invazije na Irak tadašnji premijer Velike Britanije, Tony Blair, upozorio je svoju zemlju i svijet na prijetnju koju predstavljaju irački vođa Sadam Husein i njegovo “oružje za masovno uništenje”.
- Taj program nije zaustavljen. Oružje se upravo sada proizvodi - ustvrdio je tada Blair.
Dvije su osobe zbog kojih su Blair i njegov američki kolega George W. Bush s takvom uvjerenošću tvrdili da Husein ima oružje za masovno uništenje: Rafid Ahmed Alvan al-Džanabi i Madž Muhamed Harit. Riječ je, ističe deset godina nakon invazije Panorama, o dvojici iračkih špijuna “koji su prevarili svijet”.
Al-Džanabi je bio irački prebjeg koji je svoje usluge ponudio CIA-i . Dobio je nadimak Curveball i “pridonio najvećem obavještajnom promašaju u posljednjih mnogo godina”. On je 1999. došao u Njemačku gdje je u jednom centru za izbjeglice zatražio azil. Rekao je da je kemijski inženjer, a to je privuklo pažnju njemačke obavještajne službe BND. Na razgovoru s njima Džanabi je izjavio da je vidio mobilne laboratorije za proizvodnju biološkog oružja, postavljene na kamione kako bi izbjegli detekciju.
Nijemci su sumnjali u istinitost njegova iskaza, ali su te informacije podijelili s Britancima i Amerikancima. Britanski MI6 također je imao određene sumnje. O njima su se oglasili u tajnim depešama poslanima CIA-i. “Elementi u njegovu ponašanju tipični su za pojedince koji lažu, no vjerujemo da je veći dio njegova svjedočenja istinit”, rekli su američkim kolegama. Obje obavještajne službe odlučile su mu povjerovati.
Naime, jedan drugi irački izvor potvrđivao je ovu priču. Madž Muhamed Harit, bivši irački obavještajac, pobjegao je u Jordan i tamo propjevao Amerikancima. Harit je ustvrdio kako je upravo njegova ideja bila da se koriste mobilni laboratoriji i kako je za pokretne tvornice smrti naručio sedam Renaultovih kamiona. No, deset mjeseci prije početka rata njegova je priča odbačena kao izmišljotina. Otkriveno je da je Harit samo pokušavao dobiti azil.
No, postojao je još jedan izvor zbog kojega je MI6 mislio da je Curveballova priča točna. Tijekom ispitivanja doušnik poznatiji kao Red River od jedne je osobe čuo da je vidjela fermentere na kamionu. Doduše, ta osoba nije tvrdila da su fermenteri imali bilo kakve veze s biološkim agensima.
Usprkos tome, Washington i London htjeli su što brže doznati je li istina ono što im je ispričao Curveball. Njihovi su špijuni na terenu došli do dvije osobe, i to visokopozicionirane u Huseinovoj vladi.
Prva od njih bio je Nadži Sabri, irački ministar vanjskih poslova. Bivši CIA-in agent Bill Murray pronašao je arapskog novinara koji mu je poslužio kao posrednik. Novinar se sastao sa Sabrijem u New Yorku 2002. godine kad se ovaj trebao obratiti UN-u.
To je bilo šest mjeseci prije početka rata i tjedan dana prije nego što je objavljen britanski dosje o oružju za masovno uništenje.
Posrednik je ministru donio ručno rađeno odijelo koje je ovaj odjenuo za dolazak u UN, a to je bio znak da je pristao na razgovor. Novinar je za ministra dobio i 200.000 dolara. Od iračkog ministra strani su obavještajci doznali da je Sadam “imao nešto takvog oružja preostalog iz ranih 90-ih i da je nešto dao plemenima koja su mu odana”. Htio je nabaviti takvo oružje - bilo kemijsko, biološko ili nuklearno - ali uoči napada nije imao ništa. Tu je priču potvrdio i drugi izvor.
Tahir Džalil Habuš al-Tikriti, Sadamov šef sigurnosti, susreo se s agentom MI6 u Jordanu u siječnju 2003., dva mjeseca prije rata. Habuš je, vjeruje se, htio ispregovarati obustavu napada. Tada je izjavio da Sadam nema oružje.
Njegovo je svjedočenje odbačeno kao Sadamovo podmetanje. CIA je i dalje inzistirala da su joj izvori potvrdili da irački predsjednik posjeduje oružje za masovno uništenje. Agent Murray tvrdi da svjedočenja visokih iračkih dužnosnika nisu uzeta u obzir, iako se do njih došlo uoči rata, a agencije su se držale svjedočenja osoba za koje je postojala sumnja da lažu.
Invazija je počela 19. ožujka 2003. godine. Danas se javnost i dobar dio političara slaže da je rat bio velika pogreška i mrlja u politici saveznica koje su ga pokrenule.
Tony Blair: Kako mogu žaliti što sam napadom uklonio čudovište?
Uoči desete obljetnice rata u Iraku Tony Blair je izjavio da ne žali zbog invazije na tu zemlju. Bivši britanski premijer rekao je BBC-ju da bi bez invazije, koja se smatra najkontroverznijom odlukom njegova mandata, Irak danas bio u “goroj situaciji nego Sirija”.
Na sutrašnji dan prije deset godina počeo je rat u Iraku u kojemu je Ujedinjeno Kraljevstvo izgubilo 179 vojnika. Procjenjuje se da je broj Iračana poginulih u ratu veći od 100 tisuća.
- Kada me ljudi pitaju žalim li što sam uklonio Sadama Huseina, moj je odgovor: ne. Kako bih mogao žaliti što sam uklonio nekoga tko je čudovište, tko je izvršio golem pokolj ne samo među svojim ljudima, nego i među ljudima u regiji - rekao je Blair te dodao kako “vrlo iskreno i duboko” vjeruje da je bivši irački vođa bio “prijetnja sigurnosti” koja se morala riješiti.
Blair, koji je na mjestu premijera Ujedinjenog Kraljevstva proveo deset godina, podsjetio je na Arapsko proljeće te pozvao gledatelje da se upitaju što bi se danas događalo da nije došlo do intervencije.
- Samo pogledajte što se događa u Siriji i uzmite u obzir što Bašar al-Asad, koji je jedna dvadesetina zla u usporedbi sa Sadamom, radi svojim ljudima i koliko je života već izgubljeno - istaknuo je Blair koji je 2010. godine na ispitivanju Chilcot bio primoran iznijeti detalje o svojoj odluci o invaziji te o kontroverznoj tvrdnji da je Irak bio spreman upotrijebiti oružje za masovno uništenje. ( Iz Londona Ana Muhar)