Prošlo je pet mjeseci od užasne nesreće koja je pogodila Bejrut, a ljudi se još uvijek okupljaju u manjim grupama u blizini luke odajući tako počast žrtvama. Nose fotografije poginulih članova obitelji, a govornici zahtijevaju da se konačno istraže razlozi zbog kojih je došlo do katastrofe, piše Deutsche Welle.
Ali, još uvijek su tu samo pitanja – bez odgovora.
„Želimo saznati istinu"
Ljudi poput Tracy Najjar to više ne mogu podnijeti. „Umjesto da tugujemo, ali i da nastavimo živjeti, mi se borimo za nešto što je naše pravo. Želimo saznati istinu i čekamo pravdu.“
Detonacija u luci Bejrut 4. kolovoza 2020. odnijela je 200 života. Tracy Najjar je u katastrofi izgubila svoju trogodišnju kćerku Alexandru. Poginuo je i sin Rite Hitti, on je kao vatrogasac stradao u akciji gašenja vatre. To što nitko ne preuzima odgovornost, ljuti ožalošćene žene. „Iz poštovanja prema žrtvama, ovi na vrhu bi trebali podnijeti ostavke i otići. Ali oni to ne čine. Oni i dalje dijele kolač između sebe – i nikad im nije dosta.“
Premijer ne želi na saslušanje
Istraga zbog eksplozije vodi se protiv premijera Hassana Diaba i tri bivša ministra. Međutim, oni do danas nisu otišli na saslušanje i umjesto toga sucu prebacuju da prekoračuje svoja ovlaštenja.
Diabova vlada je nakon eksplozije istina podnijela ostavku, ali ostaje na vlasti dok se ne oformi novi kabinet. Borba za vlast između različitih političkih tabora otežava formiranje nove vlade.
Mladi preuzimaju stvar u svoje ruke
Na međunarodnoj donatorskoj konferenciji Libanonu je obećana financijska pomoć, ali je ona uvjetovana reformama, koje tehnička vlada ne može usvojiti, piše Deutsche Welle.
Libanonska privreda je na rubu kolapsa. Svaki drugi čovjek u toj zemlji živi ispod granice siromaštva. Država je u ogromnim dugovima. Na kraju godine inflacija je bila 130 posto. Ima li nade za Bejrut u Novoj godini? Jedan prolaznik se cinično smije: „Nek nam je bog pomogne, 2021. će biti još gora. Nemamo vladu, a mafija je ukrala zemlju."
S obzirom na to da država malo radi na obnovi, mladi su preuzeli stvar u svoje ruke. Kao na primer u četvrti Karantina gdje mladi obnavljaju uništene kuće uz glazbu sa zvučnika. Jedna od njih je Tamara i kaže: „Ovo je užasno vrijeme. Ali, očekujem da će se situacija popraviti, jer ljudi se drže zajedno i pomažu jedni drugima.“