Ovaj raketni sustav štitio je nebo tijekom Olimpijskih igara. Njegovu nabavu razmatra i Hrvatska

Kada je 10. ožujka 2022., točno sat vremena prije ponoći, u Zagrebu pao sovjetski dron Tu-141, mnogi su u Hrvatskoj shvatili koliko je naše nebo ranjivo na upade nepoznatih letjelica. Iako je famozni Striž pozamašnih dimenzija (dug 14,3 metra i težak 6,2 tone), te su njegov let pratile Zračne snage Rumunjske, potom i Zračne snage Mađarske, a na kraju i radar Hrvatske vojske, letjelica se ipak srušila u neposrednoj blizini Studentskog doma "Stjepan Radić". Srećom, nitko nije bio ozlijeđen.

Ovaj je incident zorno demonstrirao da Hrvatska hitno treba širi spektar sposobnosti kojima može brzo i efikasno detektirati, pratiti i po potrebi oboriti ovakve letjelice - ili druge prijetnje. Bilo da je riječ o dronovima, avionima ili projektilima, bilo da lete danju ili noću. Mnogi će primijetiti kako se u ovom slučaju radilo o izoliranom incidentu, toliko neuobičajenom da je nakratko privukao i pažnju medija s globalnim dosegom. No, pad Striža dogodio se početkom rata u Ukrajini, a koji tri i pol godine kasnije i dalje traje. U tom su razdoblju članice EU i NATO-a na istočnom i sjevernom krilu Europe zabilježile niz upada dronova (što zalutalih, što namjernih), pa čak i projektila u njihov zračni prostor. Na primjer, fraza "Poljaci su digli borbene avione" gotovo pa je postala uobičajena zbog količine zračnih prijetnji s kojima se ta zemlja suočava. Također, od 2025. godine pojavila se i dodatna prijetnja - nepoznati dronovi koji kruže oko velikih zračnih luka.

Rafalei su bili početak

U tom kontekstu rastuće nesigurnosti Hrvatska ipak nije samo sjedila i promatrala. Nakon dugo godina konačno je riješen akutni problem Hrvatskog ratnog zrakoplovstva - nabava borbenih aviona kojima su zamijenjeni stari MiG-ovi 21. Hrvatska je od Francuske kupila 12 polovnih Rafalea F-3R, višenamjenskih borbenih aviona 4.5+ generacije, opremljenih naprednim napadno-navigacijskim sustavima, novim radarom, uz visoku integraciju senzora i sustava samozaštite, a koji pritom mogu koristiti široki spektar naoružanja zrak-zrak i zrak-zemlja. Svi su avioni već stigli u Hrvatsku, a kada postignu punu operativnu sposobnost, bit će to vrlo sposobni zaštitnici našeg neba.

I dok su Rafalei riješili pitanje nadzvučne komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, drugi krak zaštite hrvatskog neba čini nabava sustava protuzračne obrane kojima se djeluje s površine. Uz starije sustave kojima je već ranije raspolagala (samohodni topovi 20/3 mm BOV-3, sustavi Strijela-10CRO, Igla i Strela-2), Hrvatska je u međuvremenu kupila i moderne PZO sustave vrlo kratkog dometa Mistral-3, koje proizvodi europski konzorcij MBDA (konkretno njegova najveća podružnica, MBDA France). Riječ je o sustavima koji lansiraju projektil Mistral, imaju opciju "ispali i zaboravi", velike manevarske sposobnosti (do 30 g, a mogu presretati ciljeve koji manevriraju do 9 g), otpornost na IR protumjere i potpuno pasivno navođenje, o čemu je lani pisao Domagoj Vlahović za Hrvatski vojnik. Minimalni domet presretanja je 500 metara, a maksimalni 8000 metara, do visine od 6000 metara. Sustav je u operativnu upotrebu uveden u travnju 2024. Ukupna vrijednost posla, zajedno s raketama i PDV-om iznosi 71,9 milijuna eura.

Sustavi srednjeg i dugog dometa

Kao što je vidljivo iz podataka koji se tiču dometa, Mistral-3 je sustav vrlo kratkog do kratkog dometa, i samim tim ipak tek prvi od nivoa protuzračnog štita koji bi Hrvatska željela imati. Zato se praktički uz nabavu Mistrala krenulo raspravljati i o sustavu nešto dužeg dometa koji bi mogao pokriti veći prostor.

- Hrvatska ima dobar nadzor neba putem radara AN/FPS-117, ali osim Rafalea ne posjeduje sustave srednjeg niti dugog dometa. Korištenje lovačkih zrakoplova kao primarnog sredstva obrane neučinkovito je, budući da oni tada ne mogu koristiti svoj strateški ofenzivni potencijal. Mistral-3 ograničen je čak i protiv dronova tipa Bayraktar ili većih, koji mogu letjeti iznad njegova područja djelovanja. Stoga je jasno da nam je potreban sustav koji može braniti šire i više područje. Inicijalni troškovi takvih sustava visoki su, ali su operacije bitno jeftinije te je lakše osigurati operativnu dostupnost. Prije razgovora o sustavima velikog dometa s mogućnošću protubalističke obrane, logičan je korak nabava sustava srednjeg dometa koji bi mogli štititi ciljeve poput gradova, zračnih luka i sličnih objekata od meta kao što su dronovi, krstareći projektili i zrakoplovi - objašnjava nam Matija Blaće, analitičar s YouTube kanala Codex Militaria.

Primjera radi, Francuska je jednu bateriju sustava iskoristila za zaštitu Marseillea tijekom održavanja Olimpijskih igara 2024. godine (koje su se, osim Pariza, održavale i u drugim francuskim gradovima).

VL MICA

Krajem 2022. Krešimir Žabec je u Jutarnjem listu pisao kako se razmatra kupovina sustava kratkog do srednjeg dometa, VL MICA. I ovdje je riječ o sustavu koji proizvodi konzorcij MBDA, a koji ga na svojim stranicama opisuje sljedećim riječima:

- Ovaj sustav može detektirati, identificirati i djelovati po širokom spektru prijetnji, od dronova, taktičkih i krstarećih projektila do zrakoplova. Kada su u pitanju bespilotne letjelice, njegove mete mogu biti borbeni dronovi, taktički dronovi, kao i onih većih dimenzija koji se koriste za izviđanje i nadzor - navodi proizvođač.

VL MICA sastoji se od radara, stanice za nadzor i kontrolu (TOC - centar za taktičke operacije) te vertikalnog lansera koji je integriran na vozilo. Svaki lanser ima četiri MICA projektila. Sustav se može koristiti za presretanje meta u bilo kojim vremenskim uvjetima, djeluje u svim smjerovima, a radijus djelovanja iznosi mu maksimalno 20 km po dužini i 9 kilometara u visinu. Projektili su dostupni u dvije varijante, s aktivnim radarskim navođenjem (EM) i infracrvenim navođenjem (IR), a VL MICA može koristi oba. U operativnu uporabu uskoro bi trebao ući i projektil VL MICA NG, kojim će domet sustava biti povećan na 40 kilometara.

- Ovaj je sustav sličan NASAMS-u i IRIS-T u koncepciji, jer koristi rakete zrak-zrak u integriranom protuzračnom sustavu, zajedno s radarom i kontrolnom stanicom. MICA je raketa kratkog do srednjeg dometa, dometom negdje između poznatih Sidewindera i AMRAAM-a. Relativno je mala, dužine malo preko 3 m i težine 112 kg. U kopneno-lansiranoj varijanti, međutim, ima bitno manji domet nego kad se lansira iz zraka, što je slučaj kod svih sličnih raketa (20 naprema 80 km) - objašnjava Matija Blaće.

Tko ih je sve kupio

I dok su rakete MICA u zrak-zrak varijanti nabavile sve zemlje koje su kupile i borbene avione Rafale (njih 7, uz to da će ih vjerojatno nabaviti i Srbija i Indonezija kojima će avioni tek stići), sustav VL MICA u kopnenoj varijanti kupilo je pet država, uz to da je ukupno devet zemalja naručilo i projektile u varijanti lansiranoj s brodova. Kao potencijalna prednost nabave za Hrvatsku ističe se baš podatak da je raketa već u upotrebi u varijanti koja se ispaljuje s Rafalea.

- Korištenje istih raketa kao na zrakoplovima Rafale prednost je u logističkom smislu, jer omogućava kupovinu veće serije istih raketa koje bi trebale biti jeftinije te omogućava njihovo korištenje na optimalnim platformama prema potrebi - kaže Blaće, ali dodaje da je potencijalni nedostatak ovog sustava njegov domet, koji još uvijek ne omogućava potpunu zaštitu od visokoletećih zrakoplova i projektila, a također je potencijalno ranjiv i na oružje produženog dometa, poput klizećih bombi.

Stoga Blaće smatra da Hrvatska treba što prije uložiti i u rakete MICA NG, nove varijante s dvostrukim pulsnim motorom koji povećava domet na 40 kilometara.

- Iako i dalje ranjiv na dalekometne napade, taj sustav osigurava potpunu pokrivenost po visini djelovanja - zaključuje naš sugovornik.