Ovaj rat traje već apsurdnih 56 godina. Pauzira samo za Božić i Novu godinu

Za Božić svijet katkad djeluje mrvicu humanije nego inače – čak i u ratu, piše Sky News.

Jedan takav kratki pogled u mir pojavljuje se svake godine u okviru onoga što se često smatra najdugotrajnijom komunističkom pobunom na svijetu. Riječ je o gerilskom sukobu na Filipinima između maoističke Nove narodne armije (NPA) i državnih snaga, koji će 2026. ući u svoju 57. godinu i koji je dosad odnio oko 60.000 života.

No jednom godišnje, borbe se uglavnom stišaju: obje strane polože oružje za Božić. Ta se tradicija poštuje u mnogim godinama još od najmanje 1986.

Prema podacima Instituta za istraživanje mira iz Osla (PRIO), broj sukoba u koje su uključene države dosegnuo je krajem prošle godine najvišu razinu još od 1946. Ukupno su u 2024. bila aktivna 61 oružana konflikta – gotovo dvostruko više nego prije dvadeset godina.

Prošla godina bila je ujedno i četvrta najkrvavija od završetka Hladnog rata, s manje poginulih samo u tri godine koje su joj prethodile. Među glavnim razlozima tog porasta, prema riječima istraživačice Siri Aas Rustad iz PRIO-a, nalaze se širenje ogranaka Islamske države od 2014., kao i razoran danak ratova u Ukrajini i Gazi.

Sukobi danas, dodaje ona, traju dulje nego prije, dok su mirovne operacije i mirovni procesi u opadanju.

Krhki mirovni poredak

Stručnjaci iza tog pomaka vide širi, obeshrabrujući trend: zamiranje liberalnog poretka utemeljenog na Zapadu i multilateralnih institucija poput Ujedinjenih naroda.

Taj je poredak, utemeljen na idejama univerzalnih ljudskih prava i demokracije, poticao rješavanje sporova nenasilnim putem, kaže Oliver Richmond, jedan od vodećih svjetskih istraživača mira sa Sveučilišta u Manchesteru.

No zapadni saveznici predvođeni SAD-om nisu uspjeli uspostaviti doista pravedan globalni sustav te su često davali prednost vlastitim interesima, čime su, smatra Richmond, sami otvorili prostor izazovima. Nove sile poput Kine, Turske, Rusije i zaljevskih država predstavljaju se kao mirotvorci, ali pritom grade vlastite sustave dominacije.

Sukobi od Ukrajine do Sudana danas se razvlače unedogled, dok vanjski akteri toleriraju – ili čak omogućuju – nasilje u potrazi za takozvanim „mirom pobjednika“.

Male stanke, velika značenja

U takvom sumornom kontekstu, božićna primirja na Filipinima nude tračak drukčijeg pristupa, piše britanski Sky News.

Tradicija obustave neprijateljstava tijekom blagdana – nadahnuta biblijskom porukom mira na zemlji – seže daleko u prošlost. Najpoznatiji primjer dogodio se 1914., kada su britanski i njemački vojnici tijekom Prvog svjetskog rata izašli iz rovova i zajedno slavili Božić.

Takva kratkotrajna primirja rijetko su okončavala ratove, ali su pomagala u izgradnji dugoročnog povjerenja potrebnog za postizanje trajnih mirovnih sporazuma, ističe Rustad.

Na Filipinima je postalo uobičajeno da obje strane jednostrano, bez formalnog sporazuma, proglašavaju božićno primirje.

Čak je i bivši predsjednik Rodrigo Duterte – poznat po brutalnom „ratu protiv droge“ i danas suočen s Međunarodnim kaznenim sudom – povremeno pozivao na božićna primirja, obećavajući Filipincima „mir i spokoj“ tijekom blagdana.

Motivi pritom nisu bili posve altruistični. „Božićna primirja bila su dobra propaganda za obje strane“, kaže Patricio Abinales, politički povjesničar sa Sveučilišta Hawai‘i u Manoi.

„Kad oružje nakratko utihne, ruralne zajednice mogu mirno proslaviti Božić – baš kao i vladini vojnici u svojim bazama te borci NPA-a u gerilskim zonama.“

Tradicija na izmaku?

Božićna tradicija mira na Filipinima još uvijek preživljava – ali jedva.

Ove godine, kao i 2023., NPA je proglasila četverodnevno primirje koje obuhvaća Božić i Novu godinu, iako vladine snage nisu uzvratile. Profesor Abinales smatra da je pobuna ozbiljno oslabjela i postaje sve irelevantnija – što bi, naposljetku, moglo dovesti do kraja višedesetljetnog sukoba.