Levčenko o Žuravljovu

Ovaj se čovjek već mjesecima nalazi u zatvoru u Puli: ‘Nadam se da Hrvatska neće dopustiti njegovu predaju Njemačkoj‘

‘Teško je razumjeti zašto se prema čovjeku poput Žuravljova već gotovo tri mjeseca primjenjuje takva mjera‘

Volodimir Žuravljov (desno)

 Rafal Guz/pap/profimedia
‘Teško je razumjeti zašto se prema čovjeku poput Žuravljova već gotovo tri mjeseca primjenjuje takva mjera‘

Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko osvrnuo se na slučaj ukrajinskog državljanina Volodimira Žuravljova, koji se od kolovoza 2026. nalazi u istražnom zatvoru u Puli. Njegov tekst prenosimo u cijelosti:


Unatoč brutalnoj ruskoj agresiji na Ukrajinu, pojedini ukrajinski državljani u različitim europskim zemljama suočavaju se s kaznenim progonom zbog navodnih aktivnosti usmjerenih protiv ruske energetske infrastrukture. Jedan od najistaknutijih slučajeva povezanih s Republikom Hrvatskom jest slučaj ukrajinskog državljanina Volodimira Žuravljova, koji se od kolovoza 2026. nalazi u istražnom zatvoru u Puli na temelju europskog uhidbenog naloga koji je izdala Savezna Republika Njemačka. Sumnjiči ga se za umiješanost u sabotažu plinovoda Sjeverni tok. Pitanje njegove predaje Njemačkoj trenutačno se razmatra u žalbenom postupku pred Visokim kaznenim sudom Republike Hrvatske.

Prošle je godine poljski sud odbio njegovu predaju Njemačkoj, razmatrajući slučaj u širem kontekstu prava Ukrajine na samoobranu od ruske agresije. Upravo zato europski pravosudni sustavi moraju s posebnom pozornošću uzimati u obzir okolnosti ruske invazije na Ukrajinu. Formalistička i pretjerano restriktivna primjena pravnih postupaka ne bi smjela dovesti do odluka koje su u suprotnosti s temeljnim načelima pravednosti i zanemaruju pravo Ukrajine, kao države izložene oružanom napadu, na samoobranu.

image

Oleksandr Levčenko, bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj

Sandra Simunovic/cropix

Istodobno, njemačko pravosuđe tereti ukrajinskog državljanina za kazneno djelo koje se dovodi u vezu s oštećenjem plinovoda koji su godinama imali veliku stratešku važnost za Rusiju. Legitimno je stoga postaviti pitanje jesu li u ovom slučaju dovoljno razmotrene sve okolnosti rata, karakter napadnutog objekta i relevantne odredbe međunarodnog humanitarnog prava. Oštećenje privatne gospodarske infrastrukture tijekom oružanog sukoba samo po sebi ne predstavlja automatski ratni zločin. Ključno je utvrditi kakav je bio pravni status konkretnog objekta, je li imao vojnu namjenu ili je na drugi način učinkovito pridonosio vojnim operacijama te jesu li prilikom njegova napada poštovana pravila međunarodnog humanitarnog prava. Prema javno dostupnim informacijama, upravo je takve okolnosti poljski sud razmatrao prilikom donošenja odluke o odbijanju predaje gospodina Žuravljova Njemačkoj.

Pritom treba podsjetiti da plinovodi Sjeverni tok u trenutku oštećenja nisu bili u funkciji. Ruska je strana prethodno samostalno obustavila isporuku plina zapadnim partnerima, nastojeći ih prisiliti da odustanu od vojne pomoći Ukrajini i prihvate nove ruske uvjete plaćanja i znatno više cijene plina. Zapadne zemlje odbile su takve uvjete te su potrebne količine plina osigurale iz drugih izvora, uključujući Norvešku, Katar i Sjedinjene Američke Države. Posljedično, plinovodi Sjeverni tok ostali su izvan uporabe, bez aktivnih isporuka i bez jasnih izgleda za nastavak dotadašnje suradnje.

Nemam namjeru niti mogućnost prejudicirati bilo kakvu sudsku odluku, ali se iskreno nadam da će hrvatsko pravosuđe pažljivo razmotriti sve argumente obrane, kao i odluku poljskog suda koji je ranije odbio predati gospodina Žuravljova Njemačkoj. Podsjetimo da je poljski premijer Donald Tusk u listopadu 2025. jasno poručio kako problem Europe nije u tome što je Sjeverni tok dignut u zrak, nego u tome što je uopće izgrađen. Također je istaknuo da progon i predaja Volodimira Žuravljova Njemačkoj nisu u interesu pravde te je izričito pozdravio odluku poljskog suda o odbijanju njegove predaje.

Izvan pravnog okvira posebno zabrinjava uloga Gazproma, koji, čini se, nastoji utjecati na njemački pravosudni pristup ovom slučaju i potaknuti kvalifikaciju događaja kao ratnog zločina, iako su pravne okolnosti takve kvalifikacije predmet ozbiljnih rasprava. Istodobno, Gazprom financira najmanje tri privatne ruske vojne kompanije čiji su pripadnici sudjelovali u brojnim ratnim zločinima nad ukrajinskim civilima na teritorijima Ukrajine koje je privremeno okupirala ruska vojska.

image

Volodimir Žuravljov

Wojtek Radwanski/afp/profimedia

U međuvremenu, Kijev i drugi veliki ukrajinski gradovi svakodnevno su izloženi masovnim ruskim raketnim i bespilotnim napadima. Riječ je o brojnim dokumentiranim slučajevima teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ratnih zločina koji još čekaju odgovarajuće pravosudno procesuiranje. Stoga je krajnje problematično da se u slučaju Žuravljova otvara pitanje kaznene odgovornosti za ratni zločin, dok se istodobno postavlja pitanje odgovornosti samog Gazproma zbog njegove financijske potpore strukturama koje sudjeluju u ruskoj agresiji i zločinima protiv ukrajinskog stanovništva.

Posebno zabrinjava činjenica da je Žuravljov uhićen prije gotovo tri mjeseca te da cijelo to vrijeme provodi u istražnom zatvoru u Puli, čekajući konačnu odluku o svojoj sudbini. Takva situacija ograničava njegovu mogućnost da se sa slobode aktivno uključi u pripremu vlastite obrane i nesmetano konzultira sa svojim odvjetnicima. Pritom ne treba zaboraviti da je istražni zatvor najrestriktivnija mjera koju pravni poredak predviđa za osobu čija krivnja još nije utvrđena. Riječ je o mjeri koja se primjenjuje i prema osumnjičenicima za najteža kaznena djela, ali koja bi u svakom demokratskom društvu trebala predstavljati krajnje sredstvo. Njezina primjena opravdana je isključivo kada se svrha postupka ne može ostvariti nekom blažom mjerom.

Stoga je teško razumjeti zašto se prema čovjeku poput Žuravljova, koji se prema europskom uhidbenom nalogu sumnjiči za djelovanje usmjereno protiv strateških interesa države koja je izvršila agresiju na njegovu domovinu, već gotovo tri mjeseca primjenjuje upravo takva mjera. Tim više što postoje i blaže mjere kojima bi se mogla osigurati njegova dostupnost hrvatskim pravosudnim tijelima do donošenja konačne odluke.

Ne želim ni na koji način prejudicirati odluku Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ali vjerujem u snagu pravnih argumenata koje su iznijeli iskusni hrvatski odvjetnici koje je Žuravljov angažirao. Iskreno se nadam da će hrvatsko pravosuđe uvažiti sve specifične okolnosti ovog slučaja i da Hrvatska neće dopustiti njegovu predaju Njemačkoj.

S ljudske strane teško mi je razumjeti kako je moguće da je Poljska odbila predati Žuravljova Njemačkoj, dok Hrvatska, zemlja koja je i sama prošla kroz strahote rata i koja tako dobro razumije što znači braniti vlastitu domovinu od agresora, zasad pokazuje drukčiji pristup. Hrvatski narod možda i bolje od mnogih drugih europskih naroda razumije kroz što danas prolazi Ukrajina i što znači boriti se za slobodu i opstanak vlastite države. Upravo zato vjerujem da će Hrvatska u konačnici pokazati jednaku razinu razumijevanja, odlučnosti i osjećaja za pravdu kakvu je pokazala Poljska.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. studeni 2026 16:06