Pojedini analitičari u tzv. zapadnim liberalnim demokracijama primijetili su kako ruski rublji u zadnjih godinu dana snažno gube vrijednost, pa su proglasili dolar velikim pobjednikom globalnog geopolitičkog sukoba pokrenutog nakon zločinačke invazije režima Vladimira Putina na Ukrajinu. Međutim, istinski pobjednik velikog rata valuta prije je zajednička valuta eurozone – euro – nego što je to dolar, barem ako gledamo kretanje tečaja. Nesporno je da rublja gubi tlo pod nogama te se trenutačno čini kako ju više ne može stabilizirati čak niti vrhunska tehnokratkinja na čelu ruske centralne banke, Elvira Nabiullina. Ako pratimo kretanje tečaja rublji prema euru unazad godinu dana onda lako možemo primijetiti da je vrijednost ruske valute pala s 0,018 krajem rujna 2022. na sadašnju vrijednost od 0,0091 eura (0,91 euro = 100 rublji). Vrijednost rublji strmoglavila se, dakle, prema euru za 49 posto u manje od godinu dana. S obzirom na to da za 0,99 dolara možete dobiti 100 rublji, američka valuta ipak je zabilježila nešto slabiji rast u odnosu na rublje nego euro, ali i iz tog kompleksnog međuvalutarnog trenda može se zaključiti kako je sve očiglednije da je ruska makroekonomska odnosno financijska stabilnost ozbiljno nagrizena, možda i izgubljena. Začudno, ali nakon početne zbrke s dobro pogođenim ili pak potpuno krivo odmjerenim sankcijama protiv Rusije, valutna kretanja pokazuju kako Zapad ipak uspješno destabilizira autokratski režim koji se oslanja na enormna prirodna bogatstva Rusije, a posebice naftu i plin. Uz ovakav potop nacionalne valute sasvim je sigurno da Rusiji prijeti i hiperinflacija, osim ako Nabiullina ne izvuče neke neočekivane karte iz tehnokratskih rukava.
Prve ozbiljnije napukline u obrambenom zidu koji je Nabiullina mjerama kapitalne kontrole stvorila oko rublji počeli su se primjećivati nakon Prigožinovog kvazi-puča. U tim trenucima ruska rublja pala je na 102 za dolar i, obratite pažnju, na 93 za euro te je dotakla tada najnižu razinu u 15 mjeseci. Proklizavanje je kasnije nastavljeno. Nabiullina je tada priznala kako se uzroci pada ruske valute mogu tražiti u strukturnim problemima ruske ekonomije, ali je naglasila kako je neposredan i potpuno očigledan razlog potopa zapravo pad izvoza tj. pad primitaka po raznim izvoznim poslovima. S obzirom na to da je Nabiullina uspjela zadržati rublje u režimu plivajućeg tečaja, što su mnogi objektivni na Zapadu ocijenili kako njezinu demonstraciju snage, logično je da su niži devizni priljevi poljuljali snagu ruske nacionalne valute.
Rublji su inicijalno nakon izbijanja rata u Ukrajini prvo potonuli, ali su se oporavljali tijekom prošle godine, zahvaljujući robusnom izvozu, kao i nizu poteza ruske centralne banke. No, počeli su se utapati; i vrijednost ruskog izvoza, kao i mjere Nabiulline.
Moscow Times piše:
“‘Ako usporedimo pozitivan tekući račun u prvom tromjesečju 2023., tada je u usporedbi s prošlogodišnjim vrhuncem pao pet puta, tako da se promjenjiva stopa mijenja pod utjecajem vanjske trgovine‘, rekla je Nabiullina.
Istaknula je potencijalne inflatorne rizike koji proizlaze iz kontinuirane deprecijacije rublje, naglašavajući da će se ti čimbenici uzeti u obzir tijekom nadolazećeg sastanka Središnje banke na kojem će se odlučiti hoće li prilagoditi svoju ključnu stopu, koja je ostala stabilna na 7,5 posto od rujna. U međuvremenu, Bloombergov ekonomist Alex Isakov rekao je da su mjeseci odljeva kapitala iz Rusije primarni pokretač slabljenja rublje, ali je također istaknuo da ruske kompanije donose manje strane valute u zemlju.
‘Nešto od toga je zbog povećane namire u lokalnim valutama što rezultira zaglavljivanjem prihoda u bankama zemalja uvoznica. Ali sve više izvoznika radije samo drže svoje prihode od izvoza u inozemstvu‘, napisao je na Twitteru.“
Nabiullini je veliki operativni problem u stabilizaciji nacionalne valute to što su početkom sukoba u Ukrajini Sjedinjene Države donijele o zamrzavanju 300-350 milijardi dolara ruskih deviznih pričuva.
Sve je tu, dakle, jasno. Rusija se počela slamati.
Treba naglasiti kako je pobjedi eura u međunarodnom valutnom ratu značajno doprinijelo dizanje kamatnih stopa ESB-a. Iako su u ESB-u jako zakasnili s dizanjem kamata kako bi zaštitili eurozonu od udara inflacije, ipak i mali pomaci u zaoštravanju monetarne politike bili su dovoljni da u relativno kratkom razdoblju euro počne ‘ubijati u pojam‘ rublje, ali pomalo i dolar. Treba primijetiti da je šefica Europske središnje banke dogurala temeljnu kamatnu stopu na samo 3,50-3,75 posto, a već to je bilo dovoljno da zajednička valuta Europe dovoljno ojača, iako ruska centralna banka nudi nekoliko puta višu kamatu.
To što je euro ojačao i prema rubljima i prema dolarima je vrlo bitno jer uz jači euro plaćamo manje za uvoz plina i nafte i Rusije, ali i niže račune koji pristižu iz dolarskih područja.